Nije čudo što je Horvatinčiću trebalo deset godina da ode u zatvor: 90-ih su odstranjeni ‘suci profesionalci‘, pravda se dijeli po političkim aršinima

Naši problemi završavaju u sudstvu. Ono je rak - rana društva. Slučaj Horvatinčić pokazuje koliko je sve krivo postavljeno i koliko stvari ne funkcioniraju. Deset godina odgađati odlazak u zatvor nakon što si skrivio smrt dvoje stranih državljana, može se samo u Hrvatskoj. I samo je ovdje pravda tako spora. Samo se ovdje od nje može pobjeći u Bosnu pa odande izigravati pravednika.

Svjedoci smo uhićenja najbližih suradnika Milana Bandića. Već ih je dvadesetak pod sumnjom ili onkraj brave. No, logično je pitati se ima li to smisla ako će, dokaže li se osumnjičenima krivnja, zatvorsku kaznu služiti tek za deset ili petnaest godina? Dotle će se pravdi smijati u lice i trošiti lopovlukom stečene milijune. I uvjeravati sebe i druge kako im se zločin isplatio. 

Opći dojam je da policija i DORH kako - tako odrade svoje, da bi sve zapelo na sudskoj instanciji. U ladicama i sudnicama. Po zaključanim kancelarijama. Tužbe, žalbe, odgode, štake... Da, da; štake postaju obvezan "asesoar" naših optuženika: na njima su se u sudnici oslanjali Sanader, Mamić, Bandić i Horvatinčić. Svima je bilo loše. I svi su očajnički tražili spas u zatvorskoj bolnici.

Devedesetih, naše je pravosuđe potonulo u glib. I od tada ga ne možemo izvući iz korupcijske kaljuže u kojoj plivaju tipovi poput onih koji su se spetljali s notornim Zdravkom Mamićem. Zamisli tu kremu društva. Intelektualce koji derneče s notornim Maminjom. Dno dna.

Svanućem mlade hrvatske države, sa sudova su potjerani djelitelji pravde "krivih krvnih zrnaca" i profesionalci koji se nisu htjeli pokoriti novom režimu. Njihova su mjesta popunjena "mladoturcima", ljudima u srednjim dvadesetim koji su se, zahvaljujući stranačkoj iskaznici HDZ-a, preko noći dočepali sudnica, pa krojili nepravdu po političkom diktatu.

Donosili skandalozne presude u montiranim procesima "narodnim neprijateljima", lišavali ih slobode i/ili imovine baš kao što su to činili i njihovi komunistički prethodnici nakon Drugog svjetskog rata. Povijest se u tom smislu ponovila. I opet su tek rijetki imali kičmu odbiti sudjelovati u nečem tako gnusnom i odvratnom kao što su montirani procesi. Nisu se prodali za Judine škude. Radije su bili časni i kruha gladni, nego smeće.

Nakon svega što je baljezgao posljednjih tjedana, teško se pozivati na predsjednika Milanovića i reći da je u pravu kad kaže "da je HDZ odavno preko Vladimira Šeksa zauzdao sudstvo i da zato ne žele Zlatu Đurđević na čelu Vrhovnog suda". I da im u tome podršku daju i politički partneri poput Pupovčevog SDSS-a. Ne zato da bi navijali za politički obojeno sudstvo, već da im ne izmakne proračunska popudbina od koje žive, a kojom ih je Plenković ucijenio. Zavrnuo im ruku preko leđa.

HDZ je proračunskim novcem osigurao status quo u sudstvu. Ništa ne valja, skoro pola milijuna predmeta čeka na rješavanje, ali i ništa se pod milim bogom mijenjati neće jer to ne bi odgovaralo vladajućem establišmentu.

Da je Todorić pravomoćno osuđen za godinu, dvije dana, potegao bi za sobom bar par stotina ljudi iz našeg javnog života, sve okićene "dr i mr" titulama i velevažnim funkcijama. Ovako će se sve rastegnuti poput žvakalice, a onda će se vremešni Imoćanac Ante, baš kao Raosov dovitljivi Kikaš, možebitno pozvati na sklerozu i loše psihičko zdravlje?! Ha, ha... Ta, zamislite samo taj scenarij. 

Kako osuditi čovjeka koji je zbog visokih godina sve zaboravio? I koga to više zanima deset, petnaest i više godina nakon počinjenja nedjela, kada generacija koja je stupila na scenu ne zna ni što je bio "Agrokor", ni kako je i za čiji račun nastao u rodijačkom kapitalizmu. Niti ih je briga.

Sudstvo je temeljito uništeno. Iz pepela se može graditi jedino ako HDZ na idućim izborima izgubi vlast, a nova garnitura bude upravljala Hrvatskom premoćnom dvotrećinskom većinom koja bi im omogućavala manevarski prostor za promjene. Realno gledajući, šanse su za to minimalne. Skoro da i ne postoje. Zato će Hrvatska još dugo biti raj za kršitelje zakona svih vela, a nepravda naša svakodnevnica koja će nas rastakati poput karcinoma. Jesam li vam napisao u prvoj rečenici da je pravosuđe rak - rana društva i zato Hrvatska umire? Pa onda se pomirite s tim.