Svi hospitalizirani pacijenti koji nemaju policu dopunskog zdravstvenog osiguranja ubuduće bi, umjesto dosadašnji 2000 kuna, svoje liječenje u nekoj od hrvatskih bolnica mogli plaćati 4000 kune.
I ta je informacija digla na noge cjelokupnu Hrvatsku, te se opet govori kako zdravstvo ponovno poskupljuje, kako se uvode novi nameti ionako osiromašenom stanovništvu...
No, u cijeloj toj priči ponekad bi bilo potrebno čuti i glas onih koji su na životu ostali, jer su plaćali upravo tih "spornih" 70 kuna dopunskog zdravstvenog osiguranja i kojima je njihovo liječenje bilo zapravo besplatno, jer da su ga morali platiti u punoj cijeni...
Tako ćemo navesti primjer našeg sugrađanina koji plaća dopunsko zdravstveno osiguranje, valjda od kada ono i postoji. Ne plaća ga zbog toga jer mu se plaća, već zbog toga jer mu je obiteljska anamneza takva da je bio idealan kandidat za dobivanje nekog od karcinoma, srčanog udara..., budući da su svi u obitelji umrli od toga. Nije uspio izbjeći sudbini, ‘zaradio‘ je prije nekoliko godina karcinom na debelom crijevu. Spoznajom da je obolio od potencijalno smrtonosnog oboljenja, krenuo je s izvanbolničkim pregledima, koji su prije samog operativnog zahvata trebali potvrditi početnu dijagnozu te ambulantno napravio kolonoskopiju, gastroskopiju, PET CT, a u bolničkim je uvjetima, hospitaliziran primao pet dana antibiotike, kako bi se upala debelog crijeva smanjila, kako bi ga se moglo operirati. I naš je junak to sve uradio gotovo besplatno (mukte), odnosno uz činjenicu da mjesečno plaća 70 kuna dopunskog zdravstvenog osiguranja (godišnje 840 kuna).
Nakon svega toga došao je ulazak u bolnicu i odlazak "pod nož". Operiran je, otkinuto mu je 33 centimetra crijeva, uklonjen je karcinom i ležao je devet dana u bolnici. I opet je sve to napravio gotovo mukte, odnosno uz pomoć 70 kuna dopunskog zdravstvenog osiguranja.
Nakon izlaska iz bolnice taj pacijent odlazi kući, oporavlja se i nakon 15 dana započinje s kemoterapijom, koja zapravo košta desetke tisuća kuna, njegov je svakodnevni suputnik sljedećih šest mjeseci, a koštala ga je 70 kuna svaki mjesec plaćenoga dopunskog zdravstvenog osiguranja! Na njegovu sreću, on je i dan danas živ, a živ je ostao gotovo mukte, odnosno za 70 kuna dopunskog zdravstvenog osiguranja.
Nakon što je preživio razgovarao je s jednim hrvatskim liječnikom koji živi i radi u SAD-u i iznio mu svoje iskustvo. Čovjek, koji u SAD-u živi i radi kao liječnik dugi niz godina objasnio mu je kako bi, da je karcinom dobio u SAD-u, uz pretpostavku da mu skupa polica osiguranja ne pokriva u potpunosti liječenje, morao prodati kuću, auto, potrošiti ušteđevinu ako je ima i... I možda mu niti to sve ne bi bilo dovoljno za liječenje.
E, sad će se pojaviti oni dušebrižnici koji će reći "mi iz svojih plaća cijeli život plaćamo zdravstveno osiguranje, a oni hoće još da plaćamo i dopunsko" i "nije kod nas liječenje besplatno."
I to je istina, liječenje nije besplatno, ali je neusporedivo jeftinije nego bilo gdje u suvremenom svijetu. Tih četiri tisuće kuna koje će u budućnosti, vrlo vjerojatno plaćati oni hospitalizirani pacijenti koji nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje, jest cijena liječenja, trajalo ono pet, 50 ili 70 dana. Dakle, netko u bolnici može ležati dva mjeseca, potrošiti lijekova i usluga u visini više stotina tisuća kuna i na kraju će to svoje liječenje, jer nema dopunsko zdravstveno osiguranje platiti četiri tisuće kuna.
