Da se nije dogodila kriza s koronom, javnost možda nikada ne bi doznala da neki restorani iz centra Splita u pet mjeseci zarade do 400 tisuća eura, i da se u nekim hvarskim objektima dnevno zavrti i do 200 tisuća kuna. U Dubrovniku i više.
Lavinu su pokrenuli revoltirani dalmatinski chefovi koji su ispričali kako neki gazde žive savršenim životom. Ali su, s druge strane, zatražili i dobili državne novčane potpore. I usprkos tome srezali plaće osoblju, a brojne i otpustili.
Nisu ugostitelji jedini posegnuli za takvim scenarijem.
Puk nemilo govori o brojnim lovašima, građevinarima, velikim iznajmljivačima koji trže i po 100 tisuća eura dobiti od iznajmljivanja apartmana; o vlasnicima velikih tvrtki koje kriza nije ozbiljno dotaknula, ali zato jesu državne potpore; o poznatim estradnjacima koji se razbacuju razmetnim životom, luksuznom garderobom, oboružani tisućama eura vrijednim torbicama.
A onda od države traže da im pripomogne s nekoliko tisuća kuna mjesečne potpore.
Kao da bacaju iz aviona
"Sramota, država daje pomoć kao da je baca iz aviona. Ko nije korona-lovu tražija, nije je ni dobija. Vidi im auta, jahte, garderobe, a država mu daje za hranu. Nemaš posla, je li, dođi onda u toj robi s potpisom kopat kumpire da vidiš kako narod radi da bi preživio", tako ulice i društvene mreže bruje posljednjih mjeseci, ljuteći se da je pomoć stigla i na adrese onih na koje nikada ne bi trebala doći.
Idemo u glavu. Jesu li se državne novčane pomoći trebale dodjeljivati i onima koji posluju s dobiti? Jesu li se dijelile bez kriterija, leva-leva, kao lukav predizborni čin, kao mjera koja je, nažalost, otvorila prostor i brojnim špekulantima? Je li se moglo bolje, pametnije, pitamo uvaženog ekonomskog analitičara prof. dr. sc. Ljubu Jurčića.
– Po mojemu mišljenju, apsolutno je neprimjereno tražiti državnu pomoć ako si poslovao s dobiti! Uz nepostojanje sustava koji bi ovakvu korona-situaciju popeglao, u brzini u kojoj se nije stigao napraviti bolji mehanizam raspodjele naknada, dogodi nam se nepripremljenost. A s njom i neki zločesti poslodavci koji dobiju priliku iskoristiti državu. Trebalo je donijeti uredbu u kojoj bi stajalo da svi oni koji su bilježili dobit, u izvanrednoj situaciji kakvu sada imamo, da tu istu dobit stave u rezerve za buduća krizna vremena. To je uredba od samo tri rečenice – veli prof. Jurčić.
Dakle, ako je tvrtka u 2019. poslovala s 500 tisuća kuna dobiti, u "korona-realnosti" ne bi je trebala isplatiti, nego uplatiti u rezerve poduzeća, i iz toga isplaćivati plaće i ostale troškove.
Po Jurčićevu mišljenju, tek bi nakon iscrpljenja rezervi trebala tražiti pomoć države, te tek onda krenuti u pregovore sa sindikatima oko pitanja smanjivanja plaća radnicima. To bi, po njemu, definitivno bilo moralno i odgovorno ponašanje. Ali s obzirom da takve uredbe nema, mnogi su poslodavci sebi isplatili dobit, ali i uzeli državnu pomoć.
– A, s treće strane, iskoristili su ovu paniku da se riješe viška ljudi na jednostavan način, ili da im pod atmosferom krize i straha smanje plaću, ili je čak ne isplate. Ovakva situacija s brzim davanjem potpora dogodila se i u Njemačkoj. I Nijemci su na prvu odobrili novčanu pomoć, ali nakon tjedan dana, kada su shvatili što su učinili, rekli su, hej, ako mi vama odobrimo pomoć i pomognemo u isplati plaća i troškova, onda vi ne smijete isplaćivati dobit od lanjske dobre godine. Trebamo razrađeniji sustav zaštite koji bi u velikoj mjeri onemogućio poslodavca u zloupotrebi panike nastaloj u korona-krizi – veli prof. Jurčić.
Otpuštanje radnika
Navodi i kako brojni ljudi zbog aktualne krize imaju problema u poslovanju. Ali isto tako ima i onih koji su iz svojih rezervi mogli isplatiti 80 ili 90 posto plaće zaposlenicima. A ne je svojim radnicima smanjivati ili ih otpuštati. Korona je zapravo, drži, otvorila široko područje za špekulacije i neetično poslovanje, koje je došlo kao melem na ranu dijelu nekorektnih poslodavaca. I zato je pomno osmišljeni mehanizam zaštite nužnost.
– Uz ovako savršenu fiskalizaciju računa kakvu imamo, dovoljno je napraviti softver koji bi istog trena mogao vidjeti stanje na terenu. Odvojio bi loše od korektnih poslodavaca, onih koji poštuju sve mjere. Mislim da naš regulatorni sustav nikada nije završen, pokazalo se da nam u krizi nedostaje kažnjenički pasus, onaj koji će sankcionirati neželjene pojave. O.K., treba dati novac, ali treba i upozoriti da će nakon mjesec dana i kasnije, u slučaju zloupotrebe, uslijediti ozbiljna kazna zbog nepoštovanja propisa. To nam sada nedostaje. Nužno je provjeravati jesu li novčane potpore uzete opravdano ili neopravdano – veli prof. Jurčić.
Pandemija je iznenadila i svijet i nas, a nakon prvog udarca ostavila prostor za pomnija razmišljanja. Možda i ona u kojoj se novčana pomoć više neće bacati, kako bi Amerikanci rekli, kao iz helikoptera, svakome tko zavapi.
No i situacija je sada drukčija, s koronom se počinjemo učiti plesati. A prošli su i izbori, te stiglo mirnije političko razdoblje koje će možda definirati drukčije modele raspodjele.