Prema svemu sudeći, bolnička liječnička intervencija nakon trovanja Slobodana Praljka nije bila dovoljno brza, bez obzira na to o kojem je otrovu riječ. Naime, brzina je ključ u spašavanju života otrovanog pacijenta, a osobito ako se ne zna o kojem se otrovu radi, kaže toksikolog dr. Franjo Plavšić.
Dodaje da je, čini se, prošlo previše vremena otkad je Praljak popio otrov do njegova odlaska u bolnicu, pa je za intervenciju bilo prekasno. Plavšić napominje da je i za najjači otrov koji se popije (ne injektira se u venu) potrebno neko vrijeme da uđe u krv, odnosno postane smrtonosan, a za to vrijeme liječnici mogu pomoći.
Plavšićeve riječi o zakasnjeloj intervenciji potvrđuju podaci prema kojima je Praljak popio otrov u 11.30, a kola Hitne pomoći navodno su stigla na Haaški sud tek oko 12.30, dakle cijeli sat kasnije. Potom je stigao i tim za reanimaciju, a tek sat kasnije Hitna je pomoć navodno odvezla Praljka u bolnicu.
- Kod trovanja je vrlo važno da pacijent što prije stigne u bolnicu kako bi mu se isprao želudac i primijenila terapija koja će očistiti organizam od otrova. Među ostalim, u nekim se slučajevima primjenjuje i dijaliza - objašnjava Plavšić.
Dodaje kako je vjerojatno sve moglo krenuti drugim smjerom da je Hitna odvezla Praljka do bolnice u roku od 15 do 30 minuta otkako je popio otrov. Premda se i dalje ne zna o kojem je otrovu riječ, osim što je izvjesno da je bio vrlo snažan, neke pretpostavke govore da je možda riječ o cijanidu ili arsenu.
Ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, dr. Maja Grba-Bujević, kaže kako je u Hrvatskoj u gradskim sredinama u takvim hitnim slučajevima za dolazak Hitne pomoći dovoljno desetak minuta: - Na licu mjesta radi se nužna reanimacija, a potom se pacijent što prije odvozi u bolnicu, s obzirom na to da su mogućnosti pomoći ekipe Hitne u takvim slučajevima ograničene, kaže dr. Grba-Bujević.