Uzorni katolici nisu osuđeni samo na misionarski položaj, mjesta u raju ima i za one maštovitije...

Misionarski položaj nije jedini koji bi trebali upražnjavati uzorni katolici, štoviše, mjesta u raju ima i za one koji vole tzv. doggy ili bilo koju drugu seks pozu, piše u knjizi “Seks kakav niste poznavali (za supružnike koji ljube Boga)” - piše Jutarnji.hr.

Knjiga, koju je prije desetak godina napisao poljski katolički svećenik, franjevac kapucin Ksawery Knotz, ovih je dana objavljena na hrvatskom u izdanju Verbuma, a radi se o svojevrsnom priručniku za seks bez grijeha i grižnje savjesti, seks koji je u duhu katoličke Crkve.

Predgovor za hrvatsko izdanje knjige napisao je don Damir Stojić, koji se osvrnuo na svoje odrastanje u Torontu, tijekom kojeg je zdušno pratio bejzbolsku ekipu Blue Jays. Kad bi mu dolazili prijatelji iz Hrvatske, vodio bi ih na utakmice, no većini bi vrlo brzo dosadilo gledanje utakmica zbog kompliciranih bejzbolskih pravila.

Žudnja ili požuda

“Da, ima puno pravila i teško je razumjeti sve od početka, ali kada netko razumije sva pravila i bit igre, brzo shvati da upravo sva ta pravila čine bejzbol jednim od najzanimljivijih športova”, piše don Stojić, koji je ovaj aspekt bejzbolske igre usporedio upravo s prividom o odnosu Crkve i seksa. “Mnogi misle da Katolička crkva svojim pravilima i strogim načelima oduzima od spontanosti i romantičnosti seksa. To je jako daleko od istine. Ova knjiga poručuje da se radost seksa ne nalazi u tzv. oslobođenju od moralnih principa, nego u poslušnosti zapovijedima Boga Stvoritelja koje je uputio našim praroditeljima: ‘Plodite se i množite’, tj. u življenju po Božjim i crkvenim zapovijedima na ovomu području”, zaključuje Stojić.

Knjiga “Seks kakav niste poznavali” počinje s nekoliko općih poglavlja, koja se, među ostalim, bave tezom da tijelo nije samo prirodna, nego i duhovna pojava, te razlučuju razliku između žudnje i požude. Seks, kaže Knotz, ne mora biti lišen “radosti, erotskih igrica, maštarija i supružnicima atraktivnih poza. Ne mora biti ozbiljan kao korizmene crkvene pjesme”. U svojim uputama bračnim parovima savjetuje da paze na atmosferu u kojoj kreću u ljubavne pothvate. “Valja se tada pobrinuti za ozračje, odgovarajuće rublje, ulja za tijelo, mirise... Bračni čin tada može biti posebno slavlje sakramenta ženidbe. Početak slavljenja bračnoga susreta podrazumijeva znakove nježnosti, poljupce, masiranje, erotsko milovanje”, objašnjava Knotz.

Kako se milovati

Razlučuje razliku između onoga što naziva “dopuštenim i nedopuštenim milovanjima”. “Kada se supružnici upuštaju u milovanje s nakanom ostvarenja potpunog spolnog čina (izbacivanje sjemena u ženinu rodnicu), onda je svako ponašanje (vrsta maženja, seksualni položaji), kojemu je cilj pobuđivanje, dopušteno i sviđa se Bogu. Za vrijeme spolnoga odnosa supružnici mogu jedno drugome iskazivati ljubav na svaki način i ne moraju se sramiti ni sustezati od bilo kakvog maženja i pobuđivanja supružnika”, kaže Knotz, uspoređujući odabir poze za seks s preferencijama u kuhinji: netko voli talijansku, netko kinesku, no jedino važno je da su svi sretni.

Zadatak uzornih katolika u braku je da se pobrinu da što češće prakticiraju spolni čin. Predigra je poželjna, a niste zgriješili ako u nju ubacite i nešto oralnog seksa, što je, čini se, česta dilema koju imaju bračni parovi koji žele živjeti po pravilima Crkve. “Sumnjičavost često dolazi otuda što je takav oblik maženja promican na brojnim pornografskim portalima kojima je to samo način privlačenja klijenata. U tom kontekstu takva se maženja pokazuju kao oblik razuzdana, ljubavi lišena seksa, od kakva supružnici zaziru. (…) Stimuliranje vanjskih spolnih organa usnama ili jezikom, kao element predigre, moralno je dopušteno i u takvu ponašanju ne treba tražiti grijeh”, kaže Knotz.

