Rat. Godina prva. Jer, tko god je mislio da će ruska vojna invazija na Ukrajinu, specijalna operacija kako je u Moskvi zovu, brzo završiti, grdno se prevario. Bez obzira za koga navijao. I kakvu ideologiju preferirao.
Prije nešto više od godinu dana svijet je brinuo velike brige. Vijesti o mogućem ruskom napadu na Ukrajinu nisu imale šanse protiv Covida i cjepiva. A dok je virus mutirao, Vladimir Putin je marširao. I gomilao snage uz ukrajinsku granicu. A kad su američki obavještajci vrisnuli da je vrag odnio šalu, Vrag se samo nasmijao. Nemate vi pojma, narugao im se.
Američki obavještajci rekli su da će Rusi napasti u srijedu.
Nisu stvarno imali pojma. Rusi su napali u četvrtak.
Nekoliko dana prije tog 24. veljače predsjednik Ruske Federacije odobrio je zakon kojim se i službeno priznaju nezavisnost samoproglašene Narodne Republike Doneck i Narodne Republike Luhansk u ukrajinskoj jugoistočnoj regiji Donbas koju još od 2014. godine i ruskog anektiranja Krima, prequela krvoprolića koje ćemo uživo pratiti na društvenim mrežama osam godina kasnije, kontroliraju proruske snage.
Nešto prije šest ujutro po moskovskom vremenu, Putin je u televizijskom obraćanju naciji objavio kako njegova zemlja pokreće "specijalnu vojnu operaciju" u istočnoj Ukrajini kako bi "zaštitila narod Donecka i Luhanska" od "nacista iz Kijeva".
Rekao Putin, i ostao živ
Razočaranje je bilo golemo. Poglavito kod brojnih stručnjaka i analitičara koji su svijet danima uvjeravali kako je zveckanje oružjem samo staromodno taktičko zastrašivanje i nekodirana ruska poruka zapadu da se ne miješa u "unutarnje" stvari istoka. Razočarani su ostali i rusofili, kojima je trebalo neko vrijeme da se saberu pa izračunaju tko je zapravo počeo rat. Washington, naravno. Kao i sve ostale moderne ratove. Jer, oni od ratova žive. Revolver je njihova kultura, a ruska pero i hartija. Colt protiv Dostojevskog, pa vi birajte.
- Odlučio sam provesti specijalnu vojnu operaciju. Njezin cilj zaštita je ljudi koji tijekom osam godina trpe zlostavljanje i genocid od strane kijevskog režima. U tu svrhu nastojat ćemo demilitarizirati i denacificirati Ukrajinu, kao i izvesti pred sud one koji su počinili brojne krvave zločine protiv civila, uključujući i građane Ruske Federacije - rekao je Putin i ostao živ, do danas.
Kad je Europa tog mrzlog jutra otvorila prozor vani je bio 1. rujna 1939. godine. Deja vu. Samo što su Berlin i Moskva zamijenili uloge.
Ruske kopnene snage poduzele su najveću vojnu ofenzivu na europskome tlu od Drugoga svjetskog rata. Na Ukrajinu su udarile iz četiri smjera: sa sjevera su iz Bjelorusije, zasad jedine ruske otvorene saveznice, krenule prema Kijevu, sa sjeveroistoka su također krenule prema ukrajinskom glavnom gradu, s istoka su iz Donbasa krenule prema Harkivu, a s juga su s Krima krenule prema Odesi, Zaporižji i Mariupolju.
Iznenađenje? Da i ne...
I u početku im je dobro išlo. Iako, element iznenađenja nije baš sasvim upalio. Teško je, naime, bilo govoriti o iznenađenju kad su Ukrajinci barem osam godina znali što im se sprema. I kad se svo to vrijeme pucalo u Donbasu. I ginulo. Samo što je o tome malo tko izvještavao.
Putinov blitzkrieg, ukratko, pretvorio se u fijasko. Ukrajinci su se pokazali žilavijima nego je itko pretpostavljao. A njihov predsjednik Volodimir Zelenski, po zanimanju glumac koji se proslavio glumeći ukrajinskog predsjednika, preko noći je postao globalna zvijezda. I faktor. Bez kojega, ma što god vožd iz Kremlja o tome mislio, nema kraja ratu koji je već na samome početku, kada je ruski konvoj pred Kijevom ostao bez goriva, pokazao da to neće biti tek običan dan u ruskom uredu za vojna pitanja.
Golijat se namjerio na Davida. Koji možda i nema moćno oružje, ali ima moćne prijatelje. Zbog kojih mnogi analitičari i smatraju kako je 24. veljače 2022. godine počeo Treći svjetski rat. S tom razlikom da zvona brecaju samo u dvije zemlje. A plan velikih ideologa je da tako i ostane. Koliko dugo?
Hoće li ekonomske sankcije oslabiti Rusiju? Ako i hoće, Rusija to neće priznati. A ruski narod će šutjeti. Navikao je. Uostalom, oni što progovore znaju kako završavaju. Kako nekoć u vrijeme Staljina, tako i danas u vrijeme Putina. A možda i slučajno padnu kroz prozor.
Hoće li prijetnja nuklearnim oružjem prestrašiti Ameriku? Ako i hoće, Amerika taj strah prenosi na cijeli svijet. Kako bi još više mrzio Rusiju. A svijetu to nije teško. Mrzio je Ruse za Reagana, mrzi ga i za Bidena. Nekoć je navijao za Rockyja, a sada navija za Zelenskog.
Hoće li se Kina umiješati? Ako bi i htjela, vjerojatno je da neće. Njih se ionako pita. I sluša. Bez Kine nema mira, a od rata nemaju korist.
Hoće li Zoran Milanović prestati govoriti gluposti?
Rat. Godina druga je počela.
