"Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja nije poklonilo vjeru navodima iz optužnice u odnosu na seksualno zlostavljanje imenovane te je zaključilo da imenovana nije bila žrtvom seksualnog nasilja u Domovinskom ratu".
Ovako glasi ključan dio odluke Ministarstva branitelja kojom je 72-godišnjoj M.K., a koja je svjedočila u sudskom postupku po optužnici ŽDO-a Split da je kao civil desetak puta silovana u bivšem vojnom zatvoru Kuline, odbijen zahtjev za stjecanjem statusa i ostvarivanjem prava temeljem "Zakona o pravima žrtvama seksualnog nasilja za vrijeme agresije na RH u Domovinskom ratu".
Nevladina udruga "Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću" obavijestila je javnost o ovom slučaju u kojem je odluka Ministarstva donesena još u veljači ove godine.
S obzirom na to da je u ovom slučaju na splitskom Županijskom sudu u travnju ove godine donesena i nepravomoćna presuda po kojoj su na po dvije godine zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, sredinom 1993. godine, osuđeniDamir Boršić (61), bivši upravitelj vojnog zatvora Kuline u Šibeniku i Miroslav Periša (53), nekadašnji čuvar u istom zatvoru, logično se postavilo pitanje kako to da Povjerenstvo odnosno Ministarstvo branitelja "ne poklanja vjeru navodima iz optužnice", a tim istim navodima vjeru poklonio sud koji je donio osuđujuću presudu.
Evo kako su ovaj slučaj, koji je podigao veliku prašinu u javnosti, komentirali u Ministarstvu branitelja.
Zaboravljeni iskaz
- U vezi s odlukom Ministarstva hrvatskih branitelja temeljem zahtjeva za ostvarivanje statusa i prava po Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na RH u Domovinskom ratu, obavještavamo Vas kako je prema stanju spisa predmeta M. K. utvrđeno da je zahtjev podnesen 3. lipnja 2016. godine putem opunomoćnika Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Splita. Uz zahtjev stranke priložena je preslika optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu. Drugi dokazi nisu bili priloženi, a koji su mogli biti od utjecaja na davanje mišljenja Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja odnosno na odluku o priznavanju statusa žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu i pripadajućih prava - navode iz Ministarstva i ističu da "podnositeljica zahtjeva nije priložila nikakvu medicinsku dokumentaciju kao dokaz o proživljenom seksualnom zlostavljanju".
apominju i da ona ne živi u Republici Hrvatskoj te da u postupku pred Povjerenstvom ona nije neposredno sudjelovala i nije postojala mogućnost "uzimanja njenog iskaza na okolnost događaja koji je bio osnova za podnošenje zahtjeva".
No, ista stvar dogodila se i na suđenju, a tada je u obzir uzet njen iskaz koji je još 2011. godine dala putem videolinka iz SAD-a i u kojem je opisala strahote koje je proživjela. Taj je njen iskaz obrana pokušala izdvojiti iz spisa, no sutkinja Ivona Rupić je to odbila, a njenu je odluku potvrdio i Vrhovni sud. Postavlja se pitanje zašto Povjerenstvo nije uzelo u obzir taj iskaz? Odgovor nismo dobili.
Upravni spor
- Povjerenstvo je na sjednici održanoj 12. siječnja 2017. godine raspravljalo o zahtjevu podnositeljice i dalo je negativno mišljenje. Ističemo da je sastav Povjerenstva multidisciplinaran i da je mišljenje doneseno jednoglasno od svih sedam članova Povjerenstva. Temeljem nalaza i mišljenja Povjerenstva, Ministarstvo hrvatskih branitelja donijelo je odluku kojim je odbijen zahtjev podnositeljice. Protiv istoga rješenja tužbom je pokrenut upravni spor.
