"Vi ćete na sudovima odgovarati! Imate ćete pošteno i pravedno suđenje. Bit će vam oduzeta sva imovina koju ste protuzakonito stekli od ovog naroda;...
Čeka nas teška bitka, koja će biti izuzetno iscrpljujuća. Jako teška. To je ono što mediji i svi ostali sprečavaju da ljudi znaju što nam se sprema. Kako je Hrvatska dovedena do ove ponižene pozicije, da nemamo zalihe hrane, da su nam se naša djeca iselila. Da se spremaju migrantima zamijeniti naše stanovništvo. Takvi su planovi. Ovaj rat nije više ograničen na Domovinski rat. Ovo je svjetski rat. Sasvim su druga pravila igre. Ako krenemo i preuzmemo domovinu u svoje ruke po zakonima Božjim, odmah se će ove sile okrenuti Srbiju opet protiv nas, da se ubijamo međusobno. To je njihov stari propis. Ne želimo se ubijati među sobom. Nama je naš neprijatelj i izdajnik ovdje u Zagrebu na Banskim dvorima. Tamo je naš neprijatelj... Sada će se odvojiti žito od kukolja do kraja... Sada više nema natrag!;...
Stvara se novi svjetski poredak. Vi ne volite ljude i ne volite ovaj narod! Svaki vražji plan je propao. Bez boga se nećemo izvući iz ovoga. Oni nemaju nemjeru stati, takav je vrag;... Pa šta i ako se zarazim?! Ovo je kao da idete u rat boriti se za slobodu pa vas neprijatelj rani. A prvi neprijatelji našeg narodu su članovi Stožera pa tek onda virusi... Cjepivo ne postoji jer se zna definicija cjepiva..."
Ovo su samo neke od poruka govornika na dosadašnjim zagrebačkim prosvjedima protiv covid-potvrda u organizaciji građanske udruge Inicijativa prava i slobode, uz podršku udruge Vigilare i dijela oporbenih političara koji su proteklih tjedana također pozivali na otpor, predvođeni saborskim zastupnicima Mosta Marinom Miletićem, Ninom Raspudićem, Nikolom Grmojom, zatim "živozidašima" i eurozastupnikom Mislavom Kolakušićem, pa Zlatkom Hasanbegovićem i brojnim marginalcima s ovdašnje radikalne desnice kao što je recimo Marko Francišković i čitav niz likova koji bi, osim na prosvjedu, svojih pet minuta slave mogli dobiti jedino još možda u "Nightmare Stageu", da je kojim čudom taj Malnarov show još živ.
A mogli biste ih još "sresti" i eventualno u tekstovima i prilozima koji se bave nabrajanjem "zaboravljenih (političkih) asova" i mizernih postotaka s nekih od prethodnih izbora.
Svi su oni, naravno, protiv podjela i diskriminacije, za "slobodu Hrvatsku i slobodan svijet", protiv "sijanja straha", kao i za poštivanje ustavnih i svih drugih prava pojedinaca, što valjda jedino ne uključuje napadnute novinare.
Dodajte svemu tome zvuk pjesama kao što su "Let the Sunshine", "Bili cvitak" i "Lupi petama", žutu Davidovu zvijezdu na prsima jakni pojedinih prosvjednika i zastave s ustaškim pozdravom "Za dom spremni", slike Isusa i Djevice Marije, transparente poput "Stop covid-fašizmu", "Neću u logore", zastave raznih desničarskih stranaka i strančica (npr. HČSP)... i dobit ćete osobnu audio-vizualnu iskaznicu ovih šarolikih prosvjeda (neke od ideja sigurno bi se svidjele i ekipi iz Radničke fronte, s krajnje ljevice) organiziranih zbog čega ono... Ah, da protiv uvođenja covid povrda, što je u percepciji brojnih prosvjednika očito izjednačeno s uvođenjem obvezatnog cijepljenja.
Na FB-u također sve "gori": samo ispod objava najpoznatijihi "mostovaca" vezanih uz covid-potvrde traže se prijevremeni parlamentarni izbori, pozivi u stilu "ujedinimo se i srušimo", "skinimo sotonaše s vlasti", "otpor sotonama", "da se svi dignemo nebi bilo ni K od Korone", "ukidanje covid potvrda, novi izbori i izlazak iz masonske eu", "opet će se gusta magla spustiti", "vrijeme da budemo opet svi jedno kao 1991.", "zauzeti HRT, uhapsiti Stožer, srušiti vladu!!! Samo je narod sila!!!", "treba se riješiti tih gnjida i krvopija jednom zauvijek!", "samo napred podrška iz bg", "požurite, nema čekanja", "ma nikakav referendum, sve ih u lisice i na Goli otok, neznam sta se vise ceka sa tom odlukom", "vidite da od tih mirnih prosvjeda nema ništa, ovde je potreba revolucija"...
