Glazbenik Rajko Dujmić dva je puta digao ruku na suprugu Snježanu, koja u ekskluzivnom intervjuu za magazin Gloria otkriva sve detalje o njihovu odnosu uoči i nakon obiteljskog nasilja te suprugovoj ovisnosti o alkoholu i tabletama.
Premda je Rajko Dujmić (65) jedan od najplodnijih hrvatskih estradnih autora, koji je napisao više od 1800 pjesama i jednu rock operu, osvojio Porina za životno djelo i pobjedu na Euroviziji, stvorio najveće hitove grupe Novi fosili, u kojoj je proveo najveći dio karijere, posljednjih se godina ne piše o njegovu iznimnom stvaralaštvu - već o ekscesima i porocima. Tako je lanjskog srpnja u medije dospio kao obiteljski zlostavljač jer je fizički napao suprugu Snježanu Šimek-Dujmić (56).
Nije mu to bilo prvi put, no tada je žena reagirala i on je više od dva i pol mjeseca proveo u istražnom zatvoru, a protiv njega je pokrenut sudski postupak, piše Gloria.
Prvi put Snježana Šimek-Dujmić odlučila je samo za magazin Gloria ispričati sve o njihovu odnosu, koji traje još od 1982., i odgovoriti svima koji se pitaju zašto je nakon obiteljskog nasilja te njegove ovisnosti o alkoholu i tabletama ipak i dalje s njim.
Što se zapravo dogodilo onog dana u srpnju kad vas je suprug posljednji put napao?
- Kao u mnogim brakovima - kad si ljut, ogorčen i razočaran dugogodišnjim postupcima i omalovažavanjem drugih, kao što je bio moj Rajko, i kad “pukneš”, napadneš osobu koja ti je najbliža jer znaš da će ti oprostiti. Rajkova je reakcija bila odraz njegove nemoći, nezadovoljstva i frustriranosti svime što se događa oko njega.
Što ga je to toliko uznemirilo?
- Zbog sudskog procesa koji traje ne smijem iznositi detalje o tom danu. Rajkov je najveći problem što je suviše emotivan i nikome i ničemu ne zna reći “ne”.
Javnost ga doživljava kao dugogodišnjeg zlostavljača, a vas kao zlostavljanu ženu. Zašto trpite zlostavljanje?
- Prvo, Rajko nije zlostavljač, iako ga u medijima prikazuju kao nekog tko me svaki dan mlati. Medalja uvijek ima dvije strane. Naš verbalni sukob prvi je put udarcem završio prije četiri godine, ubrzo nakon što je napustio Fosile. Potom lani. Rekla sam: prvi put, drugi, i nikad više. Da, udario me, u stanju u kojem nije bio svjestan što radi. Oba puta susjedi su pozvali policiju. Prvi put sam iskoristila zakonsku blagodat šutnje. Sad sam ispričala sve.
Zašto?
- Zato što me udario drugi put. Željela sam da se trgne, da shvati kamo vodi guranje glave u pijesak, koliko je i psihički i fizički uništen zbog svoje mekoće i straha da se suoči s problemom i riješi ga. Mora se izvući, zbog sebe, mene, Tina, unučice... Dobio je 30 dana istražnog zatvora, koji je produljen na još 30. U zatvoru je bio od 1. srpnja, saslušan je dan kasnije, a izašao je 20. rujna 2019. Do danas nije održano niti jedno ročište pa nema ni presude.
Kako ste se osjećali dok je on bio u zatvoru?
- Bila sam uz njega. Netko će opet reći da to nije normalno. Ali ne mogu ja njemu iz našeg stana ne dati osobne stvari koje mu trebaju dok je u zatvoru. On je još moj muž, a ja njegova žena. Poslala sam ih po prijateljima koji su mi govorili kako mu je, jer ja kao oštećena strana nisam smjela imati nikakve kontakte s njim. Prvih nekoliko tjedana bio je u zatvorskoj bolnici. Rekli su mi da se osjeća grozno, da mu je žao da se uopće doveo u to stanje da digne ruku na mene, da si to neće oprostiti. Dok je bio u Remetincu, nazvala me socijalna radnica i pitala želim li u Sigurnu kuću. Odgovorila sam - ne, jer moj je suprug u zatvoru.
