Prometne nesreće u kojima ginu ljudi same su po sebi strašne. No, može li se iz njih išta naučiti i mijenjati? Pogotovo s obzirom na nesreće koje su uzrokovali mladi vozači kao u nekoliko posljednjih prometnih nesreća sa smrtnim ishodom.
Uzmimo samo dva primjera, onaj šesnaestogodišnjeg motociklista koji se početkom kolovoza zaletio na pločnik i usmrtio jednu djevojku, a dvije ozlijedio u Starigradu kraj Paklenice. Ne samo da je očev motor vozio bez položenog vozačkog ispita, nego je bio pijan (1,8 promila), a motor je tako jak da ga ne bi smio voziti niti s položenim ispitom.
Druga se nesreća dogodila nekoliko tjedana poslije u Ilici. Nju je skrivio 20-godišnjak Marin Kamenički. Zbog gubitka kontrole u prebrzoj vožnji život su izgubile dvije žene - jedna kao suputnica, druga u automobilu u koji je udario svojim moćnim Mercedesom, prešavši na suprotnu stranu. U oba slučaja vozači su bili mladi i vozili su prebrzo - ali veže ih i činjenica da su im se u rukama našle skupe i jake mašine kojima je bez iskustva teže upravljati.
Razumljivo je da se u ovakvim situacijama postavlja pitanje: odakle im tako skup motor odnosno automobil? Odgovor je naravno - od roditelja.
Za šesnaestogodišnjaka mještani kažu da motore vozi i s njima divlja po mjestu već od desete godine (?), a i na Facebooku se hvalio brzom vožnjom. Moglo bi se reći da se na ovom slučaju prilično rano moglo vidjeti da će s njim biti problema. Pa ipak, i roditelji, a i lokalna policija to su očito tolerirali i zanemarili znakove upozorenja. Rezultat je, nažalost - smrt prolaznice. U njegovu slučaju teško se ne upitati: kakvi su to uopće roditelji? Treba li i njih kazniti?
Za Marina Kameničkog čitamo sve suprotno, ovaj je 20-godišnjak u svemu bio uzoran mladi čovjek, zaposlenik u privatnoj firmi imućnih roditelja, zalagao se za sigurnost u vožnji. Jesu li ga zbog dobrog ponašanja roditelji nagradili i dopustili mu vožnju svojim moćnim automobilom? Kako bilo da bilo, rezultat je pretjerana brzina i dvije usmrćene žene. Iako je punoljetan, jesu li roditelji lišeni baš svake odgovornosti?
Ne znamo kako će biti kažnjeni ovi mladići, ali često je dojam naše kaznene prakse da su kazne u najmanju ruku neadekvatne. Prisjetimo se slučaja iz 2002. u Makarskoj kada su poginule dvije djevojke. Za volanom je bio Ivan Primorac, tada je bio 17-godišnjak koji je vozio snažni očev BMW Z3 bez vozačke dozvole. Kazna od dvije i pol godine zatvora smanjena je uz šokantno, sada već antologijsko obrazloženje: “Ivan Primorac dolazi iz obitelji društveno prihvatljiva ponašanja kojemu su roditelji omogućili studiranje u inozemstvu, gdje se pokazao uspješnim”. Sličnih je primjera više nego dovoljno, a ponekad počinitelji dobiju samo uvjetnu kaznu ili je čak niti ne odsluže zbog zastare.
Hrvoje Žužić, Marko Leko, Vedran Rohatinski... nisu jedini mladi vozači poznatih prezimena koji su na sudu izvukli deblji kraj. Oni su pripadnici tzv. zlatne mladeži, pa je teško ne posumnjati da su se izvukli upravo zbog - imena. Svaki put kad se ovako nešto dogodi, čuje se vrisak do neba za pravdu, promjenu sistema, veće kazne... Da nešto ozbiljno ne štima očigledno je, pogotovo na primjerima maloljetnika čiji očevi imaju dovoljno novca da im daju u ruke takve aute, ali i utjecaja da osiguraju minimalnu kaznu u slučaju nesreće.
Problem je u sustavu, tvrdi stručnjak za promet Željko Marušić i predlaže niz mjera poboljšanja, a za slučaj maloljetnog motociklista kaže: “Roditelji su primarni krivci jer su nezrelom maloljetniku dali ubojit motocikl, za koji nije ni mogao polagati vozački ispit, a policija je teško zakazala, jer takvog brutalnog i višestrukog kršenja prometnih propisa ne bi moglo biti da savjesno rade svoj posao”. Po njemu, činjenica da su mu roditelji ipak dali na korištenje motor s 200 cm, pokazuje da je i njemu, a i roditeljima, bilo dobro poznato da policija ne radi svoj posao.
Smiju li, dakle, roditelji dati ubojitu mašinu u ruke neiskusne osobe a da i sami ne odgovaraju pred zakonom, pa čak i kad im je sin punoljetan?
Čitamo da je 2013. Hrvoje Pezelj, tadašnji zamjenik županijskog odvjetnika pokušao je to riješiti - predloživši da se ponašanje roditelja tretira kao kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom. U nekim situacijama čak i za punoljetno dijete. Pezelj s pravom uspoređuje automobil s vatrenim oružjem. Kako drukčije, osim i nekom vrstom kažnjavanja roditelja mladih neiskusnih vozača, stvoriti svijest o automobilu kao opasnom oružju? Treba li reći da njegov prijedlog nije usvojen?
Nekidan je policija uspjela zaustaviti 20-godišnjaka u BMW-u koji je vozio 209 km/h. Kazna od 3000 kuna i zabrana upravljanja motornim vozilom narednih mjesec dana teško da će obeshrabriti mladića ili njegove roditelje. Srećom nikoga još nije usmrtio, barem ovaj put. Ali do kada ćemo se oslanjati samo na sreću?