Hrvatska je lani skočila sa 70 na 73 posto BDP-a po stanovniku po standardu kupovne moći.
Nikog nije preskočila nego je kao i preklani iznad tri zemlje, standardne Bugarske koja nas, od kada smo u Europskoj uniji, čuva pada na dno, te Slovačke i Grčke koje posljednjih godina gube na zaletu pa su pale ispod hrvatske razine. Prije sedam godina, u 2016. Hrvatska je po BDP-u po stanovniku po standardu kupovne moći bila na 62 posto europskog prosjeka i slabije su bile Bugarska i Rumunjska koja nas je prestigla 2018. i danas je na 77 posto europskog prosjeka standarda kupovne moći kojom se mjeri gospodarska razvijenost ili opća razina ekonomske razvijenosti pojedine zemlje.
Hrvatska je danas ondje gdje je Slovenija već bila ranih devedesetih godina prošlog stoljeća, a ta je susjedna zemlja već 1995. imala 77 posto BDP-a po stanovniku mjerenih standardom kupovne moći, Češka je tada imala 78 posto standarda od prosječnog u Europskoj uniji, a Hrvatska je bila na 45 posto europskog standarda i ni dan danas nije uspjela uhvatiti razinu razvijenosti tih dviju zemalja.
Manje ljudi, veći BDP po čovjeku
Govoreći o ekonomskom napretku Hrvatske prilikom predstavljanja posljednjeg paketa pomoći građanima i poduzetnicima premijer je nizao uspjehe svoje Vlade, a sve što je govorio, još bogatije i detaljnije javnosti je predstavljeno u prezentaciji koja je pratila paket pomoći. Tako je posljednja Vlada najuspješnija što se tiče ekonomskog razvoja i napretka, podizanja plaća, minimalnih plaća i mirovina, spuštanja nezaposlenosti, po inflaciji...
U prezentaciji se rast plaća prati od premijera Zlatka Mateše do danas, inflacija od mandata Ivice Račana do danas i svaka usporedba ide u prilog današnjoj Vladi. Tako je primjerice, posljednjih 22 godine podijeljeno u tri razdoblja za koja je kumulativno izmjerena inflacija a najniža od 16,4 posto je izračunata u mandatu sadašnjeg premijera.
Zanimljivo je da podaci o ukupnoj inflaciji Državnog zavoda za statistiku kažu da je niža inflacija bila od početka 2008. do kraja 2015. i iznosila je 12,4 posto, a to razdoblje pokriva sedam mjeseci Sanaderove Vlade, mandat Jadranke Kosor i Zorana Milanovića.
Kad se govori o rastu BDP-a i BDP-a po stanovniku ne spominje se kako je Hrvatska migracijom i prirodnim putem ostala bez dijela stanovništva što automatski podiže BDP po stanovniku. Premijer je izjavio da je BDP sada oko 67 milijardi eura, na 17.240 eura porastao je BDP po stanovniku što je 5890 eura rasta u dosadašnjem tijeku njegova mandata. Pa kaže da smo 2016. bili na 62 posto europskog prosjeka BDP-a po stanovniku i od tada smo porasli za 10 postotnih bodova, dok je realna godišnja stopa rasta BDP-a u sedam godina kumulativnih 25,1 posto.
Nezaposlenost je pala na sedam posto, a od 2016. do danas najviše su raste prosječna mjesečna neto plaća, minimalna plaća i mirovine. Prošle godine BDP je porastao 6,3 posto što je ogroman uspjeh i bili smo među četiri zemlje Europske unije s najvećim gospodarski rastom.
Šteta što nas svi uspjesi nisu odlijepili sa začelja europske razvijenosti i standarda. Ovako rast BDP-a po stanovniku po standardu kupovne moći na 73 posto europskog prosjeka i dalje znači začelje među zemljama Unije, po BDP-u po glavi stanovnika u eurima što je porastao od 2016. do kraja 2022. za 52 posto, na 17.240 eura i dalje smo pri dnu EU-a, lošije su samo Bugarska i Rumunjska koje su znatno više rasle u proteklih sedam godina, za 81, odnosno 77 posto.
Ni pola euro-prosjeka
Hrvatskih 17.240 eura BDP-a po stanovniku je samo 49 posto od europskog prosjeka. Po posljednjim raspoloživim podacima Eurostata, od Hrvatske su danas slabije Mađarska, Bugarska i Rumunjska, dok su 1995., od tadašnjih hrvatskih 25,5 posto BDP-a po stanovniku od EU prosjeka, bolje bile samo Slovenija koja je već tada imala 55 posto od europskog prosjeka i Češka s 30 posto EU prosjeka. BDP-om od 17.240 eura danas smo dosegnuli Sloveniju iz 2007. godine, Irska i Italija su toliki BDP po stanovniku imale još 1996., a Njemačka i Francuska krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Za Slovenijom zaostajemo 16 godina, za Irskom i Italijom 27 godina, više od 34 godine zaostajemo za Njemačkom i Francuskom...
Premda smo posljednjih godina značajno oborili nezaposlenost opet smo šesti sa stopom od sedam posto, a još 2016. smo bili i lošiji, treći po stopi nezaposlenosti.
Uspjeli smo malo oboriti javni dug, ali smo tom razinom duga iznad svih bivših tranzicijskih zemalja s kojima se uglavnom uspoređujemo, a i 2016. i 2021. bili smo deveta zemlja po visini javnog duga u cijeloj Europskoj uniji, prema podacima Eurostata.
Loše s minimalcem
Minimalne plaće su snažno rasle ako ćemo gledati samo njihovu nominalnu vrijednost, ali od 21 zemlje u Europskoj uniji koje imaju minimalnu plaću, od hrvatskog bruto minimalca od 700 eura iz siječnja ove godine, slabije su samo četiri zemlje. Hrvatska je bolje stajala prije sedam godina kada je u EU-u bilo sedam zemalja s nižim minimalcima. Slično je i s plaćama.
Prema podacima Eurostata, godišnja prosječna neto plaća samca u Hrvatskoj u 2021. iznosila je 10.219 eura, a slabije plaće imaju samo Rumunjska i Bugarska.
Kad čovjek sve sabere, ispada da ili premalo rastemo da bismo stigli razvijenije ili je problem je u tome što druge zemlje ne spavaju dok mi rastemo, jer da nekim nas čudom pričekaju, sigurno bismo ih sustigli. Da svi stanu pa nas pričekaju 10 ili 20 godina, gdje bi nam bio kraj...