StoryEditorOCM
ForumALARMANTNI PODACI

'Svaki dan se netko pokuša ubiti. Tri su glavna razloga zašto djeca padaju u tešku depresiju!

Piše Mara Modrić / Jutarnji list
18. studenog 2017. - 09:49
psihijatrija2

Djevojka koja je svjedočila pokušaju samoubojstva vlastite majke sada razvija depresiju sa suicidalnim rizikom - planira se baciti pod automobil.

Devetogodišnjak bježi od kuće uvjeren da je izvor svih problema svoje obitelji. Posvojena 16-godišnjakinja, čiji su roditelji posvojitelji brižni i topli ljudi, počinje se samoozljeđivati jer preispituje svoje biološko porijeklo. Ovo su problemi mladih s kojima se dječji psihijatar suočava svakog dana.

- Zato nas je toliko malo u Hrvatskoj. Jer ovo je jako težak posao. Ne radimo samo s djecom, nego i s roditeljima, skrbnicima, centrima za socijalnu skrb, dječjim i odgojnim domovima, školama, sudovima i raznim drugim specijalistima. Uz to, adolescenti, razumljivo, nisu baš motivirani za psihoterapiju - govori dr. Vlatka Boričević Maršanić, subspecijalistica dječje i adolescentske psihijatrije te ravnateljica Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Kukuljevićevoj ulici.

Zagreb, 141117.
Reportaza o Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladez u ulici Ivana Kukuljevica.
Na fotografiji: ravnateljica Vlatka Boricevic Marsanic.
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX

Foto: Sandra Simunovic / CROPIX

Na fotografiji: Ravnateljica Vlatka Boričević Marsanić

 

Želi reći: Dječji psihijatar nepopularno je zanimanje.

Podaci su porazni. Svjetska zdravstvena organizacija kaže da svako peto dijete ima neki problem ili poremećaj mentalnog zdravlja. Od tih 20 posto ukupne dječje i adolescentske populacije, njih čak 80 posto ne dobiva odgovarajući tretman koji bi im omogućio pravilno funkcioniranje i snalaženje u društvu. Iako to nevoljko priznajemo, to nisu problemi koji se događaju nekome drugome.

Mentalno zdravlje

U Kukuljevićevoj, u impozantnoj žutoj građevini u neposrednoj blizini zagrebačkog Britanskog trga, uz Maršanić s ovim se problemima suočava još samo šesnaest liječnika koji su svoj radni vijek odlučili posvetiti mentalnom zdravlju hrvatskih mališana koje je, kažu statistike, svake godine sve lošije.

- Prošle je godine proveden pilot-projekt u 12 osnovnih škola i vrtića, u sklopu kojeg su roditelji ocjenjivali mentalno zdravlje svoje djece. Čak 19 posto šestaša imalo je neki oblik problema, od čega je sedam posto pokazivalo klinički značajne depresivne simptome. U vrtićima je takve djece, petogodišnjaka, čak jedanaest posto - objašnjava ravnateljica, dodajući da je depresija jedan od najbolje prepoznatih poremećaja u dječjoj dobi, uglavnom zato što se klinička slika znatno razlikuje od one u odraslih osoba.

- Problem s dječjom depresijom jest taj da se ona vrlo često brka s burnim reagiranjem i pretjeranom osjetljivošću pa se u skladu s tim ni ne tretira na prikladan način, odnosno uopće se ne tretira. A adolescencija je najosjetljivije doba u životu. Tada želimo biti shvaćeni, prihvaćeni, jako smo osjetljivi na kritiku i na doživljaj gubitka samopoštovanja - kaže dr. Roman Nikolić, također subspecijalist dječje i adolescentske psihijatrije koji smatra da dio problema čine i needucirani roditelji koji, doduše nenamjerno, relativiziraju probleme svoje djece.

- Djeci pokušavam objasniti da je zapravo kul ići psihijatru. Brojni vrlo uspješni ljudi redovito odlaze na terapiju, radi mentalne higijene i prevencije. Vrlo je ljekovito razgovarati s nekim potpuno otvoreno, a kada djeca vide da ih netko razumije, prihvaća i da se može nositi s njihovim teškim emocijama, tada se vrlo teško odvajaju od nas - objašnjava dr. Nikolić, ističući kako ambulantni odjel bolnice ove godine, naspram prethodne, bilježi rast od deset posto, što upućuje na to da se problemi mentalnog zdravlja kod djece sve više prepoznaju.

Obiteljske tajne

Struktura obitelji danas se rapidno mijenja, objašnjava ravnateljica, sve je više razvoda, pogotovo visokokonfliktnih, obitelji u kojima jedan roditelj radi izvan Hrvatske, kao i onih gdje roditelji rade dva ili tri posla kako bi si osigurali egzistenciju. Uz to, problem je i obiteljska dinamika.

- Svaka obitelj ima neke svoje tajne i probleme koje ne rješava. Primjerice, kod nas se liječi jedna djevojka, srednjoškolka, koja je dugo patila od strašnih glavobolja. Napravljeni su svi testovi i pretrage, nekoliko je puta obrađena, i ništa. Nakon nekog vremena shvatili smo da djevojka već godinu dana ne razgovara s ocem, a riječ je o naizgled funkcionalnoj obitelji, roditelji su intelektualci, žive svi pod istim krovom - govori Vlatka Boričević Maršanić.

