Dosad nepoznat dio biblijskog teksta, napisan prije više od 1500 godina, mogao bi otkriti kako se taj religijski tekst mijenjao kroz stoljeća, kažu stručnjaci.
Novi tekst sadrži dijelove Matejevog evanđelja, stihove 11-12 iz Novog zavjeta, a napisan je na starom sirijskom jeziku te donosi više detalja od standardnog teksta evanđelja.
Znanstvenici su dodatni stih otkrili nakon što su rukopis o drevnim kršćanskim pričama i himnama iz Vatikanske knjižnice pogledali pod UV svjetlom.
Tekst je bio sastrugan s pergamenta, što je uobičajena praksa kako bi se preko njega mogao napisati novi tekst, ali tekst je ostavio tragove koji su se mogli otkriti UV svjetlom, piše Daily Mail.
Dr. Garrick Allen, predavač studija Novog zavjeta na Sveučilištu u Glasgowu, rekao je da ovo otkriće pruža uvid u rane prijevode Biblije, prenosi Jutarnji.
‘Ovo otkriće je vrlo zanimljivo, ali nije revolucionarno zato što su novoidentificirani dijelovi teksta samo fragmentarni dijelovi Mateja 11-12‘, rekao je dr. Allen.
‘Sirijski prijevod Biblije važan je sam po sebi kao jedan od najranijih prijevoda s grčkog. Daje nam uvid u najranije faze teksta Biblije i zajednice koje su napravile te prijevode.‘
Fascinantno otkriće
Justin Brierley, kršćanski pisac i radijski voditelj, otkriće je nazvao ‘fascinantnim‘.
‘Otkriće ovog novog fragmenta sirijske kopije Evanđelja još je jedan primjer koliko je rukopisna tradicija Novog zavjeta bila bogata tijekom stoljeća‘, rekao je.
‘Također je fascinantno primijetiti varijacije u nekim riječima Matejeva evanđelja u usporedbi s verzijom teksta koju danas koristimo.
‘Često se susrećem s kritičarima koji se pitaju je li se Biblija mijenjala tijekom vremena, ali znanost tekstualne kritike, potpomognuta ovakvim otkrićima, pomaže povjesničarima da sastave točnu sliku onoga što je rečeno u izvornim tekstovima.‘
Profesor Hugh Houghton s Odsjeka za teologiju i religiju Sveučilišta u Birminghamu nazvao je to ‘pravim i važnim otkrićem‘.
‘Do prije nekoliko godina znali smo samo za dva rukopisna svjedoka starosirijskog prijevoda Evanđelja, a sada ih imamo četiri‘, rekao je.
‘Vrijednost ranih prijevoda je u tome što su napravljeni iz grčkih rukopisa koji nisu preživjeli i mogu pružiti neke od prvih dokaza određenih čitanja. Otkriće je važno za kršćane jer će dokazi iz ovog dokumenta biti uključeni u izdanja grčkog Novog zavjeta i urednici će ih koristiti da rekonstruiraju raniji oblik teksta. S obzirom na to koliko je malo rukopisa iz prvih stoljeća preživjelo, svi dijelovi su dobrodošli u rekonstrukciji slagalice povijesti teksta.‘
Dr. Peter Williams s Teološkog fakulteta u Cambridgeu je rekao: ‘To je uzbudljivo otkriće. Tim koji je ovo otkrio, napravio je vrhunski posao.‘
Detaljniji opis
Novi tekst otkrio je Grigory Kessel s Austrijske akademije znanosti, koji još nije obznanio potpuni prijevod napisan na starom sirijskom, ali je iznio neke detalje.
U grčkoj verziji 12. poglavlja Matejevog evanđelja, prvi stih glasi: ‘U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti.‘
Detaljniji sirijski prijevod glasi: ‘...su počeli brati klasje, trljati ih rukama i jesti.‘
Početni tekst napisan je oko trećeg stoljeća, ali ga je u Palestini pisar - čovjek koji je prepisivao tekstove prije izuma tiskarskog stroja - izbrisao.
To je bila uobičajena praksa jer je papir, odnosno podloga za pisanje, napravljena od životinjske kože bila rijetka i upotrebljavala se iznova i iznova.
Pisanje preko sastruganog teksta zove se palimpsest - rukopis s više slojeva teksta.
Korištenje UV svjetla postalo je popularno među znanstvenicima koji se nadaju otkriti tajne dokumente, budući da skriveni tekst upija svjetlost i obasjan UV svjetlom svijetli plavičasto.
Skriveni tekst se može vidjeti jer je pergament natopljen tintom i bez obzira na to koliko se često ponovno koristi, izvorni su zapisi još uvijek utisnuti na papir.
‘Tekst Evanđelja je skriven u smislu da je kopija Evanđelja na pergamentu iz ranog 6. stoljeća ponovno korištena dva puta i danas se na istoj stranici mogu pronaći tri sloja pisma - sirijski, grčki i gruzijski‘, rekao je Grigory Kessel iz Austrijske akademije znanosti.
Zbirka 1000 priča
Starosirijski prijevod spisa nazvan je ‘Peshitta‘ i postao je službeni prijevod koji je koristila Sirijska crkva u petom stoljeću.
Kessel i njegovi kolege rekli su da je pergament prvi put ponovno korišten za Apophthegmata patrum na grčkom, u prijevodu ‘Izreke pustinjskih otaca‘ - što se odnosi na ranokršćanske pustinjake koji su oko 3. stoljeća u egipatskoj pustinji živjeli asketskim životom i na kraju oformili kršćansko monaštvo.
Apophthegmata patrum zbirka je više od 1000 njihovih priča i izreka i datira iz kasnog petog i ranog šestog stoljeća.
Sljedeći put kada je tekst izbrisan i podloga za pisanje ponovno korištena bilo je kopiranje tekst Iadgari Mikaela Modrekilija, gruzijskog rukopisa iz 10. stoljeća koji je sadržavao zbirku himni.
Sirijski prijevod napisan je najmanje sto godina prije najstarijih preživjelih grčkih rukopisa, uključujući Sinajski kodeks – kršćanski rukopis grčke Biblije iz 4. stoljeća.
Dr. Nic Baker-Brian s Fakulteta za povijest, arheologiju i religiju Sveučilišta u Cardiffu nazvao je novi tekst ‘izvanrednim otkrićem‘ i rekao da njegov značaj leži u malom broju varijanti.
‘Već citirani primjer - Mt. 12,1-2 - učenika koji ‘trljaju klasje u svojim rukama‘ nije potvrđen u grčkim rukopisima Matejevog evanđelja‘, rekao je. ‘Prisutnost raznih varijanti u rukopisu naglašava raznoliku prirodu ranog kršćanstva i pojačava konsenzus da drevno kršćanstvo nije bilo fiksno i monolitno, već su ranom Crkvom kružile različite verzije priča o Isusu. Postojanje ovog teksta trebalo bi podsjetiti moderne kršćane na raznoliku povijest i prirodu njihove religije.‘