Andrej Plenković studirao je i diplomirao pravo, a diplomirao je 1993. na temu "Institucije Europske zajednice i proces donošenja odluka" na Katedri međunarodnog javnog prava zagrebačkog Pravnog fakulteta, piše Slobodna Dalmacija.
Studentsku praksu obavio je u odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood u Londonu, u Ministarstvu vanjskih poslova završio je program za diplomatskog savjetnika i 1999. položio savjetnički ispit na Diplomatskoj akademiji. Pravosudni ispit položio je 2002.
Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je i poslijediplomski studij iz međunarodnoga javnog i privatnog prava. Stupanj magistra znanosti stekao je 2002. obranivši magistarski rad pod naslovom "Subjektivitet Europske unije i razvoj Zajedničke vanjske i sigurnosne politike". tečno govori engleski, francuski i talijanski, a služi se i njemačkim... Sve mu je to, jasno, pomoglo i u političkoj karijeri.
No, nakon svog drugog premijerskog mandata, Plenković bi zapravo mogao raditi i poslove konzultanta ili savjetnika za krizni menadžment iako, kako što vidite iz uvoda, nije i formalno "obučen" za takvo što.
Jer, nepredviđeni problemi i izvanredne situacije doslovno su obilježile njegovo predsjedanje Vladom. Bože mi prosti, tu još nedostaje samo neki oružani sukob s nekom drugom državom... Imali smo, eto, čak i prirodnu katastrofu kroz zagrebački potres.
Niste valjda zaboravili na slučaj Agrokor i intervenciju države zbog koje je premijer bio u početku žestoko kritiziran, a potom i hvaljen jer su, ako ništa, radna mjesta sačuvana unatoč svim zlogukim prognozama i dubiozama?!
Onda, sigurno se sjećate i "slučaja škverovi", kada su se i riječki "3. maj" i pulski "Uljanik" suočili s dugo odgađanim problemima, da bi kao "kruna" svih nenadanih problema stigla – pandemija koronavirusa.
Ona je ne neki način "pojela" i prvih 100 dana aktualne Vlade, koja sve svoje projekcije budućeg rasta i razvoja gospodarstva, stabilnosti državnih financija i likvidnosti općenito mora računati "iz minusa" u kojeg je državne financije potjerala dosad nezabilježena pandemija, odnosno realno najveća globalna kriza nakon Drugog svjetskog rata.
U tom tonu je i počeo drugi Plenkovićev premijerski mandat. A budući da je upravo proteklog vikenda bio i 100. dan nove Vlade, podsjetimo na (ne)učinjeno u tom periodu. Zbog "kontinuiteta" opasnosti od koronavirusa, koji se posljednjih tjedana opet razbuktao (dio oporbe krivi Vladu zbog kalkuliranja s mjerama i za loše komuniciranje tijekom "drugog vala" epidemije), nekako je i medijima prošlo ispod radara tih sto dana. A bili su poprilično dinamični!
U tom je razdoblju, nakon teških pregovora, osiguran paket koji Hrvatskoj u idućem europskom financijskom razdoblju jamči 24,2 milijarde eura uz EU izvora za brzi oporavak od krize, gospodarski razvoj te obnovu potresom oštećenog centra Zagreba i okolice.
Usvojen je i toliko očekivani Zakon o obnovi Zagreba (netko će reći, trebalo je i ranije!) te osnovan Fond za obnovu.
Imali smo turističku sezonu bolju od očekivanja. To je svakako bila i posljedica pravovremenih reakcija na prvi val pandemije, no zato posljednjih dana opet brojimo negativne rekorde. Ipak, iz Vlade je jasno poručeno – lockdowna i policijskog sata neće biti! Podkontekst je više nego jasan: gospodarstvo to ne bi preživjelo.
Premijer Plenković je u novom mandatu poslao i snažne poruke suživota i pomirbe sa Srbima (Knin, Grubori, Varivode), što mu ekstremna desnica neće tako lako "oprostiti".
Na kritike iz oporbe po kojima u Vladinom upravljanju krizom vide tek kaos te tvrde da Vlada nema strategiju iz Vlade odgovaraju: "Kako to da nema strategiju Vlada koja je u najvećoj krizi u zadnjih 100 godina uspjela osigurati preko 8 milijardi kuna za plaće u privatnom sektoru te likvidnost poduzeća? Vlada koja je osigurala da proračun, unatoč svemu, funkcionira... Vlada koja je osigurala financijsku polugu iz EU-a?! I hrvatski zdravstveni sustav dovoljno je snažan, mjere koje poduzimamo su temeljene na strategiji koja je proporcionalna dinamici zaraze"...
