Više stotina ljudi među kojima i dosta pripadnika službenika MUP-a Srbije u Duboni se oprostilo od policajca Milana i njegove sestre Kristine te njihovog prijatelja Dalibora, koje je hladnokrvno ubio Uroš B. - Pobi mi djecu - svako malo su odzvanjale riječi neutješnog oca ubijenog Milana i Kristine koje su svima parale srce.
Potresne scene nikoga nisu ostavljale ravnodušnim. Nekoliko svećenika nije moglo zaustaviti suze dok su služili opelo nad otvorenim lijesovima troje mladih. Brat i sestra su sahranjeni na groblju izvan sela udaljenom pet kilometara, a njihova majka je željela da se ide pješke do tamo.
Dalibor je sahranjen na groblju u centru sela, u blizini rodne kuće i mjesta gdje je ubijen. - Dođi dragi muže da budeš pored sina, a ja ću pored naše lijepe mezimice da nam ne budu sami - kazala je u jednom trenutku žena suprugu koji su u krvavim pohodu Uroša B. ostali bez dvoje jedine djece. Nije se odvajala od dva otvorena lijesa, držala je za ruku sina i kćer, a u jednom trenutku se gotovo srušila u nesvijest od prevelike tuge boli. Daliborova mama mazila je sina i govorila mu: Tu sam čedo moje, ne brini! Tu je majka!
Braćo i sestre ne znam što da vam kažem. Koju riječ utjehe. Svjestan sam da je svaka moja riječ danas blijeda u odnosu na vašu bol, na vašu žalost, na vašu tugu zbog rastanka najmilijih i najrođenijih. Nije naše da tražimo krivnju, ali moram kazati da smo svi mi pomalo krivi. Svi. I svi trebamo ponijeti dio krivnje. Prvo nismo radili na dostojanstvu svog čovjeka pa onda ni na dostojanstvu čovjeka pored nas. Ovu našu zemlju je za dva tri dana zadesio pokolj. I to ne od tuđih nego od svojih. Bol naša je još veća, kako je moglo doći do toga da brat ustane na brata, susjed na susjeda - rekao je svećenik.