Jeste li potražili pomoć neke ustanove ili udruge?
- Bila sam kod socijalne radnice moleći da mi, s obzirom na njegovo narušeno zdravlje, pomognu oko ubrzanja sudskog procesa. No, nisu mogli. Jedna me službenica pitala: A zašto se vi ne razvedete? Bila sam i u Udruzi B.a.B.e. Oni su mi ponudili odvjetnika i Sigurnu kuću. A to mi nije trebalo.
Je li vas bilo strah kad je nakon dva mjeseca stigao kući?
- Čega? Rajko je iscrpljen, bolestan čovjek. Kuhala sam, zajedno smo jeli, razgovarali. Bilo mu je teško jer je znao da mora u bolnicu - zbog sebe, da se napokon riješi svih demona. Ni meni nije bilo lakše, baš u to vrijeme i moj tata i brat imali su zdravstvenih problema, ta samoća u našem stanu bila mi je grozna... Uglavnom, taj vikend prije njegova odlaska na liječenje proveli smo mirno, dogovorili smo se da ćemo sljedećih šest mjeseci o svemu dobro razmisliti, a potom vidjeti što i kako dalje.
Je li otada dolazio kući?
- Isprva je bio na zatvorenom odjelu psihijatrije, gdje sam ga redovito posjećivala. Nakon mjesec dana liječenje je nastavio u drugoj bolnici, odakle povremeno izađe na nekoliko sati, svrati kući, prošeće gradom... Jako je smršavio, nema apetita, iščekuje ročište i kaznu, ma kakva bila. Želi što prije doznati što ga čeka. Razočaran je, ne vjeruje u sebe.
Kako ste se nosili sa suprugovom ovisnošću?
- Njegov najveći problem je alkohol, svuda dostupan. Svi su ga častili, stalno smo bili u društvu gdje je najčešće pitanje - što ćeš popiti? Rajko nikada nije osporavao da pije, da zbog silnog pritiska i stresa ne može bez tableta koje su poput opijata i bilo mu je teško što se tome ne može oduprijeti.
Kako Rajko podnosi liječenje?
- Teško, jer je u životu mnogo vremena proveo po bolnicama. Rođen je s astmom, u astmatičnom napadaju, i jedva je preživio. Do šeste godine svako malo je bio u lječilištima za astmatičare. I u odrasloj dobi također. Sjećam se jednog astmatičnog napadaja u Gorskom kotaru, kad sam ga vozila na hitnu u Delnice, a oni ga prebacili u Rijeku, gdje su ga stabilizirali i pustili kući. No, tijekom noći dva puta mu je još dolazila hitna. Liječnici su ga upozorili da bi morao izbjegavati stres, a on je osoba koja puno trpi i tolerira. Imao je i teško trovanje nikotinom - ležao je na Jordanovcu u Zavodu za profesionalna oboljenja. Ima i problema s probavom i crijevima, odnosno ima brzu pasažu crijeva pa je često vrlo mršav.
Prije 11 godina na šest ste mjeseci iselili iz stana. Zašto ste otišli?
- Bila sam jako, jako ljuta na njega. Ponajprije zbog toga što je prema svima u poslu previše popustljiv. Velika je dobričina: tolerirao je mnogo toga u Fosilima što nije bilo u redu, zadovoljan što oni toleriraju njega kad popije. Rajko je kreativac, čovjek koji stvara 24 sata na dan i u jednom mi se trenutku bilo teško nositi s tim. Tada sam prvi put postavila uvjet: ili ja, ili Fosili. Izabrao je Fosile. No, nakon pola godine sam se vratila jer ga beskrajno volim. Shvatila sam da imamo ljubav kakva se dogodi jednom u životu i malo tko je doživi.
Žalite li što niste imali djecu?
- Teško je to reći, valjda je tako moralo biti. Nije bilo medicinskog problema, jednostavno nam se nije dogodilo. Jedno vrijeme Rajko me nagovarao da posvojimo dijete, no ja sam se previše bojala. Naš je život suviše stresan i stalno sam mislila kako djetetu ne bih mogla pružiti sve ono što želim. A djeca me obožavaju i svi mi kažu da bih bila divna mama.
Cijeli intervju pročitajte ekskluzivno u novom broju magazina Gloria.