Prilikom potvrđivanja optužnice najpoznatijoj splitskoj "zločinačkoj" na Županijskom sudu u Splitu odbijen je zahtjev jednog od optuženika da se iz spisa izdvoji njegov dosje iz strane države. Radi se o Anti Vučku (31), koji se u optužnici tereti kao glavni izvršitelj šefa Željka Rajića (36).
Obojicu ih čeka sudska rasprava s još sedam optuženika jer se nisu nagodili kao preostali koji su bili u aktu USKOK-a, s tom razlikom što će Vučak na suđenje dolaziti iz istražnog zatvora u Zagrebu dok je Rajić prošli tjedan izišao na slobodu. Ante Vučak tražio je da se iz sudskog spisa izdvoji Izvadak iz kaznene evidencije australske policije savezne države Victoria.
U njemu stoji kako u svom dosjeu ima presudu Vrhovnog suda u Melbourneu od 10. kolovoza 2010. godine zbog ubojstva iz nehaja na šest godina i šest mjeseci te zbog nanošenja ozbiljnih ozljeda iz nehaja na tri i dvije godine. Navedene su i istodobne kazne zbog tučnjava na ukupno 18 mjeseci.
Na kraju kaznene evidencije stoji kako kazne ukupno iznose sedam godina i šest mjeseci, bezuvjetno četiri godine i devet mjeseci te da je razdoblje od 516 dana odsluženo u istražnom zatvoru.
Ubojstvo u noćnom klubu
Na koji način se dobije dosje strane države objasnio nam je Dinko Mešin, sudac i glasnogovornik Županijskog suda u Splitu.
– Kada tražimo dosje osobe iz neke od država Europske unije postoji sustav u koji upišemo podatke i za nekoliko dana dobijemo elektroničkom poštom sve potrebne podatke. U slučajevima kada tražimo dosje iz zemalja izvan EU-a, tada idemo diplomatskim putem.
Obraćamo se Ministarstvu pravosuđa i uprave koje putem svog odjela za međunarodnu suradnju kontaktira s Ministarstvom vanjskih poslova koje od te države traži podatke. Tako pribavljanje dosjea ide duže te zna trajati do šest mjeseci.
To može biti problem u kaznenom postupku, pogotovo kada se radi o pritvorskom predmetu. Što se tiče spoznaje ima li netko dosje druge države, ponekad sami optuženici izjave da su već osuđivani te kažu na kojem stranom sudu, a ponekad državno odvjetništvo predloži pribavljanje podataka.
Kod naših državljana češće se dozna tako da sami kažu kako imaju dosje strane države, dok se kod stranih optuženika zatraži uglavnom od njihove matične države, ako tijekom postupka isplivaju podaci da su počinitelji nedjela – kaže naš sugovornik.
Primjer korištenja dosjea strane države prilikom odlučivanja o kazni je slučaj Britanca Douglasa Canea (28) koji je proglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 25 godina zbog ubojstva i dvostrukog pokušaja ubojstva krajem lipnja 2018. godine na Zrću.
Županijski sud u Zadru mu je kao otegotnu okolnost cijenio što je u Velikoj Britaniji više puta osuđivan za djela protiv države, javnog reda, provođenja pravde ili nositelja javnih ovlasti, zatim uvrede, klevete, iznošenje neistina, omalovažavanje, zlouporabu droga i preprodaju ukradene robe te za djela s elementima nasilja.
Cane je osuđen jer je 27. lipnja 2018. oko 5.30 sati, na plaži Zrće ispred noćnog kluba "Kalypso", nakon kratkotrajnog provociranja i svađe s tri osobe, oštrim predmetom nalik na nož napao žrtve. Zadao je ubodnu ranu u prsište britanskom državljaninu Ugu Wilsonu koji je od tih ozljeda iskrvario i preminuo.
Druga žrtva, također britanski državljanin, priskočio je u pomoć, ali ga je Cane istim oštrim predmetom ubo po tijelu, on je preživio zbog pružene hitne liječničke pomoći. Vrhovni sud je krajem prošle godine potvrdio veći dio presude za Canea i kaznu od 24 godine zatvora.
Za kazneno djelo iz optužnice prema kojem je Cane oštrim predmetom nalik na nož zamahnuo prema trećoj žrtvi, ali je nije pogodio u vitalni dio tijela nego zadao ubodne rane na nozi, naloženo je ponovno suđenje kako bi se utvrdilo radi li se o pokušaju ubojstva ili nanošenju ozljeda.
Okvir za pomoć
Kako na to gledaju odvjetnici koji brane optuženike, doznajemo od Doris Košta, odvjetnice iz Splita.
– Ako postoje ugovori i protokoli na temelju kojih postupaju, zašto ne. Ali, postavlja se pitanje, recimo, zastare. Ja bih uvijek kao odvjetnik provjerila mogu li se takvi podaci koristiti i kako su se našli u spisu. Ne bih slijepo vjerovala aktu. Išla bih analogijom također izručivanja, netko se može izručiti ako ono što je navodno počinio jest kazneno djelo u državi iz koje se traži izručenje.
Znači, podatak o osuđivanosti u stranoj državi mogla bih prihvatiti ako ispuni sve ostale zakonske pretpostavke: pravna osnova, pravno reguliran način izvještavanje i konkretno je li to nedjelo kazneno djelo u Hrvatskoj. Tek tada bi se moglo dozvoliti da bude jedna od otegotnih okolnosti – kazala nam je odvjetnica Košta.
Pravni okvir za takvu pomoć utvrđen je Konvencijom o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije iz 2000. godine i njezinim Protokolom iz 2001 godine. Glavni je cilj Konvencije bio poboljšati pravosudnu suradnju razvojem i modernizacijom postojećih odredbi o uzajamnoj pomoći.
Konvencijom se posebice dopunjuju odredbe i olakšava primjena među državama članicama EU-a: Europske konvencije o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima Vijeća Europe iz 1959. godine i njezina dodatnog protokola od 1978. godine i Odredbi o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima iz Konvencije 1990. godine o provedbi Schengenskog sporazuma.
Kako je navedeno na stranicama Ministarstva pravosuđa i uprave, na temelju Konvencije tijelo tražitelj može izravno kontaktirati s tijelom izdavateljem.