Sveprisutna inflacija već dvije godine nagriza ušteđevine hrvatskih građana. Novac - bio on kuna ili eura - neprestano gubi na vrijednosti, a potrošačka košarica je sve skuplja i skuplja. Zbog toga, čak 37.000 Hrvata se odlučilo uložiti svoje novce u trezorske zapise, s godišnjim prinosom od 3,75 posto. Pritom, iako su iz Vlade računali na transfer 440 milijuna eura s građanskih računa u državnu blagajnu, slilo se i više nego duplo od tog iznosa; 970 milijuna.
Hoće li se ovo pokazati kao dobra investicija, upitali smo Paška Burnaća, izvanrednog profesora na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
- Definitivno. Od svih ulagačkih prilika koje su se u proteklih nekoliko godina nudile od strane države, ova je zasigurno bila, općenito gledano, jedna od boljih. Osobno, moram priznati da sam očekivao puno manji interes. Prvenstveno zato što su ljudi koji su imali neku lovu prethodno kupili državne obveznice. Ali trezorci su naprosto planuli i to u iznosu većem nego što je skupljeno za obveznice. Zašto? Jer je kamata bolja, a rok duplo kraći. Kod obveznica se radilo o 3,25 posto na dvije godine. Ova stopa od 3,75 je značajno viša od onih koje za oročenje nude u bilo kojoj domaćoj banci, gdje je prosječna stopa 1,2 posto. Samo HPB budi tri posto. Dakle, ako se uzme u obzir opasnost rizika, onda je ovo sigurno dobra investicija.
Burnać se također nada da će ovakva pomama, osim kolektivnog profitiranja, rezultirati i svojevrsnim financijskim opismenjavanjem građana.
- Tko je prije ove objave čuo za trezorski zapis? Koga god ste susreli na ulici ste mu trebali objašnjavati što je to. Neki su ih kupili i bez da im je bilo skroz jasno o čemu se radi, a ovi što nisu su također čitali i pričali o tome. Je li ovakav interes rezultat i toga što banke već dugo ne nude gotovo nikakve kamate na oročenje? Moguće. Razdoblje niskih kamatnih stopa imamo već cijelo desetljeće, čemu je glavni uzrok ekspanzivna monetarna politika i tiskanje novca. Ali, zapamtite da smo čitavo to vrijeme imali i niske kamate na kredite i jeftin novac, a to jedno drugo prati.
Doduše, nije sasvim izvjesno da će ovim ulaganjem Hrvati uspjeti prestići inflaciju. Naime, ona je u Hrvatskoj trenutno 5,5 posto (prošli mjesec 6,7 posto), po čemu smo druga najgora zemlja u EU, nakon Slovačke sa 6,9 posto. Može li se očekivati da će se u ovih godinu dana stopa inflacije spustiti ispod tih 3,75 posto?
- To je pravo pitanje. Ako se inflacija po predviđanjima Vlade snizi na oko tri posto, onda će prinos na trezorce omogućiti da se sačuva realna vrijednost novca. Međutim, Vlada se u ovoj procjeni vjerojatno malo precijenila. Jer, ako se materijalizira ijedan od potencijalnih rizika u našoj okolini, inflacija bi se mogla zadržati na oko pet posto. Svakako, tih 3,75 će sigurno omogućiti građanima da manje izgube nego da taj novac jednostavno drže na računima.
U istom tjednu kao Hrvatska su i Filipini izdavali trezorske zapise za svoju javnost. Međutim, za razliku od nas, oni su sve napravili putem blockchaina tj. potpuno digitalno. Dakle, njihovi građani nisu trebali po oko sat vremena čekati u redovima u Fini. Kako je moguće da je zemlja s pet puta manjim BDP-om po stanovniku od Hrvatske, u digitalnoj tranziciji, toliko naprednija od nas?
- To je svakako pitanje tehnologije. Sjećam se da je na konferenciji ministar Marko Primorac rekao kako ovaj put, za razliku od upisa državnih obveznica koje su se kupovale online, preko e-građanina, banke ne sudjeluju i da će procedura biti malo teža jer će građani morati fizički posjetiti Finu. Kod te emisije obveznica je sve dobro funkcioniralo. Tako da, ni meni nije jasno što se u ovom slučaju dogodilo, jer se radi o prilično jednostavnoj proceduri. Ovako su građani dugo čekali samo na jedan papir. Istina, ministar je najavio da ovo nije zadnji put da se objavljuju trezorski zapisi te da, kad bude idući, a trebao bi brzo, će sve biti elektronski. Pa ćemo vidjeti hoće li to stvarno biti tako. Jer, ako su mogli Filipini, onda valjda možemo i mi.
S obzirom da je ulaganjem u trezorske zapise tih gotovo milijardu hrvatskih eura postalo nepokretno u narednih godinu dana, pitamo profesora je li logično pretpostaviti da bi to moglo rezultirati eventualnom korekcijom cijena nekretnina.
