Čak tjedan dana nakon dva potresa magnitude 7,8 i 7,6 stupnjeva koji su sravnili dijelove južne Turske i sjeverne Sirije, na stotine tisuća ljudi još spavaju na otvorenome, na cičoj zimi i temperaturama ispod ništice.
U južnoj turskoj pokrajini Hatay, jednom od najteže pogođenih područja gdje su ekipe hitne pomoći najsporije dopirale, mnogi spavaju u improviziranim šatorima ili ispod štandova na tržnici, nemajući kamo otići. Samo najsretniji imaju čitave osobne automobile kao krov nad glavom, piše Guardian.
Premda je u govoru prošle srijede u šatorskom gradu u teško stradalom Kahramanmarašu turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan obećao da će država odmah pružiti pomoć raseljenima i da nitko neće ostati na ulici, više od milijun Turaka još živi u šatorskim kampovima. Noću se temperatura na jugu Turske spušta i do -9 stupnjeva Celzijevih.
Situacija je još gora u Siriji. "Čak 5,3 milijuna ljudi u Siriji je vjerojatno ostalo bez krova nad glavom zbog potresa", izjavila je predstavnica Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice za Siriju Sivanka Dhanapala. To je ogromna brojka, a odnosi se mahom na stanovništvo koje je već zbog rata u nizu navrata masovno raseljavano.
U okrugu Çukurova u turskom gradu Adani, petom po veličini u državi, volonteri dijele toplu juhu kako bi se ljudi barem malo ugrijali. Sjedeći na rubu obližnjeg igrališta, preko puta šatora kojega sada naziva domom, Tülin Çiroğlu zahvaljuje se volonterima. Ona, njezin suprug i sin isprva su bili potražili utočište u džamiji. Unatoč malim oštećenjima na njihovoj kući, bojali su se u nju vratiti, strahujući da bi se mogla srušiti.
Dok je obilazio uništene gradove, Erdoğan je lako udvostručio svoja obećanja da će ih brzo obnoviti. “Planirali smo brzo obnoviti stotine tisuća zgrada,” rekao je tijekom posjeta Diyarbakıru, na istoku zemlje. Nekoliko dana ranije, obećao je da će sve uništene zgrade diljem golemog pojasa južne Turske biti obnovljene u roku od samo godinu dana. Obećanje se čini dalekim i neostvarivim dok se spasioci bore da nađu preživjele u ogromnim hrpama ruševina, no njime se očito nastoji obuzdati i golem gnjev Turaka zbog velikoga broja srušenih tj. nestručno građenih zgrada.
Avni Bulut spašen je živ ispod zgrade nakon potresa koji je pogodio turski grad Varto daleke 1966. godine. Pedeset sedam godina kasnije dogodio mu se još jedan potres, sad opet živi u šatoru sa svojom obitelji.
“Uvjeti su nam ovdje dobri. Imamo pristup hrani, toaletu, struji. No, otišao sam u İskenderun prije dva dana kako bih sahranio rođaka koji je poginuo u potresu. Tamo jedva da je bilo i šatora”, svjedoči Bulut.
Buse Ersoy od potresa živi u svom automobilu i kod rođaka, jer još nije pouzdano je li njezin dom siguran. Kabeli dizala u njezinoj zgradi su popucali i vidljiva su brojna puknuća, no još ih nije stigla obići komisija za procjenu održivosti zdanja. Njezini roditelji su prisiljeni spavati u konferencijskoj sobi s 25 drugih ljudi u hotelu u Adani. Svatko se snalazi kako zna i umije, no valja znati da je stanje bilo gdje u Turskoj kudikamo bolje i humanije nego igdje u Siriji. Sirijska je katastrofa daleko od očiju javnosti, i u pogledu spasilačkih timova i u dostavi humanitarne pomoći, što je naročito izraženo u potresom najpogođenijim dijelovima koje kontrolira opozicija režimu Bašara al-Asada.
Dužnosnici i liječnici rekli su da je dosad 29.605 poginulih ljudi evidentirano u Turskoj i 3.574 u Siriji, čime je ukupan broj potvrđenih smrti 33.179. Al Jazeera i CNN javili su, međutim, kako je ukupan broj mrtvih prešao 36.000. Šef humanitarne pomoći UN-a Martin Griffiths rekao je kako očekuje da će se dosadašnji broj žrtava kataklizmičkog potresa još barem udvostručiti, jer prebrojavanje mrtvih nije valjano ni započelo.