Naravno, pravo na prosvjed nitko kome je uistinu stalo do demokracije ne može dovoditi u pitanje. Pa makar bio i neprijavljen, uostalom, na policiji je da na prave adrese uruči adekvatne prekršajne prijave zbog toga. Ali, ponavljam, pravo na okupljanje i slobodu govora je nešto što se podrazumijeva.
Problem ovih prosvjeda je što su oni zapravo postali pozornica za miješanje krušaka i jabuka, odnosno idealna prigoda za samopromociju marginalaca i izljeva najrazličitijih vrsta frustracija. A da ne govorimo o tome što se sve ondje - ne podrazumijeva.
Uostalom, čini se da je upravo zbog takvog razvoja događaja, koji očito izmiču kontroli i sve su manje na liniji demokratskog prosvjedovanja, i organizator prosvjeda, Zagrepčanin Andrija Klarić, odlučio objaviti svoje "Ima izić!". Naime, njemu je gotovo nasilno penjanje Franciškovića na pozornicu očito bilo previše.
"Sve je savršeno do negdje 30. minute kada skupina glasnih momaka viče da žele čuti nekog lika na pozornici. Znao sam koga traže iako ga nisam poznavao, a čuo sam za njega tri dana ranije (za što mi je rekao da je to moja greška jer on se protiv sistema 'bori godinama'), kada su mi poslali njegov zadarski govor u kojem neki vide spasenje. Ignoriram njihove povike i program se nastavlja prema rasporedu. Međutim, ti momci su došli do ulaznih vrata autobusa, a ljudi koji su se trebali brinuti da nitko ne ulazi, izgubili su se u gomili. Samo jedan divan, snažni momak koji mi u jednom trenutku kaže da više ne može držati stvari pod kontrolom jer ih je više. Nisam imao izbora, nanjušio sam incident pa sam se spustio do njih.
Suočavam se s likom mesijanskog tipa koji iz samo njemu poznatih razloga smatra da bih mu trebao dati riječ. Prvi put se vidimo uživo. Rekoh mu 'Ne', ali čovjek ne poznaje tu riječ. Ponavljam mu je uz napomenu da ne znam što nije jasno. Kreće s optužbama da sam malouman i u službi sistema i Plenkovića s čime sam se složio i potvrdio te sam ga zamolio da napusti autobus. Kako ne govorimo istim jezikom, njihovo inzistiranje se nastavlja, ali sada se uključuju i drugi gdje glasnu ulogu preuzima meni otprije poznati lik i shvatim da su vrata ludnice ostala širom otvorena. Onda se uključe i oni koji su bili zaduženi da paze na ulaznim vratima pa shvatim da su im oni omogućili da uđu", kazao je među ostalim Klarić portalu liberal.hr, objašnjavajući svoj strah da bi prosvjedi mogli otići u smjeru sukoba, dakle, i nasilja, zbog čega se, kako kaže, odlučio povući i s društvenih mreža i grupa.
Naravno da su pretjerane i aktulane usporedbe ovih skupova s okupljanjima Hitlerovih nacista. Ne nedostaje ovih dana i takvih tekstova i reakcija, što također, baš kao i gore citirani dijelovi govora s prosvjeda i reakcije s društvenih mreža na uvođenje potvrda, svjedoči o nepodnošljivoj lakoći etiketiranja (neistomišljenika i političkih protivnika) u očito još uvijek nedovoljno izgrađenoj hrvatskoj demokraciji.
Međutim, upravo zbog krhkosti te "biljke" demokracije u Hrvatskoj, treba posebno upozoriti na pučističke tendencije u nekim istupima od kojih se svi koji su "zakuhavali" prosvjede – pročitajte gore još jednom imena političara koji podržavaju prosvjednike – ipak nisu dovoljno jasno ogradili. A ta je vrsta pokušaja politikantskog profitiranja na svemu ovome uistinu skandalozna. I ujedno (zasad!) najveća šteta koju je pretrpjela razina demokracije u RH kad su u pitanju ovi prosvjedi.
Tu svakako treba dodati i predsjednika Zorana Milanovića, koji je prvo i sam "potpaljivao" atmosferu omalovažavajući i mjere i Stožer, da bi se potom, nakon eskalacije naelektrizirane atmosfere u vidu napada na novinara RTL-a, oglasio objavom svog Ureda na Twitteru, daleko šturijom i hladnijom nego što su to bili neki njegovi raniji istupi na društvenim mrežama u kojima se osobno vrlo opširnim formulacijama obračunavao s političkim neistomišljenicima.
Ta je ograda iz njegova Ureda u sveukupnom kontekstu, treba reći, izgledala podjednako uvjerljivo kao recimo, riječi očito nevoljke osude nasilja iz usta bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa nakon što je, sredinom kolovoza 2017. godine, skup američke krajnje desnice u Charlottesvilleu prerastao u nasilno divljanje pri čemu je jedna osoba poginula, a deseci su ozlijeđeni... Ili ono kad je, u studenome 2016. tobože odlučno osudio okupljanje pripadnika alternativne desnice (alt-right) u Washingtonu, gdje su ga oduševljeni sljedbenici hvalili uz nacistički pozdrav.
