Svi detalji Uskokove optužnice protiv stečajnog upravitelja Pere Hrkaća i sutkinje Trgovačkog suda u Zagrebu Vesne Malenice
Pero Hrkać i Vesna Malenica bili su iznimno dobro uhodan tandem. Hrkać je kao stečajni upravitelj vodio stotine stečajnih postupaka, a “glavne” stečajeve, tvrtki i banaka poput Glumina i Komercijalne banke, koje su imale značajniju imovinu, vodio je u kombinaciji sa sutkinjom Trgovačkog suda u Zagrebu Vesnom Malenicom.
Prema optužnici koju je protiv njih i još četvero suokrivljenih osoba nedavno podigao USKOK, oni su imovinu stečajnih dužnika koristili za vlastito bogaćenje i “pomaganje” bliskim osobama i “poslovnim partnerima”. Izvlačeći sredstva iz niza stečajeva, a sve na štetu vjerovnika tvrtki u stečaju, stjecali su nekretnine, investirali u privatne građevinske projekte, renovirali i opremali vlastite kuće, vikendice i poslovne prostore, nabavljali skupe automobile, primali skupocjeni nakit, kao i dijamante navodno vrijedne oko dva milijuna eura.
Tereti ih se da su svojim nezakonitim postupanjem oštetili već gotovo zaboravljenu Glumina banku u stečaju za više od 20 milijuna kuna, Glumina gradnju za tri milijuna kuna, tvrtku Amfora Maris u stečaju za 15,5 milijuna kuna, a TŽV Gredelj za 1,6 milijuna kuna. U još 11 stečajnih postupaka “zamračili” su, prema optužnici, više od 4,5 milijuna kuna.
Jedna od točaka optužnice odnosi se na njihovo vođenje stečaja nad obrtom Zlatarnice Rodić, pokrenutim krajem 2004. godine. Iako se radilo o relativno jednostavnom postupku s malim brojem vjerovnika, stečajni je postupak trajao sve do 2016. godine. USKOK smatra da su Hrkać i Malenica taj stečajni postupak držali na životu samo zato što je on bio “platforma za ostvarenje niza njihovih privatnih interesa”. Prema obrazloženju optužnice, u tom je slučaju Vesna Malenica postala vlasnica lokala od 23,55 četvornih metara u Importanne centru, vrijednog gotovo dva milijuna kuna, dok je Pero Hrkać “dobio” pet dijamanata čija se vrijednost, prema navodima prijašnjeg vlasnika, penje na oko 15 milijuna kuna.
Omogućio poslovanje
Stoga ne čudi što je Hrkać na početku stečajnog postupka predložio da se obrtu Rodić omogući daljnje poslovanje, iako zapravo nije imao nikakvih značajnih priljeva. Da se to promijeni, omogućio mu je Hrkać najprije uplatom dva milijuna kuna iz stečajne imovine Glumina banke, a poslije zajmom još tri milijuna kuna iz istog “izvora”, koji je dao majci vlasnika obrta. Sve to, naravno, bez znanja vjerovnika Glumina banke.
Spomenuti zajam od tri milijuna kuna iz 2005. godine popraćen je odgovarajućim ugovorom u kojem se kao zalog spominju famozni dijamanti. Svjedok Toma Rodić istražiteljima je u svom iskazu ispričao kako je zapravo on, a ne njegova majka, zaključio ugovor s Hrkaćem kojega je zatražio zajam te mu kao osiguranje ponudio pet obiteljskih dijamanata vrijednih oko 15 milijuna kuna.