- Bolničko liječenje nerijetko traje jako dugo i na pacijente biva potrošeno nekoliko stotina tisuća kuna, a oni su do sada, uz pretpostavku da nisu imali dopunsko osiguranje plaćali to liječenje 2000 kuna. Zdravstvo je vrlo skupo i ovaj prijedlog da ubuduće plaćaju 4000 kuna, nije nikakvo penaliziranje, kako razmišlja naš narod. To je potrebno napraviti jer je zdravstvo sve modernije, a nove usluge u zdravstvu koštaju puno više negoli su koštale prije 30 ili 40 godina, rekao nam je izv. prof. dr. sc. Vili Beroš, ministar zdravstva Republike Hrvatske.
Zanimalo nas je, bi li se cijena dopunskog zdravstvenog osiguranja, koja je sada mizerna, mogla povećati, odnosno vezati, uz recimo neodazivanje stanovništva na preventivne programe ranog otkrivanja karcinoma, na pušače, koji primjerice dnevno "dime" tri kutije cigareta, na alkoholičare, koji znaju da alkohol šteti, ali i dalje dnevno piju "tri litre crnoga" ili na pretile, čiji indeks težine govori kako moraju imati umjesto idealnih 70 kilograma, a oni imaju 140 kilograma, a od voća najviše vole jesti janjetinu? Takvim ljudima očigledno nije stalo do svoga zdravlja. Zbog čega njih dopunsko zdravstveno osiguranje ne bi koštalo više?
- Kada bismo mi uveli takav model cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja, narod bi to shvatio kao penaliziranje i odmah bi se digla buna. Najbolji je primjer jedan od bivših ministara zdravstva, koji je htio uvesti penalizaciju onih pacijenata koji dolaze na hitne prijeme, a za to nemaju apsolutno nikakve potrebe. Ta ideja nije prošla, a on je ubrzo otišao s mjesta ministra. Treba naći balans da svi budemo zadovoljni i ljudi u Hrvatskoj napokon moraju shvatiti da je zdravstvo iz dana u dan sve skuplje - rekao nam je ministar Beroš.
Da je ova cijena od 4000 kuna bolničkog liječenja, bez dopunskog osiguranja, još uvijek mizerna možda najbolje govori podatak da je jedan dan liječenja (bez cijene antibiotika) na JIL-u splitskog KBC-a prije dvije godine koštao nešto više od tri tisuće kuna. Danas je ta cijena, prema našem izvoru, najmanje oko pet tisuća kuna. U tih pet tisuća kuna JIL-a uračunat je respirator, monitoring, neprestana njega bolesnika, i to sve bez cijene antibiotika!
Međutim, najporaznije u cijeloj priči oko dopunskog zdravstvenog osiguranja i poskupljenja "bolničke ležarine", jest činjenica da sve manje mladih ljudi plaća to dopunsko zdravstveno osiguranje.
Često se s nostalgijom govori kako je u socijalizmu svima sve u zdravstvu bilo dostupno, odnosno svi su imali sve i to je bio perfektan sustav za zdravstveno osiguranje. Samo onda nije bilo MR-a, MSCT-a, angiografskih dvorana, laparskopske kirurgije, najsuvremenijih uređaja za preglede očiju, ušiju, a da ne govorimo o onkološkoj terapiji. Onda je bilo RTG-a, eventualno UZV i kirurga koji su "rezali" sve što je trebalo.
Dolaskom modernog zdravstva, koje je u proteklih 30 godina dosegnulo neslućene visine, liječenje i zdravlje je poskupjelo i to napokon svi moraju shvatiti.
Stoga tih 70 kuna dopunskog zdravstvenog osiguranja koje biste platili, odnosno godišnje 840 kuna, još uvijek je puno manje od četiri tisuće kuna, koje ćete morati platiti, ako ste bolnički pacijent, a nemate dopunsko.
I ne gledajte taj novac kao trošak, već ga gledajte kao zalog za život.