U mom kvartovskom dućanu, dijelu velikog trgovačkog lanca, trgovkinje doslovno metu cijene s poda.
Nekad bi, u ona divna predinflacijska vremena, prilikom mijenjanja cijena držale papiriće sa starim cijenama u ruci ili bi ih spremale u džepove, a danas bi im trebali džepovi duboki kao vreće, pa im je jednostavnije bacati cijene ispod polica i onda pomesti pod i cijene.
Nema dana kada ne metu cijene, nema dana kada ne mijenjaju cijene. Da pitate nekog prodavača koliko je prošlog tjedna koštao neki proizvod, pa radilo se i o najprodavanijem artiklu, morao bi zastati i dobro razmisliti. U takvim uvjetima uvodimo euro, a jedan od najvećih strahova je onaj od podizanja cijena.
Premda nas nadležni uvjeravaju da nema straha i da cijene zbog eura neće rasti u prvoj godini više od 0,2 do 0,4 posto prema iskustvima drugih zemalja, mi već živimo u vremenima kada cijene u Hrvatskoj i Europi skaču kao lude i inflacija postavlja rekorde tako da nam iz dana u dan treba sve više novca da bismo kupili sve manje roba.
Nema kazne
Vlada je napravila zakon o euru čiji start čeka službeni datum ulaska u eurozonu. Očekuje se da će to biti prvi dan iduće godine i da će tečaj konverzije po kojem ćemo se prebaciti na jedinstvenu europsku valutu biti 7,53450 kuna za jedan euro. Tim je zakonom zabranjeno neopravdano podizanje cijena. Načelno, ali ne i kazneno. Jer kazne za to nema. Jedino se može kazniti one koji će od 5. rujna ove godine, kada započinje dvojno iskazivanje cijena, istaknuti pogrešno obračunatu cijenu u eurima ili neće istaknuti konverzijski tečaj u eurima.
Za takav prekršaj pogrešno obračunate i zaokružene cijene i neisticanja tečaja kazna iznosi od 20.000 do 100.000 kuna, odnosno od 2650 do 13.270 eura.
Da bi kazne bilo za neopravdano podizanje cijena, netko bi morao izračunati koliko bi točno morale iznositi cijene svakog proizvoda i usluga, a mi smo iz državne regulacije cijena odavno izišli. A ni u socijalizmu se nije moglo ni inflaciji ni cijenama stati na kraj.
Zaštita od skakanja cijena zbog prelaska na euro u najvećoj mjeri trebalo bi biti poštenje. Andrej Plenković, predsjednik Vlade, očekuje da svi akteri u društvu budu vođeni načelom poštenog prelaska na euro, pri čemu premijer ističe da monitoring udruga za zaštitu potrošača, Ministarstva gospodarstva, HGK i HUP-a, kao i medija, treba biti detaljan, precizan i oštar ako u razdoblju zamjene kune eurom ne bi došlo do neopravdanog povećavanja cijena.
Premijer naglašava da svi moraju pratiti da nema lovaca u mutnom, a ako ih ima, onda ih treba javno prozvati da oni koji žele profitirati budu jasno imenovani i obilježeni i da se to ne događa... Eto, to je to.
Zakon o euru omogućava udrugama potrošača objavljivanje imena nepoštenih koji neopravdano povećaju cijene ili ih nepropisno iskazuju. Imat ćemo i etički kodeks u koji će se priključivati poduzetnici i dobivati oznake da poštuju kodeks, pa ćemo imati aplikacije u koje će građanin moći upisivati pozitivne i negativne kritike na adrese onih koji budu lovili u mutnim i neopravdano podizali cijene, a moći će ih prijavljivati nadležnima...
Sve to na koncu balade znači da će se eventualno moći prozvati ili kazniti nekog tko je pogrešno obračunao cijene u eurima. Oni inteligentniji će prvo podići cijenu u kunama i onda je ispravno obračunati u eurima. Tako mogu podizati cijene od rujna do uvođenja eura kako im drago, jednako kao što ih sada podižu, samo što će od rujna morati iskazivati još i eurske cijene. Tko će u ovim uvjetima divljanja cijene i inflacije koja je na rekordnim razinama moći reći je li to opravdano ili neopravdano podizanje cijena premda svi znamo da ima i jednog i drugog?
Prazna obećanja
Jedini koji bi to možda mogli učiniti su oni koji imaju svakodnevni stalni uvid u sve cijene u zemlji, a to su poreznici, kojima od 0 do 24 stiže svaki fiskalizirani račun. Oni bi mogli analizirati koliko netko podiže cijene i koliko mu kolege to rade često. No, sve je to na klimavim nogama u tržišnom gospodarstvu.
Nije poznato da su poreznici češljali neopravdano podizanje cijena od prvog travnja, kada je Vlada spustila PDV na nikad nižu razinu od pet posto na svježe meso, ribu, jaja, voće, povrće, jestiva ulja i masti, maslac i margarin. Neki su trgovci bili objavljivali da će i prije prvog travnja spuštati cijene, drugi da će to napraviti od travnja, neki su se pohvalili da su ih spustili. Brzo su svi utihnuli. Normalno, jer su cijene opet porasle.
I službena statistika kaže da su u travnju, kada su neki prehrambeni proizvodi dobili nikad nižu stopu PDV-a od pet posto, cijene tih istih proizvoda bile značajno više. Nisu pojeftinili ni za mrvicu.
Ulje je u travnju, kada mu je stopa PDV-a pala s 13 na pet posto, poskupjelo 51 posto na godišnjoj razini, jaja i maslac skuplji su bili 13 posto, teletina i govedina 18 posto, riba 10 posto, a više od šest posto poskupjelo je voće i povrće.
Što se cijena tiče, možda se u poštenje možete uzdati u Švicarskoj, ali u Hrvatskoj se ne možete ni u kazne pouzdati.