- Dijamante sam Hrkaću predao u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, u prostorijama Komercijalne banke u stečaju. Uz dijamante sam mu predao i certifikate te smo sačinili zapisnik o primopredaji - izjavio je Rodić, dodajući kako su se dogovorili da on pokuša pronaći kupce za dijamante. Prema riječima Tome Rodića, Hrkać je dijamante godinama čuvao u prostorijama TŽV-a Gredelj koje je on kao stečajni upravitelj te tvrtke koristio. Rodić navodi da ih je tamo osobno vidio 2012., 2013. godine te da mu je Hrkać rekao da ih tamo drži jer su prostorije “reprezentativne i dobro čuvane”. Svjedok nije znao reći što je Hrkać u konačnici napravio s dijamantima, a o prije navedenim dugovanjima samo mu je u jednom trenutku rekao da su riješena.
Potvrdu izjave svjedoka o postojanju famoznih dijamanata istražitelji su pronašli i u bilješkama u rokovniku Pere Hrkaća, zaplijenjenom tijekom pretraga. Tako je Hrkać, između ostaloga, zabilježio: “20. prosinca 2006. 14,00 Rodić, prezentacija crvenog kamena Sirija?”, “27. prosinca 2006. Toma Rodić i Zvonko... 2. Pinko za Grbavca 170.000 eura, crveni je 1997. u Londonu prodan za 950.000 USD/carat”, “Rodić Toma 8,26 dobili robu - deep pink”.
Iako su u sklopu akcije uhićenja pretresli Hrkaćevu kuću i sve druge prostore koje je koristio, a u kasnijoj fazi istrage i prostorije i sef u TŽV-u Gredelj, istražitelji nisu uspjeli pronaći nikakve dijamante. Jesu li u međuvremenu prodani ili su i dalje negdje dobro skriveni, nije otkriveno.
S druge strane, Hrkać je kroz koloplet financijskih transakcija riješio Rodićeve zajmove na štetu drugih tvrtki čije je stečajeve vodio.
Istodobno su Hrkać i sutkinja Malenica “spasili” obiteljsku kuću roditelja Tome Rodića, prikazavši da je kredit Štedbanke od 2,1 milijun kuna, kojim je ta kuća bila opterećena, osiguran zalogom na lokal njihova obrta u Importanne centru, koji je bio dio stečajne mase. Naime, i obrt Zlatarnice Rodić imao je drugi kredit kod iste banke, ali je taj kredit bio otplaćen prije pokretanja stečajnog postupka. Lažno prikazujući vjerovnicima stanje, na kraju su prodajom lokala namirili potraživanje Štedbanke za privatni kredit, a istodobno je nekretninu “otkupila” stečajna sutkinja koja je vodila postupak.
Kao kupac se formalno pojavio njezin otac Šime Banić. Sutkinja Malenica u svojoj je obrani tvrdila da nije imala veze s tom kupnjom, nego da je njezin otac, kao umirovljenik, očito u novinama pročitao oglas o dražbi te je samoinicijativno došao i kupio lokal. Međutim, iz pribavljenih dokaza USKOK je utvrdio da sutkinja uopće nije u novinama oglasila drugu prodaju, po cijeni 25 posto nižoj od početne, da je ona obavila sve uplate i o tome sačinjavala bilješke koje su pronađene te da je ona na kraju postala vlasnica lokala. Također, njezin je otac odmah nakon kupnje dao lokal u najam Zlatarnici Rodić, a najamninu je gotovo u cijelosti prosljeđivao kćeri. Poslije joj je darovnim ugovorom prepustio lokal.
Toma Rodić je i osjećao dodatnu zahvalnost prema sutkinji zbog dobrog vođenja postupka. Stoga joj je, kako je ispričao istražiteljima, tijekom godina stečajnog postupka dao više poklona, uglavnom zlatni nakit ukupne vrijednosti veće od 100.000 eura. Nakit joj je predavao kada bi se našli u kafićima na Kaptolu ili na Trgu bana Jelačića. O tom nakitu svjedoče i bilješke u rokovniku Pere Hrkaća koji je, primjerice, 11. travnja 2006. upisao: “T. Rodić narukvica 27.000 eura... Malenica”. Tri mjeseca poslije zapisao je “Vesna Malenica - ogrlica (dukati za Ana-Mariju)”, a 25. siječnja 2007. “Rodić Toma - privjesak je gotovo! Malenica za komplet”. Treba napomenuti da su istražitelji u pretresu kuće Vesne Malenice pronašli veću količinu zlatnog nakita s dragim kamenjem i certifikate, među kojima su bili i oni Zlatarnica Rodić i Dodić.
