Nakon što su tri njemačke partije – SPD, Zeleni i liberali – u srijedu dogovorile koalicijsku vladu, jasno je da će novi kancelar biti socijaldemokrat Olaf Scholz. Nasljednik Angele Merkel odmah će se suočiti s nizom gorućih kriza, od pandemije do napetosti na poljsko-bjeloruskoj granici i vrućeg "ukrajinskog čvora".
No 63-godišnji Scholz ima političkog iskustva. U SPD se učlanio još 1975. kao maloljetnik, te je u politici gotovo pola stoljeća. Od 1998. do 2011. bio je zastupnik u Bundestagu, a od 2011. do 2018. bio je gradonačelnik Hamburga. Služio je u dvije crno-crvene vlade Angele Merkel: od 2007. do 2009. bio je ministar rada i socijalnih pitanja, a od 2018. ministar financija i vicekancelar.
Čini se da je te tri zadnje godine pomno proučavao onu koju je zamjenjivao: njemački mediji pišu da je birače osvojio time što ih je uvjerio da će biti "Angela nakon Angele", do mjere da oponaša čak i njezine pokrete ruku.
"On je poput nogometaša koji je proučavao videozapise drugog igrača i promijenio svoju igru. Od temperamenta i političkog stila pa sve do izraza lica, Scholz sada uprizoruje Merkel. Da je žena, nosio bi hlače", kaže njemački novinar Robin Alexander za New York Times.
Scholz je odrastao u Hamburgu, u radničkoj obitelji. Djed mu je bio željezničar, a roditelji tekstilni radnici: on je prvi u obitelji stekao visoko obrazovanje. Nakon studija prava, osamdesetih radi kao odvjetnik specijaliziran za radno pravo, a paralelno se uspinje u politici: od 1982. do 1988. zamjenik je predsjednika SPD-ove omladinske organizacije Jusos, a od 1987. do 1989. potpredsjednik Međunarodne unije socijalističke omladine.
"Još je bio u srednjoj školi kad je prešao u socijaldemokrate. Vatreni mladi socijalist, proveo je desetljeće kao odvjetnik braneći radnike kojima prijeti zatvaranje tvornica", piše New York Times o ljevičarskoj mladosti novog njemačkog kancelara.
Megafon
No, taj buntovni marksist i "vatreni mladi socijalist" umire s padom Berlinskog zida i rađa se netko drugi: desetak godina kasnije zatječemo Olafa Scholza kako u ulozi glavnog tajnika SPD-a vatreno brani – krupni kapital. A napada i ozbiljno ozljeđuje one koje je vatreno branio u sudnicama svoje mladosti – radničku klasu Njemačke.
Tada, početkom milenija, SPD-ov kancelar Gerhard Schröder gurao je "Agendu 2010", niz socijalno-tržišnih reformi koje su oslabile socijalnu državu i bile bolne za radnike, a išle su naruku (krupnom) kapitalu. Scholz je bio Schröderov megafon, koji je njemačkoj javnosti – a prije svega članstvu SPD-a – tumačio zašto je dobro i mudro da jedna lijeva partija izda svoju stranačku bazu. Nakon toga SPD je izgubio sve izbore idućih dvadeset godina.
Danas Scholza svrstavaju u konzervativno krilo SPD-a, a neki su njemački mediji njegovu nominaciju za kancelara ocijenili kao slabljenje stranačke ljevice.
Povratak ljevici
I tu bi mogla završiti priča o tipičnom ideološkom konvertitu koji je ideale iz mladosti prodao za kapitalistički komfor, da se nije dogodila – pandemija. Scholz je tada bio ministar financija: o njemu je ovisilo hoće li milijuni radnika ostati bez prihoda i(li) posla.
I tu je Scholz izveo još jednu ideološku piruetu. Umjesto da, kao prije dvadeset godina, pokaže "određenu nemilosrdnost" i stvari prepusti tržištu, on je povukao drevni socijalistički potez – odlučio je dati državnu pomoć. I to tako izdašnu da je prozvana "bazukom".
Izradio je goleme pakete za spašavanje gospodarstva, uključujući paket poticaja od 130 milijardi eura u lipnju 2020. godine: te su spasonosne linije za tvrtke i samostalne radnike (freelancere), uz odluke da se tvornice ne zatvaraju, omogućile da Njemačka izbjegne masovna otpuštanja i prebrodi krizu bolje od većine zemalja.
Osim što mu je nakon toga počeo rasti rejting u anketama, Scholz je tim potezom impresionirao i lijevo krilo vlastite stranke, koje ga je davno otpisalo kao "izdajnika":
"Bazuka je bila veliki trenutak. Bilo je to njegovo zakasnjelo pomirenje sa svojom strankom", komentirao je oduševljeni Kevin Kühnert, jedan od vodećih pripadnika stranačke ljevice.
Kako bilo, Scholz je kancelarsku dužnost shvatio ozbiljno: ne samo što je tri godine upijao duh i pokrete ruku Angele Merkel, nego je, pišu ozbiljni mediji, uoči izbora prestao piti alkohol. To je dobro za čitavu Europu: u vremenima koja dolaze neka na čelu Njemačke bude trezveni političar.