Ma što tko mislio o cijepljenju (iako je nevjerojatno da se s takvom lakoćom i bez znanstvenog pokrića pljuje po liječnicima i njihovim molbama vezanim uz preveniranje daljnjeg širenja pandemije, ali to je posebna tema!), ono što bi nas sve trebalo itekako zabrinuti su otvoreni pozivi na rušenje ustavno-pravnog poretka i otvoreno pučistički prizvuk mnogih govora na prosvjedima "u ime slobode". To što se neki pozivaju na velike riječi očito ne znači da su savladali i abecedu demokracije.
I tu dolazimo do "paradoksa tolerancije” o kojemu su pisali istaknuti teoretičari kao što su Karl Raimund Popper, John Rawls i drugi autoriteti s područja filozofije politike.
Naime, kako je tolerancija po definiciji neograničena, postavlja se pitanje trebaju li tolerantni tolerirati i one koji to nisu. I do koje mjere. Jer bi u suprotnom tolerantni mogli "nestati" zbog djelovanja netolerantnih.
Kako je na tu temu pisao još jedan poznati politički teoretičar, Michael Walzer, toleriranje nekoga znak je nadmoći, a biti toleriran - nemoći. No, što kad netko u demokraciji pokazuje namjeru da, mimo izbora, prisvoji vlast i nekome "sudi", kao što se to može čuti od pojedinih govornika na prosvjedima, odnosno na društvenim mrežama. A sve pod izgovorom protivljenja covid-potvrdama koje su kod nas, nije nevažno primijetiti, uvedene u light-obliku u usporedbi s nekim zapadnim zemljama, s daleko većom demokratskom tradicijom.
Upravo zato, tolerancija je moguća samo prema onim uvjerenjima i ponašanjima koja jednakost i slobodu priznaju kao pravo svih članova zajednice i ne smjeraju njihovu ukidanju.
Zbog toga je ipak zakonski propisano koje oblike netolerancije treba sankcionirati. A o tome bi i svi koji su se očito "malo zaigrali" ovih dana, ili ih je samo "ponijelo", trebali povesti računa. A ako već sami nisu u stanju, onda su na potezu oni koji su zaduženi za funkcioniranje pravne države.
Simbolika preklapanja s datumima od prije 30 godina, kad je netko također htio malo "preurediti" ustavno-pravi poredak RH je gotovo neizbježna, pa bi čovjek očekivao malo više zrelosti od svih koji se tako gorljivo kao bore za svoja prava.
Ne bih ipak govorio o fašistima, ali populisti jesu. I to "ispali iz udžbenika" populizma kao fenomena koji se s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća polako uselio i kod nas, u zemlje sa zakašnjelom tranzicijom.
Pa tako imamo na djelu paradigmatske primjere populističkog i govora ekstremne desnice. Njihova borba protiv "etabliranih elita", ovdje produžena i na mrski im Stožer, "u ime poštenog naroda", ne ograničava se samo na nezadovoljstvo covid-restrikcijama, nego se proteže i na druga društvena pitanja, otud spominjanje i "korupcije", "otete imovine", "osiromašenog naroda", zatim migranata...
I dok neki teoretičari o populizmu govore samo u kontekstu retorike, drugi – npr. Cas Mudde – definiraju populizam kao svojevrsnu ideologiju koja društvo dijeli na dvije homogene i suprotstavljene skupine (narod vs. politička i ostala elita!).
U pravilu su to hibridne grupe ljudi različitih svjetonazora, što se vidi i iz same ikonografije prosvjeda. Upravo zbog tih unutarnjih razlika, takve inicijative se putem ospu, a pogotovo u slučaju dolaska na vlast. Populističke stranke i inicijative u pravilu taj prelazak iz redova oporbe na vlast – teško preživljavaju u izvornom obliku. Uostalom, sjetimo se samo kakve je potrese i kadrovske promjene i Most preživio nakon što je dva puta bio dijelom izvršne vlasti, ušavši u suradnju s HDZ-om...
A kad već spominjemo HDZ, očito je da su i oni ovim dobili novu ozbiljnu temu za razmišljanje – ako su slučajno i pomislili da će put do nove izborne pobjede, zbog raskola u SDP-u, biti najobičnija šetnja, evo im upozorenja da prijetnja za stabilnost vlasti može doći i s terena rasplamsalih teorija urota.
Od chamtrailsa i osporavanja američkog spuštanja na Mjesec do pronalaženja čipova u cjepivima i najava suđenja "izdajicama naroda" i nije tako dug put kao što može izgledati na prvi pogled.