USKOK tereti Hrkaća i Malenicu da su zajedno sa suokrivljenima Miroslavom Mitakom i Josipom Debićem, šefovima tvrtke Muring koja je gradila stanove na više lokacija u Zagrebu, iskoristili stečajnu imovinu Glumina banke i drugih tvrtki za ulaganje u vlastitu građevinsku investiciju na Jelenovcu, kao i adaptaciju nekretnina u kojima su živjeli. Tereti ih se da su i prije pokretanja stečaja nad Muringom osmislili svoj plan te su namjestili da stečaj dobije sutkinja Malenica. To su napravili tako što su preko povezanih osoba organizirali podnošenje desetak zahtjeva za pokretanje stečaja nad Muringom te su čekali da jedan od njih bude dodijeljen u rad Malenici. Kada se to dogodilo, svi drugi podneseni zahtjevi su povučeni, a ostao je samo onaj kod “njihove sutkinje”. Tako su sve imali pod kontrolom.
Krov na vikendici
Glumina banka opet je služila za davanje pozajmica Muringu iz kojih su se, kako je Hrkać predočavao vjerovnicima, izvodili radovi na dovršavanju stanova koji su se onda trebali prodati radi namirenja vjerovnika. U stvarnosti su ti radovi na Muringovim objektima već prije bili izvedeni, a sredstva su se koristila za izvođenje takvih ili sličnih radova na drugim lokacijama, zajedničkoj investiciji okrivljenih na Jelenovcu kroz tvrtku Moto Sprint, obnovi Hrkaćeve kuće u Čikoševoj ulici te obnovi stana sutkinje Malenica u Maksimirskoj, a ujedno je popravljen i krov na vikendici njezine majke u Selinama. To su istražiteljima potvrdili i izvođači radova, navodeći da su na zahtjev okrivljenog Mitaka fakturirali radove za objekt Brezovička, iako su stvarno izvodili radove, primjerice, u Čikoševoj. Tako je ukupno potrošeno više od 11 milijuna kuna.
U jednom su trenutku vjerovnici Muringa, nakon što je sutkinja Malenica niz puta odbila njihove prigovore na rad stečajnog upravitelja, uspjeli ishoditi odluku Visokoga trgovačkog suda kojom je Hrkać maknut iz tog stečajnog postupka. No, njegova nasljednika Malenica je potom uspjela smijeniti, imputirajući mu loš rad i nepotpuna izvješća te izmišljajući primjedbe odvjetnika na njegov rad. Sljedeću stečajnu upraviteljicu Mirjanu Zuziju počeli su ucjenjivati da će je smijeniti ne samo u ovom, nego i u drugim stečajevima te da će biti maknuta s liste stečajnih upravitelja. Tražili su je da potpiše anekse ugovora o produljenju pozajmica Glumina banke Muringu, što je ona uporno odbijala. S obzirom na prijetnje i ucjene, Zuzija ih je na kraju prijavila USKOK-u što je onda poslije rezultiralo njihovim uhićenjem.
Hrkać je nadalje, uz pomoć “njegove sutkinje”, izvlačio sredstva stečajnih dužnika preko nekretnine s devet uredskih prostorija u Lipovečkoj 1 na zagrebačkoj Trešnjevci koju je kupio, a zatim dao u najam tvrtki Moto Sprint koju je formalno vodio suokrivljeni Josip Debić. Moto Sprint je iste te prostore onda davao u najam Glumina banci u stečaju te nizu drugih tvrtki u stečaju koje je vodio Hrkać. Osim najma i režija, ti su stečajni dužnici, prema optužbi, plaćali i renoviranje prostora, opremanje namještajem i slično. Hrkać je također u tim tvrtkama zapošljavao sebi i Malenici bliske osobe, članove obitelji i slično.
