Kolovoz je, cvrčci cvrče i noću, a Mina u svojoj kući između Pobrežja i Petrova sela loži vatru da bi skuhala objed i oprala rublje. Da, dobro ste pročitali – na ovim temperaturama i toplotnim valovima nema im druge ako misle jesti kuhano i imati čistu odjeću.
Tako je to u dvadeset i prvom stoljeću u europskoj Hrvatskoj, dapače Dubrovniku, gdje platite priključak za električnu energiju za svoj legalni objekt, jednokratno 44.000 kuna, ali i dalje živite bez nje.
Što je još apsurdnije, bilo je to u srpnju 2018., prije pune tri godine. Od tada do danas ništa se nije pomaklo s mrtve točke. A kad je obrnuto – kad dugujete HEP-u četiri kune ili lipe, oni vas ovrše jer to je, jelte, njihovo pravo.
- Nisu mi dali da platim na rate, pa sam sve platio odjednom, s otpremninom od firme u kojoj sam radio. Otada nam obećavaju 'danas će, sutra će', ali nikad nisu došli da nam dovedu struju - govori Rifet Bašić, umirovljenik i branitelj iz Domovinskog rata, pripadnik 2. bojne 163. brigade HV-a, koji je cijeli radni vijek odradio u "Čistoći".
Lako smo ih pronašli, ljudi na Pobrežju uputili su nas na prvu kuću desno uz cestu prema Petrovu selu. Rifet se odmarao na dvosjedu ispred kućice kad smo mu nenajavljeni banuli na vrata. Iznutra je izvirilo dvoje djece, unuci Andres i Aldin, zatim supruga Mina, pa sin Amir.
Najmlađi nas pita hoćemo li što popiti. Na prozoru se u velikoj plastičnoj boci topi led – Amiru svaki dan gazda firme u kojoj radi donese nekoliko zaleđenih boca, da barem imaju hladne vode po ovim vrućinama.
Hladnjak nemaju jer ga nemaju na što priključiti.
Na počinak u pet popodne
Agregat koji im služi da prikopčaju televiziju i pogledaju vijesti mora se gasiti, a troši do sto kuna goriva na dan; ogroman je to izdatak za ovu obitelj. Taman ga pokrije Rifetova mirovina od 3000 kuna. Amir nam kaže da radi i po dvanaest sati dnevno da im priušti sve što trebaju. Pored ceste nabacane su palete koje im služe za potpalu vatre, a Amir ih donosi s posla.
– Ljeti nam je još dobro, sjedimo tu do osam, devet navečer, ali zimi grijem lonce da se okupam s kanticama i u pet popodne idemo spavati jer je mrkli mrak. Onda se do devet vrtim u krevetu dok ne zaspem – govori o životu u ovakvim uvjetima.
Otac i sin upadaju jedan drugome u riječ, sve bi nam odjednom htjeli reći o nepravdi koja ih je pogodila.
Rifet i Mina imaju četvero djece i šestero unučadi. Rifet je u Dubrovnik došao kao petnaestogodišnjak iz Bosne i, kako kaže, jako voli ove ljude i grad. Obukao je uniformu i proveo gotovo četiri godine u ratu. S obitelji je bio podstanar do 1983. godine, kada je od Grada dobio stan na korištenje, a poslije ga uspio otkupiti. Ondje, u 42 kvadrata, sada živi kći s obitelji i djecom. Nema mjesta za svih, pa su izabrali život u kući od 50 kvadrata bez struje u Petrovu selu.
– Do 1983. bio sam podstanar, a onda mi je "pukao film" i kupio sam ovaj komad zemlje ovdje – pokazuje Rifet.
– Godinu kasnije napravio sam neku drvenu baraku, računajući da ću iz nje napraviti kuću kad budem mogao. Godine 1985. je došao veliki požar u kojem je izgorjela, jedva sam djecu iz nje iznio – kazuje naš sugovornik dok sjedimo na njegovoj taraci ispod velikog oraha koji nam daje hlad.
– Onda sam od Općine dobio stančić na korištenje, sa stanarskim pravom. Kad sam se skinuo iz vojske, dali su mi mogućnost da ga otkupim. Onda sam se pod stare dane uvalio u kredit da mi djeci ne bude tijesno i napravio ovo kućice – govori stariji Bašić.
– Kažem vam, bio sam u ratu i sutra bih ponovio istu stvar za svoje ljude i svoj grad, ali ovo što država radi sa sirotinjom, to je nenormalno. Najviše mi je žao što sam se borio za ove koji griju stolicu, a država je stvorena na krvi sirotinje. Da mi je njih stavit' u naš položaj, ovako bez struje, samo tri dana, a ne tri godine! – dodaje.
Priča doseže vrhunac apsurda ovih dana, kada je Rifet, po ne zna ni sam koji put, otišao u klimatizirani "Elektrojug" i pitao kad će konačno dobiti struju. Njima je to skupo, rekoše mu, skupo im je izgraditi novu trafostanicu da bi se njih nekoliko (Bašići kažu da su na tom području četiri vlasnika nekretnina bez priključka) priključilo na struju, kaže nam Rifet.