- To bi bilo teorijski vrlo opravdano pretpostaviti. Ali taj iznos novca je premal da bi ozbiljnije utjecao na tržište. Da se radi o deseterostruko većoj cifri, onda bi to već bio ozbiljan problem. Ovako je to teško očekivati. Tim više što to nije bila situacija ili-ili. Hoću reći da većina tih ljudi nije namjeravala kupiti nekretnine s tim novcima. Ovo je građanima, u stvari, bila jedina opcija za borbu protiv inflacije.
No, tu je i najava Ministarstva financija da će u prvoj polovini iduće godine izraditi nacrt prijedloga Zakona o registru, putem kojeg će svaki građanin dobiti imovinsku karticu s podacima o prihodima i imovini, povezanu s karticama drugih članova obitelji. Tako će se moći vidjeti sva imovina koja je možda skrivena na djeci ili supružnicima, a poreznici će biti sposobni utvrditi nerazmjer između prihoda i imovine. Ovo bi moglo nekima stvoriti probleme, zbog čega bi se mogli odlučiti na prodaju nekretninske imovine. Takav epilog bi, jasno, kreirao pritisak na ponudu nekretninskog tržišta, gurajući cijene prema dolje.
- Ako se ta najava realizira, to će biti super. Trebalo je i prije. Mi takvu evidenciju nikad dosad nismo imali. Ipak, očekivati da će se to odraditi do iduće godine mi se čini iluzorno. Ali je svakako nešto što treba pozdraviti. To je temelj za puno stvari, između ostalog uvođenja famoznog poreza na nekretnine. Doduše, opet mi se čini da ni to neće imati značajan utjecaj na cijene nekretnina. Jednostavno, na to tržište utječe previše faktora. Recimo, strancu ništa ne znači uvođenje ovog registra, a oni su trenutno bitan element na našem tržištu nekretnina.
Ipak, postoji još jedna nepoznanica u ovoj jednadžbi. Naime, građanima rastu kamate na otplatu stambenih kredita. Je li pretjerano očekivati da će to izroditi nekim nemogućnostima isplata, bankarskim zapljenama i, posljedično, stavljanjem tih nekretnina na tržište?
- Ja sam uvjeren da takva mogućnost u bliskoj budućnosti ne postoji. Prvenstveno zato što 70 posto stambenih kredita trenutno egzistira uz fiksnu kamatnu stopu. A čak i onaj dio koji nije fiksiran je vezan uz NRS (op.a. nacionalna referentna stopa koja služi kao indeks za određivanje promjenjivog dijela promjenjive kamatne stope na potrošački kredit), tako da je i tu teško očekivati neki brži rast u kratkom roku. Barem ne u toj mjeri da bi to moglo predstavljati veliki problem dužnicima u eurskim kreditima.
Nakon svega rečenog, očekuje li uopće Burnać pad cijene kvadrata u Hrvatskoj?
- Cijene nekretnina u Hrvatskoj slabo osciliraju put dolje. Najbolje što možemo očekivati je da stagniraju, ali uvijek vrlo brzo porastu, u skladu s općom inflacijom. Sjetite se prošle cjenovne korekcije tržišta nekretnina, od prije desetak godina. Ona je došla uslijed dugogodišnje recesije, koja je trajala šest-sedam godina. Ako bismo se držali tog poučka, onda se opet treba dogoditi isto da dobijemo takvu korekciju. U drugu ruku, ako pogledamo Europsku uniju, tamo stvarno padaju cijene nekretnina. Međutim, faktori koji utječu na situaciju tamo i ovdje su različiti. Očekivati da će se takav pad preliti kod nas nije realno, jer ni makroekonomski parametri nisu isti. Recimo, u Njemačkoj se od kraja prošle godine događa recesija, dok smo mi po rastu BDP-a trenutno prvaci EU. Doduše, imamo signal pada zaključenih kupoprodajnih ugovora u odnosu na prošlu, što je uvijek prethodilo padu cijena nekretnina. Koliko će se to odraziti na cijene... Budućnost će pokazati.
Kad se već dotičemo makroekonomije, trošak kamata koji Hrvatska plaća na svoj javni dug je u ovoj godini narastao za čak osam posto, a dogodine će porasti za dodatnih 18,5 posto. Pritom se upravo planira povećanje proračunskih rashoda za 11,2 posto. Hoće li ovakav odnos predstavljati problem za državnu financijsku stabilnost?
- Porast rashoda od 11 posto nije nimalo neočekivan s obzirom na to da je iduća godina predizborna. Ali, čak i da nije, prihodi su na povijesnom maksimumu, zbog inflacije. Tako da, taj porast rashoda je ionako bio logičan za očekivati. Doduše, postavlja se pitanje što ako se inflacija smanji? Tko će tada financirati rashode? U tom slučaju ćemo se morati potpuno osloniti na gospodarski rast. A hoće li se ovaj kojeg trenutno imamo nastaviti, vidjeti ćemo.
Ne treba strahovati da država neće moći ulagačima vratiti uloge ne trezorske zapise, pitamo profesora.
- Ne treba. S obzirom na stanje državnih financija, stvarno nema takvog straha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....