Na poziciju predsjednika Republike Srbije, osim Aleksandra Vučića, pretendira još sedmero kandidata.
Kandidatima na predsjedničkim izborima, koji će se zajedno s parlamentarnim i izborima za gradonačelnika Beograda održati 3. travnja, Republička izborna komisija dodijelila je, vadaći iz bubnja, redne brojeve.
Natječu se, dakle, upravo tim redom Biljana Stojković s liste Moramo, Branka Stamenković iz Suverenista, Zdravko Ponoš iz koalicije Ujedinjeni za Srbiju, Milica Đurđević iz stranke Zavetnici, Aleksandar Vučić (SNS-SPS-SVM), Miloš Jovanović (NADA) i Boško Obradović iz Patriotskog bloka.
Kao najozbiljniji kandidat, osim Vučića, koji bi se eventualno mogao izboriti za drugi krug najčešće se spominje Zdravko Ponoš. Istaknula ga je koalicija okupljena oko Stranke slobode i pravde (SSP), Narodne stranke (NS) i Demokratske stranke (DS).
Šira javnost upoznala ga je kada je krajem 2006. godine imenovan za načelnika Generalštaba odlukom tadašnjeg predsjednika Borisa Tadića, ali je s dužnosti razriješen 2008. godine zbog sukoba s tadašnjim ministrom obrane Draganom Šutanovcem.
Prilijepljena mu je etiketa da je "NATO general", isprva stoga što se školovao na Kraljevskom koledžu za obrambena pitanja u Londonu, no u danima ove kampanje mediji su izvukli zapise s Wikileaksa po kojima se tadašnji američki veleposlanik u Beogradu Michael Polt kod predsjednika Vojislava Koštunice zauzimao za njegovo imenovanje u Generalštabu.Ponoš je, doduše, 2017. godine izjavio kako misli da bi ulazak Srbije u NATO bio neracionalan i "emotivno neprihvatljiv" za generacije koje su preživjele traumu bombardiranja i da bi Srbija trebala ostati neutralna.
Ovih je dana, međutim, u jednoj emisiji na pitanje o ulasku Srbije u NATO odgovorio "nikad ne reci nikad", što je bilo sasvim dovoljno provučićevskim tabloidima da ga okarakteriziraju kao simpatizera Saveza.
Od početka 2010. do promjene vlasti 2012. bio je još pomoćnik ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića, kojemu je također bio i šef kabineta u Generalnoj skupštini UN-a. Zanimljivo je kako mu provučićevski tabloidi najčešće podvlače i činjenicu da je rođen u Hrvatskoj, 1962. u Golubiću kod Knina, te da je oženjen Hrvaticom.
Biljana Stojković istaknula je kandidaturu u ime zeleno-lijeve koalicije Moramo, koju čine Zajedno za Srbiju Nebojše Zelenovića, Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak, Skupština slobodne Srbije i još oko 60 organizacija. Svjesna je slabe prepoznatljivosti u široj javnosti, no vrlo je poznata u aktivističkim krugovima.
Redovna je profesorica na Biološkom fakultetu, a predaje i genetiku na Filozofskom fakultetu, piše za portal Peščanik... Jedna je od rijetkih koja spominje položaj radnika u Srbiji, čija je egzistencija ugrožena ugovorima za rad na određeno vrijeme. Njezinu koaliciju uglavnom podupiru mlađi birači, no veće šanse imaju na izborima za gradonačelnika Beograda.
Branku Stamenković podržali su iz Koalicije Suvernisti, koju čine stranke Dosta je bilo, Zdrava Srbija i pokret Živim za Srbiju. Rođena je 1968. godine u Beogradu, a javnost ju je upoznala kada se kandidirala za narodnu poslanicu 2014. godine na listi grupe građana Dosta je bilo.
Bila je u Skupštini Srbije od lipnja 2016. do kolovoza 2020. godine. Izjavila je kako je put u ovakvu Europsku uniju put u ropstvo. Rođena je 1968. godine u Beogradu i predstavlja se kao lingvistica i astrologinja, za sebe kaže da je "kraljica retrogradnog Merkura".
Boško Obradović, čelnik stranke Dveri, kandidira se ispred tzv. Patriotskog bloka osam manje poznatih desno orijentiranih organizacija koje su protiv ulaska Srbije u NATO i EU, bili su protiv COVID propusnica, obveznog cijepljenja, kao i protiv ulaska ilegalnih migranata na teritorij Srbije. Svojedobno su Dveri organizirale tzv. Porodnične šetnje kao kontramanifestaciju Paradi ponosa LGBT zajednice.Miloš Jovanović predsjednik je desno orijentirane Demokratske stranke Srbije (DSS), koja s Pokretom obnove Kraljevine Srbije čini koaliciju NADA. Smatra da Srbija treba ostati vojno neutralna. Govorio je kako je korona-kriza pokazala da je lakše kad ste izvan Europske unije.
Milica Đurđević rođena je 1990. godine i članica je Predsjedništva Srpske stranke Zavetnici, poznate po tome što su njezini članovi prostorije Kuće ljudskih prava oblijepili plakatima protiv kandidature osnivačice Fonda za humanitarno pravo Nataše Kandić za Nobelovu nagradu za mir. Stranka je i otvoreno protiv udruga Žena u crnom, Centra za kulturnu dekontaminaciju i Inicijative Ne da(vi)mo Beograd.
Sve u svemu, riječ je većinom o kandidatima koji nemaju ozbiljniju političku snagu i nikakva se iznenađenja 3. travnja ne očekuju. Nešto življe bit će na parlamentarnim, kao i na lokalnima izborima. Istog dana glasat će se za odbornike u gradovima Beogradu i Boru, kao i u više općina širom Srbije.