"Tko ti je kriv kad si gradio kuću u vukojebini", rekao mu je onomad netko u kancelarijama.
Pa da, nema svatko sreću, nasljedstvo ili vještinu (nazovimo to tako) zaraditi za ovoga života za kuću u centru Grada.
Ali kad je trebalo platiti za priključak, tu nije bilo filozofiranja i spominjanja skupoće kao prepreke. Kad je izvadio 44.000 kuna, za njega golem novac, nitko mu nije rekao:"Čuj, Rifete, kuća ti je u vukojebini, tamo se struja ne može dovest". Pa bi barem znali na čemu su, kažu Bašići.
– Da su rekli da ovdje nikad ne možemo dobiti struju, pa hajde, ali uzeli su pare i onda krenuli obećavati "danas će, sutra će"... – kažu.
– Nema ni imovinsko-pravnih zavrzlama, svi su se ovdje složili da prođe struja jer je to svima u interesu. U pitanju je samo dobra volja nadležnih! Da su je dovodili iz Splita, gospođo, doveli bi je dovde već!
Prisjećaju se kako su priključak za vodu dobili u dva dana.
- A ljudi su s bagerom kopali osamsto metara da bi nam doveli vodu do šahta i to nije bio problem – kažu.
Amir dodaje da je trafostanica na Pobrežju udaljena isto toliko, 800 metara, a od Petrova sela dijeli ih kilometar. Na koncu, dodaju, što njih briga treba li "Elektrojug" novu transformatorsku stanicu kad po zakonu imaju pravo na priključak?
- Mogu nam dovesti struju i preko grana, što se mene tiče - kaže Rifet, već iznerviran uvijek istom pričom kojoj se ne nazire kraj.
– Radim u građevinskoj firmi i nudio sam "Elektrojugu" da sam iskopam kanal u koji bi samo trebalo položiti kabel, na što su mi oni rekli da je "kabel skup" – dodaje 36-godišnji Amir.
- Rekli su i da su pale skupe, a mi smo spremni i njih platiti, koliko ih treba? Pa što još treba, platit' i ljude koji bi to napravili? – ironizira i, kako kaže, daje "Elektrojugu" mjesec dana da se nešto pokrene ili će morati uzeti odvjetnika i pokrenuti tužbu. Svoj uplaćeni novac ne žele natrag jer drugog rješenja nema – bez struje ne mogu i žele svoj zakoniti priključak.
– Ako treba, radit ću samo za odvjetnike, ali ovo im neće ovako proći. Voda i struja su osnovna ljudska prava koja su im pošteno plaćena – ogorčen je Amir.
'Nije plaćen priključak....'
I kad smo već mislili da će se i ovdje ponoviti poslovna praksa ignoriranja novinarskih upita, aktualna posljednjih godina na gotovo svim poljima, iz HEP-a su nas demantirali i ugodno iznenadili detaljnim odgovorom. Evo što kažu iz Sektora za korporativne komunikacije HEP-a o "slučaju Bašić":
"Objekt budućeg korisnika mreže iz vašeg upita nalazi se na lokaciji izvan postojećeg naselja i bez postojeće elektroenergetske infrastrukture te u vrijeme podnošenja zahtjeva za priključenje nije bio legaliziran. Naime, ne postoji mogućnost priključenja niti jednog objekta koji nije legaliziran i za koji ne postoji adekvatna elektroenergetska infrastruktura na tom području", stoji u njihovu odgovoru.
"Predmetni objekt je u međuvremenu legaliziran te je u tijeku stvaranje tehničkih uvjeta u elektroenergetskoj mreži za priključenje, što će biti moguće izgradnjom nove trafostanice 10(20)/04 kV Petrovo selo 2 i pripadajućih vodova. Navedeni projekt predstavlja optimalno tehničko rješenje i financijski najpovoljniju opciju za budućega korisnika mreže.
Budući korisnik nije uplatio priključak, već Predugovor o priključenju koji obuhvaća troškove pripreme izgradnje koji će biti priznati kao dio ukupnih troškova priključenja. Predugovorom o priključenju HEP ODS se obvezuje ishoditi potrebne dozvole, izraditi projektno tehničku dokumentaciju i riješiti imovinsko pravne poslove u roku od dvije godine, nakon čega se stvara mogućnost sklapanja Ugovora o priključenju kojim se definira rok i trošak priključenja. Napominjemo da se u rok izvršenja ne računaju zastoji u aktivnostima na koje HEP ODS ne može utjecati, poput dobivanja suglasnosti tijela uprave, izdavanja lokacijske i građevinske dozvole te brzine rješavanja imovinsko-pravnih odnosa.
Ponavljamo da je za ostvarenje priključenja neophodna izgradnja nove trafostanice Petrovo selo, za koju je, nakon rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i dobivanja lokacijske dozvole, u tijeku ishođenje građevinske dozvole, čijim izdavanjem će se moći pokrenuti postupak javne nabave za izgradnju", zaključili su iz HEP-a i dali nadu da će i ovaj dio šireg područja Dubrovnika napokon dobiti struju.