Posebno poglavlje posvetio je i orgazmu. “Orgazam nije sve”, kaže, pa umjesto orgazma kao najvažniji trenutak ističe “trenutak prodiranja u rodnicu žene”, koji predstavlja sjedinjenje. Postizanje orgazma, kaže, nije norma koja ocjenjuje kakvoću komunikacije među osobama, a po njemu je takvo “razmišljanje posebno važno za žene, kod kojih doživljaj orgazma ovisi o brojnim čimbenicima: dobi (brojne mlade žene nepotrebno se brinu zbog njegova izostanka ne znajući da žena dostiže spolnu zrelost kasnije od muškarca), trenutačnom zdravstvenom stanju, problemima na poslu ili u kući, odnosu s mužem, grizodušju... Ne smije se zaboraviti kako neke žene u vrijeme spolnoga odnosa ne doživljavaju poseban užitak, ali su ipak sretne i iz intimnosti crpe puno radosti, osjećaj sigurnosti, ljubavi”.

Ovaj franjevac na više mjesta zauzima srednjovjekovne svjetonazore i prikazuje seks kao nešto na što ženu treba nagovarati. Kaže da kod muškarca izbacivanje sjemena “prati ‘automatsko’ zadovoljstvo”, dok, smatra, “kod žene prihvaćanje spolnoga čina i rizika mogućeg začeća u brojnim slučajevima nije ‘automatski’ prirodno nagrađeno snažnim osjećajem zadovoljstva. Žena se često na ljubavni čin odlučuje više iz ljubavi prema mužu, nego poradi vlastite potrebe. Zato je jako važno da muškarac za vrijeme spolnoga čina nastoji nagraditi ženinu odanost, trud i rizik”. U konačnici, muževima ipak savjetuje da poslije vlastitoga zadovoljenja ženi “maze stidnicu i klitoris dok ne postigne orgazam”.

Odlaganje začeća

Iako to nije eksplicitno navedeno, da se protumačiti da Crkva nema ništa protiv seksa tijekom menstruacije. “Neke žene posve dobro podnose te faze ciklusa, a njihova krvarenja nisu velika. Čak su u to vrijeme spremne za spolne odnose i voljne iskoristiti to vrijeme kako bi skratile razdolje suzdržanosti”, kažu bez osude. Podržavaju i seksi donje rublje, koje, kažu, ne samo da može pojačati želju za seksom kod muškarca, nego i ženi pomaže da nadvlada nelagodu simptoma PMS-a jer će si tako biti privlačnija.

Odluka o odgađanju začeća treba biti vrlo utemeljena. Ako se par odluči na nju, dužnost im je seksualne aktivnosti prebaciti na neplodne dane. “Bog je, stvarajući čovjeka, predvidio mogućnost iskorištavanja cikličkoga ritma ženine plodnosti kako čovjek ne bi morao birati između neprestanog rađanja djece i potpunog prestanka seksualnog života ili, u osjećaju bespomoćnosti, tražiti sredstva koja bi uništila plodnost”, ističe fratar.

Protivi se i prekinutom snošaju jer on ne može pružiti doživljaj sjedinjenja kao potpuno spolni čin. Za ovo potpunu odgovornost snosi muškarac jer on donosi tu odluku. “Ljubav ne može odjeknuti do konca i supružnike sjediniti u jedno”, piše. “Vrlo nadražujuća maženja”, što bi bila maženja s happy endom, su prihvatljivija od korištenja kondoma ili pilula. A upravo kontracepcija je na vrhu “piramide bračnih grijeha”.

Gdje je granica

Korištenjem kondoma “prekoračujemo granice ljudskoga tijela. Takav pristanak svojevrsna je inicijacija za svjetonazor čije je vrelo daleko od evanđelja (…) Supružnici se odlučuju podignuti umjetnu, izvanjsku barijeru između sebe”. Osim toga, kažu da se “u spermi nalaze hormoni koji stabiliziraju žensku psihu, koji djeluju antidepresivno, imaju utjecaj na osjećaj sreće, na buđenje energije i optimizma žene”, pa kondom po toj logici višestruko šteti. Kontracepcijska je pilula, koju nazivaju pilulom smrti, još veće zlo jer “može značajno narušiti zdravlje žene”. Ne tolerira se ni spirala.

Na piramidi grijeha visoko kotira i takozvano prekoračivanje granica. “Granica je prekoračena na štetu veze kada supružnici počinju koristiti raznovrsne simulatore: prstenje koje produžuje erekciju, vaginalne kuglice, kemijska sredstva koja pojačavaju pobudu i sl. Te dosjetke imaju za cilj umjetno izazvati i pojačati zadovoljstvo, crpsti ga više nego što to daje tjelesnost dviju osoba koje se vole, kao da ga silom ‘istiskuju’ iz svojih tijela”. Analni seks također se ne smatra normalnim spolnim činom, ne učvršćuje vezu, a šteti i zdravlju.