Uz presliku tužbe, Ministarstvu je dostavljena i presuda Županijskog suda u Splitu od 3. travnja 2017. godine. Iz gore navedenog nedvojbeno proizlazi da u trenutku raspravljanja Povjerenstva i donošenja odluke Ministarstva nije bilo presude u konkretnom slučaju. Napominjemo da pokrenuti kazneni postupak još uvijek nije pravomoćno okončan. Nakon donošenja odluke nadležnog upravnog suda, Ministarstvo hrvatskih branitelja će u cijelosti poštivati odluku upravnog suda - zaključuje se u odgovoru koji smo dobili iz Ministarstva branitelja.
Dio iskaza M. K. koji je dala videolinkom prije šest godina:
- Čuvala sam blago na livadi kada je došla hrvatska vojska s crnim trakama oko glave. Rekli su nam da ne bježimo, inače će nas ubiti. Dušanu J. izbijeni su zubi. Odveli su nas u ćeliju u Kuline veličine dva sa tri metra.
Bili su tu Dušan i druga M. K. Prvu noć nas nisu dirali, drugu noć su nas tukli i prijetili da će nas zaklati. Dolazili su Periša i Duliša, prvi je bio manji, s crnom kosom, a drugi s plavom.
Ulazili su u ćeliju, gasili svjetlo. Periša me tukao palicom, stavljao pištolj u usta i nož pod vrat. Noću su dolazili po mene u ćeliju i vodili me u sobu preko puta. Izgasili bi svjetlo, skinuli me do gola.
Šutjeli su i silovali me na podu ili na sjedalici. Morala sam lizati nečiji spolni organ. Ako ne bi to napravila, prebili bi me. Kada sam to radila, posprejali bi mi oči da ništa ne vidim. Sjećam se da je to jednom tražio jedan debeli muškarac.
Silovali su me desetak puta. Kada bi me odvodili ja bih skričala. Nisam mogla plakati jer nisam imala suza, ali svi su me mogli čuti u zatvoru – potresno je posvjedočila žrtva koja je u vrijeme zlostavljanja imala 48 godina.
Prava iz Zakona
Prema Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na RH u Domovinskom ratu, žrtva seksualnog nasilja, kojoj je rješenjem Ministarstva utvrđen status, može ostvariti pravo na psihosocijalnu, pravnu i zdravstvenu pomoć, medicinsku rehabilitaciju, liječnički sistematski pregled, obvezno i dopunsko zdravstveno osiguranje, smještaj u ustanovu za pružanje podrške i usluga braniteljsko-stradalničkoj populaciji i drugim osobama te novčanu naknadu.
Može se ostvariti i pravo na jednokratni iznos novčane naknade u visini od 100 tisuća kuna. Osim toga žrtva koja dobije status može ostvariti i mjesečnu novčanu naknadu "u iznosu od 73% proračunske osnovice utvrđene zakonom kojim se propisuje izvršavanje državnog proračuna RH".
Nepopravljiva šteta
- Iako ostvarivanje prava nije uvjetovano postojanjem kaznenog postupka, u ovom slučaju za Ministarstvo hrvatskih branitelja nije bilo dovoljno niti to što su pravosudne institucije RH, Županijski sud u Splitu i ŽDO u Splitu, našle dovoljno dokaza za pokretanje kaznenog postupka, odnosno osuđujuću presudu.
Ovaj primjer (ne)rješavanja zahtjeva žrtve seksualnog nasilja u ratu je pokazatelj manjka senzibiliteta Vlade RH prema civilima stradalnicima rata kao i upitne profesionalnosti i nepristranosti članova novog Povjerenstva.
Mišljenja smo da je u ovom konkretnom slučaju napravljena velika šteta, ovo je najeklatantniji primjer politizacije i neprofesionalizma. Ministarstvo branitelja se mora suočiti s neupitnom činjenicom da je silovana žena u ovom konkretnom slučaju žrtva ratnog zločina, što je nedvojbeno utvrđeno tijekom sudskog postupka, neovisno o konačnoj sudbini nepravomoćne presude - komentirao nam je Eugen Jakovčić, medijski koordinator "Documente".