Otprilike u isto vrijeme kad i divljim šparogama, najčešće s kojim tjednom zakašnjenja, počinje sezona kuka. Premda se u Hercegovini i njoj bliskim krajevima Hrvatske naziv kuka koristi i za divlje šparoge, ove dvije biljke ne bismo smjeli brkati, što se ponekad, slučajno ili namjerno, događa kad se manje cijenjena kuka nudi na prodaju.
Kuka (ponegdje još i bljušć, bljušt, bruškandul, kukača ili kukovina) samonikla je biljka koja raste uz rubove livada, hrastovih i bukovih šuma, u kamenjaru, uz suhozide ili drače, a ime duguje izgledu - vrh izdanka svija im se blago prema zemlji, za razliku od izdanaka šparoga koji su usmjereni ravno prema gore, ili se čak ovija oko drače pored koje raste.
Pomalo gorkasta okusa koji dosta podsjeća na šparoge kuka ima jednu nezgodnu osobinu: ne samo da joj je jestiv isključivo mekani mladi vrh, nego joj se pred kraj sezone pupovi rastvaraju i dobivaju bobice (u početku zelene, kasnije crvene) koje su jako otrovne, čak vas mogu stajati života. Otrovan joj je i korijen, koji se koristio u narodnoj medicini, ali samo za vanjsku primjenu, no i u tom slučaju uz veliki oprez jer izaziva jake opekotine.
Zbog svega navedemnog, budite na oprezu, dvostrukom - da vam netko pod šparoge, po paprenoj cijeni ne "uvali" kuke, kao i da ne biste, ako ih sami berete, dodirnuli korijen ili ne daj bože gricnuli koju bobicu. Držite se mladih izdanaka i ne bi smjelo biti problema, a što se tiče pripreme, opcija je puno pa birajte hoćete li ih iskoristiti u varivima, juhama, tjesteninama i jelima s jajima.
Najjednostavniji način pripreme je lešo - samo ih skuhajte u slanoj vodi i pomiješajte s tvrdo kuhanim jajima. Kako ne bi bilo zabune o tome koji je dio izdanka jestiv, pomoći će trik s trganjem, koji se primjenjuje i sa šparogama: kuki blago savijte vrh i otkidajte komadić pa pokušajte ponovno: kad stabljika više ne puca, došli ste do dijela koji je previše vlaknast i nije dobar za jelo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....