Nakon 54 godine Dragoslav Prodanović više ne živi u kući u Bilanovoj 1. U splitskom Varošu on se rodio, odgojio, školu završio, iz nje je pošao u rat 90-ih, te je na onaj svijet ispratio oca, majku i brata.
Život mu se vrtio oko spomenute adrese sve do prošlog petka, kad je odlukom Općinskog suda u Splitu deložiran iz trošne kamene dvokatnice.
– Dali su mi par minuta da uzmem stvari. Na brzinu sam uzeo tri majice, sve ostalo mi je ostalo zaključano. Umjesto liječnika, doveli su neuropsihijatricu koja me je željela hospitalizirati. Čak su mi i psa htjeli uzeti, ali policajci su rekli da nije stvarao nikakve probleme – jada se Prodanović, koji od petka, iako 80-postotni invalid s otvorenim ranama na nogama koji hoda uz pomoć dviju štaka, i formalno i stvarno živi na ulici.
Kuću je pravomoćno izgubio nakon što je predmet u skoro tri desetljeća prošetao kroz više sudskih instancija i na njemu se izmijenjalo sudaca i sudaca. Sada nekretninu mora vratiti prvom suprugu svoje pokojne majke Ivanke Prodanović, Dušanu Rubiću.
On je bio taj koji je 1991. godine potegao pitanje imovine zaostale nakon njihova braka, koji je trajao od 1959. do 1963. godine. Poslije se Ivanka udala za Vasilija Prodanovića, a Dušan se nakon odležane kazne i kratke epizode u Zagrebu preselio u Švedsku.
– Moja je majka bila uredno uknjižena kao vlasnica kuće. Ona je svojim novcem platila nju, kao i porez 1973., te je bivšu konjušnicu pretvorila u naš dom, digla još jedan kat... Njezin prvi suprug je početkom 60-ih završio na Golom otoku, ali ne kao politički zatvorenik, nego zbog kriminala. On čak tvrdi da je novac za kuću zaradio zahvaljujući švercu i drugim nezakonitostima u to doba, ali da je državi kasnije sve nadoknadio. I u to hrvatski sudovi povjeruju, a ne svjedočenju Špira Jelaske da je moja majka bila ta koja ga je isplatila kao bivšeg vlasnika.
Mama je umrla 1994. godine i meni i bratu nije spominjala nikakav spor s Rubićem. Ja sam za njega doznao tek prije sedam ili osam godina. To me je šokiralo, ali ni u najluđem snu nisam očekivao da ću ostati bez krova nad glavom u državi za koju sam se borio u ratu, i iz kojeg nosim metak u nozi – govori nam Dragoslav Prodanović.
On, kao i njegov odvjetnik Vinko Fabijanić, otvoreno iznose sumnju da se iza imena i prezimena Dušana Rubića danas krije netko drugi tko se namjerio na atraktivnu lokaciju u Varošu.
– Kako drugačije objasniti da se dotični gospodin nikada, ama baš nikada nije pojavio ni na jednom ročištu. Uvijek su to bile neke isprike tipa zdravstvenog stanja, nemogućnosti dolaska zbog ovog ili onog. A kad se netko bori za ono što je njegovo, prirodno je da bude tu – navodi mladi odvjetnik.
– Tražili smo mi od Veleposlanstva Švedske da se utvrdi postoji li u njihovim evidencijama Dušan Rubić. Odgovoreno nam je da imaju Duška, ali ne i Dušana. Osim toga, predočene su slike dviju posve različitih osoba, jednog s bujnom kosom, drugog ćelavog. Da ne govorim da potpisi na sudskim dokumentima imaju razlike jasne i slijepcu – dodaje Prodanović, koji i nakon deložacije uredno ode do ulaza u dvor kuće, ali preko praga neće.
– Oni bi najviše voljeli da ja učinim nešto nepromišljeno, pa da me... Taj film neće gledati, iako mi je egzistencija ugrožena. Druga strana me vrijeđa da sam Srbin, a ja sam Hrvat, rođeni Splićanin, čovjek koji se borio za ovu državu u 114. i 141. brigadi HV-a, kasnije u 9. bojni HOS-a. Kao ni moj pokojni otac, nisam želio ništa uzimati od svoje države, jer sam računao da imam krov nad glavom i da mogu živjeti od svojega rada – ne može Dragoslav zaustaviti suze.
Dušana Rubića zastupa splitski odvjetnik Feliks Dukan. Na optužbe Prodanovića i njegova odvjetnika o fantomskom klijentu iza kojega se netko skriva, on odgovara:
– Zar stvarno mislite da bi sudovi bili toliko neozbiljni i donijeli presude ili da bih ja radio u ime čovjeka koji je umro ili ne postoji!? Ja imam njegovu urednu punomoć za zastupanje.
Ali morate priznati da je neobično da se vaš klijent nikada nije pojavio na ročištima u skoro 30 godina trajanja? – pitali smo.
– To je druga stvar. Moj klijent očito ima svoje razloge, ali isto tako se druga strana hvata za bilo kakvu slamku spasa – odgovorio je odvjetnik.
Na koncu nam je ponudio da sami kontaktiramo Dušana Rubića i za to nam je dao švedski broj mobitela. Na njega se, nakon prethodne najave odvjetnika iz Splita, javila osoba karakterističnog splitskog naglaska, koja je vrlo uvjerljivo baratala svim činjenicama priče koja datira još od davne 1959. godine.
– Ja danas imam 79 godina i očnu bolest zbog koje mi se vrte zjenice i slabo vidim. O tome sam 2014. godine upoznao sud u Splitu, liječničko uvjerenje ušlo je u spis i od tada me više nisu zvali. Isto tako su se Prodanović i njegovi žalili da nisam živ, ali sam poslao izvod iz matične knjige, ovdje to zovu osobni list. Mene u Švedskoj svi znaju, radio sam i kao novinar programa na hrvatskom jeziku i zato ne vjerujte u te njihove priče – poručuje Rubić.
Zbrku oko imena objašnjava činjenicom da je, radi lakšega izgovora u švedskom, kao službeno ime uzeo Duško, koje je s godinama udomaćilo kao Dusko.
– A zašto ne dolazim u Hrvatsku, pitali ste? Zato što se tamo osjećam kao stranac. Sve nas iz dijaspore samo se gleda kroz novac, kao one koji ga imaju. Baš danas u novinama čitam o istim problemima jedne medicinske sestre iz Njemačke – objašnjava.
Na pitanje što kani s kućom u Varošu, rekao nam je da će biti "kako djeca odluče".
– Živjeli u Bilanovoj, Švedskoj ili negdje drugdje u svijetu, to je isto. Inače, meni se e-mailom obratila pratilja gospodina Prodanovića i nudila da otkupe kuću za 93 tisuće eura. Pa ja se pitam kako od mene nešto mogu otkupiti kad istodobno tvrde da to nije moje?! – reći će Rubić, koji kvadrat kuće procjenjuje na 2000 eura. Druga strana negira takvu ponudu.
Za to vrijeme Dragoslav Prodanović nastavio je obilaziti svoju dojučerašnju adresu. Pred njom je jučer i pozirao našem fotoreporteru. Kaže da ga je najviše uznemirilo kada je prije nekoliko dana vidio kako u nju ulaze njemu nepoznate osobe. Najavljuje da će nastaviti pravnu bitku i kao prvi idući korak podnošenje zahtjeva da ga se kroz privremenu mjeru vrati u kuću, kao i dvor, koji je u vlasništvu Grada Splita. Ročište je zakazano za početak rujna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....