Najteže je, uz naravno zdravstvenom, u sektoru državnih financija. Puno planova je zbog pandemije palo u vodu, prisilno se razmišlja o deficitu BDP-a od osam posto.
No, unatoč svemu, uz rebalans ovogodišnjeg i predstavljanje proračuna za 2021. godinu, prošloga je tjedna predstavljena i porezna reforma za iduću godinu, odnosno peti krug poreznih rasterećenja na kojima sustavno radi ministar financija Zdravko Marić. Ova "runda" donosi snižavanje stopa poreza na dohodak s 24 na 20 posto te sa 36 na 30 posto. Znači i snižavanje stope poreza na dobit s 12 na 10 posto za poduzetnike koji godišnje imaju prihode do 7,5 milijardi kuna.
Sve to na temelju optimizma zbog učinaka prethodnih "rundi" porezne reforme, koja je omogućila porezno rasterećenje od gotovo 11 milijardi kuna, što bi trebalo značiti da i gospodarstvo i poduzetnici mogu "slobodnije disati", a ukupni su učinci i potencijali tih poteza dobrim dijelom "prebrisani" korona-krizom.
Inače, posljednji paket porezne reforme kritiziran je, ovoga puta s ljevice, kao potez Superhika, koji uzima siromašnima da bi dao bogatima, odnosno, da je nepravedan i povećava socijalne razlike. Pritom je, istina, malo teže shvatiti zašto se kritičari u ovom slučaju ne bore da slabije plaćeni dobiju veće plaće, nego im je očito važnije da dobro plaćeni dobiju – manje plaće, što zvuči poprilično populistički i razočaravajuće od snaga koje sebe nazivaju alternativom i progresivnima jer je neporecivo da će država uzimati manje nego dosad na ime poreza na dohodak i jednima i drugima, ma po kojoj stopi se obračunavao porez! Uz takvu oporbu... Vladi i nije uvijek tako teško, makar živimo u teškim vremenima.
Inače, minimalna plaća je nedavno povećana za više od 30 posto, odnosno za 754 kune, pri čemu je novo povećanje ambiciozno najavljeno za dva mjeseca.
Plenković je i u ovom mandatu nastavio s praksom koju je uveo za proteklog saziva Hrvatskoga sabora, odnosno, nastavio je s podnošenjem izvješća o sastancima Europskog vijeća.
Proteklih tjedana javnost se "zabavljala" i detaljima korupcijske afere Janaf, pri čemu je u prvi plan izbila polemika predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Plenkovića o tome trebaju li najviši državni dužnosnici znati za izvide i istrage kao što je bila ona protiv prvog čovjeka Janafa, Dragana Kovačevića.
Tu je Plenković, pozivajući se na načelo trodiobe vlasti, ostao čvrsto pri stavu da ništa nije znao i da nije ni trebao znati (neki mu zamjeraju što je usput olako prešao preko činjenice da su u ilegalni Kovačevićev klub navraćala i tri njegova ministra), dok je Milanović takve tvrdnje otvoreno izrugivao.
Iz oporbe su istodobno s kritikama na račun Plenkovićevog "neznanja" o istragama stizale i žustre kritike na račun Vlade o izostanku borbe protiv korupcije.
S krajnje desnice, čule su se i nepomirljive teze o hrvatskog-srpskoj trgovačkoj koaliciji, a agresivniju politiku zazivali su oporbenjaci i u slučaju odnose prema migrantskim trendovima, neki čak i vojsku na granicama... Oporba se ujedinila i oko interpelacije o njezinom radu u svezi projekta vjetroelektrane Krš-Pađene...
Dakle, prilično intenzivno za prvih 100 dana, priznat ćete. A sada, osim bitke za spašavanje radnih mjesta i saniranja posljedica krize, treba nadalje ispoštovati i uvjete koji se podrazumijevaju po ulasku u Europski tečajni mehanizam (ERM II) na putu do uvođenja eura; dakle, trebat će i dalje, unatoč padu prihodne strane i nepredviđenim izdacima, držati državne financije pod punom kontrolom.
A to neće biti nimalo lako ako će Vlada i dalje biti nesklona drastičnim rezovima na rashodnoj strani, uz silnu neizvjesnost koja je pred Europom i čitavim svijetom zbog korona-krize.
I zato bi eventualni nastavak prepucavanja Banskih dvora s Pantovčakom bio nešto poput buke u kanalu, smetnji na TV slici; nešto što Vladi koja ima i pametnijeg posla, zapravo najmanje treba. Jasno, ukoliko želi u očima javnosti i nadalje biti percipirana kao Vlada posvećena rješavanju bitnih problema građana.
