Zdravko Mamić u svojim zadnjim istupima suca osječkog Županijskog suda Krušlina, koji je bio na čelu sudskog vijeća koje je osudilo njega i brata Zorana, uporno naziva Audemarsom, umjesto njegovim građanskim imenom – Darko.
Mamić time hrvatsku javnost želi podsjetiti na odista amblematsku sliku za hrvatskog pravosudnog dužnosnika i svoju mostarsku priču kako su se u maksimirskoj loži Dinamova stadiona on i sudac svojedobno zajedno „ubijali od alkohola“. Mamić je navodno u jednom momentu pijanstva sat marke Audemars Piguet skinuo s ruke i stavio ga na ruku suca Darka Krušlina.
On ga je odnio sa sobom u Osijek, ispričao je Mamić na nedavnoj mostarskoj presici, te mu ga je za njegova naknadnog dolaska na osječki sud preko posrednika vratio.
Posrednik Ljubo Pribić tom je prilikom rekao: "Čuj Zdravko, gospodin Krušlin poručuje da ima drugih načina da se zahvališ. On vraća sat iz straha, jer je nekoliko osoba vidjelo predaju tog sata i to je za njega opasno“ - ispričao je Mamić novinarima detalje svojega dražesnog prijateljstva sa sucem koji ga je mučki osudio, usprkos skupocjenim darovima.
Sudeći prema modelu sata kojega je Zdravko Mamić kao corpus delicti pokazao na press konferenciji u Mostaru, riječ je o modelu sata Royal Oak Chronograph švicarske tvrtke Audemars Piguet. Cijena ovog modela se, prema ovlaštenim trgovačkim zastupnicima brenda, kreće od 155 tisuća kuna pa naviše.
Za punu sliku o nepotkupljivosti i visokoj moralnosti hrvatskoga pravosuđa nije nevažno znati da je sudac Darko Krušlin u bitnim crtama potvrdio Mamićevu priču u svojemu očitovanju predsjedniku Županijskog suda u Osijeku. Popilo se, priznaje sudac Krušlin, tvrdeći da je već na povratku prema Osijeku, kad je postao svjestan da mu je Mamićev sat na ruci, odlučio vratiti taj nedopušteni dar. Predao ga je, tvrdi, još tijekom vožnje Škoriću i zamolio ga da ga odnese natrag Mamiću.
Što je to u hrvatskom dužnosničkom biću što ga tako fatalno vuče prema skupom satiću? I to usprkos brojnim primjerima žrtava koje je taj statusni uteg oko ruke brzopotezno povukao s vrha na samo dno, pa i ispod njega?
Podsjetimo, pravosudna agonija bivšega premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera otpočela je upravo kad su 2007. godine mediji otkrili skupu kolekciju satova koji su jasno upućivali na njegove koruptivne kapacitete, a nisu bili prijavljeni u imovinskoj kartici. Prema okvirnom izračunu kolekcija Sanaderovih satova vrijedila je oko 190.000 eura, a kao najskuplji sat iz riznice bio prepoznat A. Lange und Söhne, model Grand Lange 1, vrijedan 28 tisuća eura.
Sličnim modelom svojevremeno se bio počastio i bivši šef HGK, afrički strijelac Nadan Vidošević.
U Sanaderovom kovčegu s urama bio je i Blancpain Villeret Ultra Slim, „težak“ oko 9000 eura, Cartierov Pasha vrijedan oko 11.000 eura, kao i IWC-ov Big Pilot vrijedan 10.500 eura i mnogi drugi.
Kad je postao zagrebački gradonačelnik 2000. godine, Milan Bandić je na ruci nosio plastični sat s likom Mickeya Mousea, prisjećali su se za novine svojedobno njegovi bivši suradnici. Već nakon 2006., na Bandićevoj je ruci primijećena prva značajna promjena - sat legendarne švicarske marke Iwc Schaffhausen, model Portuguese automatic s crnim remenom od krokodilske kože.
Kad je izbila medijska afera sa Sanaderovim satovima, socijaldemokrat iz Pogane Vlake mjesecima je taktički u javnosti nosio samo reklamni plastični sat s Dinamovim grbom. No, nije lako imati, a ne smjeti pokazati: ubrzo je pred očima javnosti, čim je opasnost popustila, defilirala cijela kolekcija topuzina na gradonačelnikovoj ruci.
Novinari su nosili fotografije stručnjacima i ostali zaprepašteni. Kolekciju Bandićevih satova su oni koji godinama trguju istima procijenili na preko 300 tisuća kuna. Bio je u njoj Piaget vrijedan skoro 100.000 tisuća kuna, IWC Portugese Chrono vrijedan oko 60.000 kuna, Zenith El Primero Chronomaster vrijedan barem 45.000 kuna, Cartier Pasha od 40.000 kuna… Satovi su bili Bandićeva slaba točka i silno ga je ljutilo kad bi se novinari počeli zanimati odakle mu.
Te skupocjene spravice i danas besprijekorno kucaju. Vrijeme jednako brzo prolazi i na urama u Sanaderovoj vlasničkoj kolekciji, za razliku od njegovih dugih minuta iza rešetaka.