Poseban je odnos Pero Hrkać, a s njim i sutkinja Malenica, imao s bosanskohercegovačkim poduzetnikom Milanom Lučićem. Poslovni odnos tvrtki u stečaju pod Hrkaćevim nadzorom i tvrtki koje je kontrolirao Lučić bio je vrlo kompleksan i obuhvaćao je desetke, ako ne i stotine različitih transakcija. No, dva su slučaja obuhvaćena optužbom najupečatljivija.
Na prvi pogled zvuči nevjerojatno, ali uz prave ljude na pravome mjestu Lučić je uspio tijekom stečajnog postupka njegove tvrtke Amfora Maris iz stečajne mase prodati zemljište u Makarskoj trgovačkom lancu Lidl i pritom dobro zaraditi. Iako je Amfora bila u stečaju, koji je naravno vodio Hrkać, Lučić je zainteresiranim kupcima tog zemljišta garantirao da im može osigurati prodaju i kasniji upis vlasništva. S Lidlom je dogovorio cijenu od 4,34 milijuna eura za nešto više od 7000 četvornih metara, od ukupno oko 11.000 kvadrata.
Zahvaljujući “procjeni” Pere Hrkaća, cijela nekretnina ide na javnu dražbu s istaknutom cijenom od niti 17 milijuna kuna. Hrkać potom “izlazi u susret” Lučićevoj tvrtki A1 sport, koja nema vlastitih sredstava, te mu daje 2,2 milijuna kuna depozita kako bi njegova tvrtka dobila garanciju Erste banke za jamčevinu od 10 posto potrebnu za sudjelovanje na dražbi. Lučićev A1 sport na kraju kupuje cijelo zemljište za ukupno 21 milijun kuna, a onda od Lidla za 7000 kvadrata dobiva 32 milijuna kuna, pri čemu ostaju vlasnici preostalih 4000 četvornih metara.
Nesiguran posao
Budući da A jedan sport nije imao sredstava za uplatu kupoprodajne cijene u stečajnu masu Amfora Marisa, Lučić je tražio od predstavnika Lidla da oni unaprijed plate 3,3 milijuna eura. To je predstavnicima Lidla bio neuobičajen i nesiguran posao pa nisu htjeli pristati bez konkretnih garancija. A onda im je Lučić organizirao sastanak s ljudima koji mogu garantirati valjanost cijelog posla i kasniji upis vlasništva - stečajnim upraviteljem Hrkaćem i sutkinjom Malenicom. Tako se 2009. spomenuti sastanak održao u sudnici sutkinje Malenice u zgradi Trgovačkog suda u Zagrebu. Sutkinja je predstavnicima Lidla, kako su posvjedočili, garantirala da se radi o legalnom poslu “iza kojega stoji država” i da neće biti nikakvih problema s upisom. Nakon tog sastanka posao je realiziran i Lidl uistinu nije imao nikakvih problema.
Drugi slučaj također je vezan uz zemljište u Makarskoj na kojem je Lučić 2017. otvorio Camp Riviera Makarska. Zemljište od oko 6500 metara kvadratnih, opterećeno milijunskim hipotekama, bilo je u vlasništvu tvrtke Marea Makarska koju je kontrolirao Milan Lučić. Pero Hrkać je 2010. organizirao kompliciranu financijsku transakciju, “tešku” oko 30 milijuna kuna, koja je obuhvaćala više prebijanja i preuzimanja dugova između nekoliko tvrtki, pri čemu je konačni cilj cijele “akcije” bio da Glumina banka kupi spomenuto zemljište iz vlastitih sredstava. Vjerovnicima je taj posao predstavio kao vrlo unosan za stečajnu masu Glumina banke, pa tako i za vjerovnike. No, USKOK tvrdi da je posao zapravo bio unosan za Milana Lučića.