Zagreb, 141117.
Reportaza o Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladez u ulici Ivana Kukuljevica.
Na fotografiji: Ljubica Paradzik, Ljiljana Karapetric.
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX

Sandra Simunovic / CROPIX

Na fotografiji: Ljubica Paradžik, Ljiljana Karapetrić

 

Uzrok depresije može biti i perfekcionizam. Postoje djeca koja prirodno teže izvrsnosti, a nije tajna da postoje i roditelji koji kroz djecu žele ispuniti neke vlastite ambicije. - Dolazi nam jedna djevojčica, ide u treći razred osnovne škole, odlična je učenica i izbrojala je da dosad, u prvom polugodištu, ima 47 petica i tri četvorke. Budi se svako jutro prije škole u pet sati kako bi učila, ne spava jer je u strahu da će ponovno dobiti četiri, povraća prije škole- objašnjava ravnateljica, koja ističe da je vrlo važno raspoznati darovito dijete od onoga koje ulaže veliki dodatni napor da bi postiglo izvrsne rezultate. Depresivna djeca, dodaje, često imaju problema s koncentracijom, koja potom prouzročuje probleme pri učenju. Također, ona se često žale i na dosadu jer ih aktivnosti koje su ih prije radovale više ne vesele.

- Nedavno nam je doveden dječak, ima devet godina, a na nas su ga uputili nakon što je pobjegao od kuće. Nekoliko je mjeseci prije toga pokazivao simptome koje nitko nije primijetio, na vjeronauku je plakao kada se govorilo o obitelji i životu nakon smrti, a to je sve izazvano činjenicom da mu je tata poginuo kada je imao dvije godine. Nakon toga mama se preudala, preselili su se iz Primorja u Zagreb, a mali je dobio i starijeg polubrata. Klinici kakvi jesu, stariji ga je brat izazivao, svako malo bi se porječkali, a tu i tamo bi se nešto razbilo, za što ga je njegov stariji brat redovito okrivljavao pa je tako mališan zaključio da je on kriv za sve i da samo izaziva probleme svojoj obitelj pa je odlučio pobjeći od kuće - objašnjava dr. Boričević Maršanić.

U težim slučajevima, na nemogućnost suočavanja s emocionalnim teretom djeca i adolescenti reagiraju pokušajem suicida, kojih je, nažalost, sve više. Iako MUP-ovi podaci govore da je stopa pokušaja samoubojstava sve niža, pa si je tako, kaže statistika, prošle život oduzelo 36 mladih, starosti do 24 godine, ravnateljica smatra da su to “sive brojke”.

- Gotovo svaki dan primimo nekoga tko se pokušao ubiti. Nisu svi pokušaji suicida evidentirani jer ne intervenira policija svaki put, a brojni se takvi incidenti vode kao “nesretni slučajevi” - kaže dr. Boričević Maršanić, dodajući kako, na sreću, velika većina djece iz Kukuljevićeve izađe u mnogo boljem stanju.

Problem evidencije

 

Zagreb, 141117.
Reportaza o Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladez u ulici Ivana Kukuljevica.
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX

Sandra Simunovic / CROPIX

 

Kroz zagrebačku Kukuljevićevu, inače jedinu dječju psihijatrijsku bolnicu u Hrvatskoj, godišnje prođe cijela gomila mališana. U jedinom zatvorenom psihijatrijskom bolničkom odjelu u Hrvatskoj, koji, usput, ima 37 kreveta, godišnje boravi oko 700 djece. Ona se ondje u prosjeku liječe petnaestak dana. U dnevnoj bolnici godišnje se liječi oko 350 djece, dok kroz poliklinički odjel prođe nevjerojatnih 16 tisuća mališana. Za obradu i tretman tolikog broja djece Kukuljevićevoj, koja se prostire na 1842 četvorna metra, potreban je barem četiri puta veći prostor: na odjelu za osnovnoškolsku dob na petnaest kreveta dolazi samo jedan sanitarni čvor, koji dijele i djevojčice i dječaci. Nedostaje im prostor za grupnu terapiju, dnevni boravak, a nemaju ni učionicu.

Ljudstvo je, pak, posebna priča. Sedamnaest djelatnika iz Kukuljevićeve gotovo je polovica svih dječjih psihijatara u Hrvatskoj - imamo ih samo 37. Na svakih 15 tisuća djece, objašnjava ravnateljica Boričević Maršanić, trebao bi doći jedan stručnjak, što znači da ih u Hrvatskoj trenutačno nedostaje još dva puta toliko.

Isto tako, na nedavno objavljen natječaj, na kojem su tražili pet medicinskih sestara, javilo se tek troje ljudi jer, očito, ni medicinskih sestara u Hrvatskoj više nema. Uz to, nedostaje i radnih terapeuta, psihologa, socijalnih radnika...

Ipak, možda najzanimljiviji podatak vezan uz jedinu ustanovu u Hrvatskoj, u kojoj će, ako bude potrebe, ležati i djeca iz Dubrovnika, Splita, Osijeka, Pule i Rijeke, jest taj da je bolnicu osnovao Grad Zagreb, a financira se - sama, i to novcem uprihođenim od ugovora s HZZO-om.

Međutim, ne treba se žaliti, bilo je i mnogo gore, kaže ravnateljica. Nedavno se promijenio zakon pa djeca više nisu mogla biti hospitalizirana na odjelima za odrasle, zbog čega su, 2015. i 2016., imali velik priljev akutnih pacijenata. U isto vrijeme zatvorena je i psihijatrijska bolnica Lopača pa više nisu imali kamo slati ni kronične pacijente.

 
29. studeni 2024 01:50