Naime, prema prikupljenim podacima, Lučić je to zemljište i nakon 2010. nastavio koristiti kao vlastito te je ubirao najmove od ugostitelja i trgovaca koji su na njemu imali svoje objekte. Od 2017. godine preko tvrtke Camp Riviera Makarska na njemu je otvorio kamp i restoran koji su samo te godine ostvarili prihod od 1,6 milijuna kuna, a sljedeće gotovo četiri milijuna kuna. No, te 2017. Lučić je imao problema oko međa sa susjedima. Vjerojatno je to i bio razlog što je tada, napokon, sklopio ugovor o najmu s Glumina bankom. Ugovoreni najam po sezoni iznosio je samo 5000 eura, dok je Lučić, primjerice, samo trgovini od 17 metara kvadratnih naplaćivao najam od 50.000 kuna.
Istražitelji smatraju da se Lučić svojim “dobročiniteljima” odužio na više načina. Između ostaloga, drže da je Lučić “pomogao” sutkinji Malenici da plati 85.000 eura za stan od 65 kvadrata u Bolu na Braču, koji je Malenica 2010. kupila od Antuna Plenkovića, strica premijera Andreja Plenkovića.
Hrkaću je jedna Lučićeva tvrtka 2008. godine nabavila i dala na korištenje luksuzni Range Rover Sport 2,7 TDV6 HSE za 625.000 kuna. Hrkać ga je koristio nekoliko godina, a na kraju ga je njegova supruga otkupila 2012. za 242.000 kuna. No, ni taj iznos nisu platili oni, nego je plaćen sredstvima koja potječu iz stečaja Glumina banke.
Ukupna šteta
USKOK okrivljenike tereti da su prouzročili ukupnu štetu od 45,110.351,38 kuna te da su pritom osobno profitirali za milijune kuna. U optužnici je da im se protupravno pribavljena imovina oduzme.
Financijskim vještačenjem provedenim tijekom istrage utvrđen je nerazmjer u imovini (prijavljenih primanja i vrijednosti imovine) sutkinje Vesne Malenice od čak 4,2 milijuna kuna u razdoblju od 2005. do 2017. godine. Pokraj nekretnina stečenih, prema optužbi, nezakonitim radnjama na štetu stečajnih dužnika, Malenica je raspolagala i zavidnom količinom gotovog novca. Samo u njezinoj kući policija je tijekom pretresa 2017. zaplijenila više od dva milijuna kuna.
Posebno je zanimljiva priča oko njezina sefa koji je imala u nekadašnjoj Hypo banci. Sef s nešto više od 40.000 eura gotovine nalazio se u poslovnici te banke u Trpinjskoj ulici. Kada se ta poslovnica zatvarala, iz banke su je više puta pozvali da dođe i preuzme sadržaj sefa. No, ona se nije odazvala.
Na kraju je banka organizirala komisijski pregled sefa te je njegov sadržaj 2012. godine preseljen u poslovnicu Hypo banke na Slavonskoj aveniji gdje je novac ostao netaknut godinama sve dok ga istražitelji nisu zaplijenili u pretragama tijekom uhićenja. Okrivljena sutkinja tako je pokazala koliko je za nju (ne)bitan iznos od 40.000 eura, ali je pritom ostavila istražiteljima dodatne vrijedne tragove.
Naime, novac je bio pohranjen u nekoliko kuverti na kojima su bili napisani datum i kratka bilješka, primjerice “Vesna/12.000 eura, 07.07.2004. Jančik (Pav-Im)”. Upravo iz tih bilješki istražitelji su taj novac povezali s konkretnim stečajnim postupcima, poput stečaja tvrtke Pav-Im koji je zajedno s Hrkaćem vodila sutkinja Malenica.