Zagrebačku novinarku Aureliju Rosenzweig, koja u Jeruzalemu živi već 15 godina, sirena je probudila u subotu rano ujutro. Sjurila se u sklonište zgrade sa suprugom, troje djece i psom i tamo čekala kraj eksplozije. Kaže da je to dobro poznat protokol kad islamistička skupina Hamas, kao jutros, Izrael odluči zasuti tisućama raketa. Od ranog jutra do 10 sati, u njezinom kvartu Moshava (Njemačka kolonija) u blizini centra Jeruzalema, zavijalo je već šest sirena.
"Nismo očekivali napad, ali smo svi dobro uvježbani za to i nije nas strah. Imamo 90 sekundi da dođemo do skloništa kad čujemo uzbunu. Onda čekamo ‘bum‘, a nakon toga čekamo još 30 sekundi i onda možemo izaći. To je protokol", priča za Jutarnji list neočekivano mirno Zagrepčanka govoreći da je iščekivanje raketnih napada u Jeruzalemu gotovo pa dio njihove dnevne rutine.
S Aurelijom Rosenzweig koja je u Zagrebu radila kao novinarka i urednica, a sada živi i freelancea u Jeruzalemu, Jutarnji list razgovarao je 20-ak minuta. Razgovor je prekinula nova uzbuna i bijeg u sklonište. Prije nego je povukla za sobom djecu, uspjela nam je ispričati kakva je situacija u gradu od milijun stanovnika udaljenom stotinjak kilometara od pojasa Gaze koji se danas našao pod napadom velikog broja raketa.
Ljudi znaju što raditi
"Zasad se sve odvija normalno, ne preporučuje se izlazak na otvorene prostore, ali sve radi kao inače. Ljudi nisu zabrinuti, znaju što trebaju raditi i kako se ponašati u ovim situacija", govori. Slična je situacija, napominje, bila 2014. godine. Hamas je i tada ispalio rakete iz Gaze prema Izraelu, sukob je trajao sedam tjedana. Dodaje da je uz sve danas Šabat, izraelski sveti dan, na koji se ne bi trebale koristiti moderne tehnologije i automobili.
"Zasad nitko ne može znati koliko će to trajati. Ali, obično se u mjesec ili dva dana sve riješi", govori.
Život pod sirenama u Jeruzalemu zasad izgleda ovako: helikopteri nadlijeću grad, ali zvukovi eksplozija su rijetki i na obzoru, veli, ne primjećuje velike količine dima od raketa. Susjedi su neispavani, ali idu za svojim dnevnim poslom, neki šeću ljubimce ispred zgrade. Razlog zašto su u Jeruzalemu neobično smireni, objašnjava, jest što vjeruju u sustav zaštite. U svim školama, vrtićima, javnim zgradama i šoping centrima imaju čvrsta skloništa. Skloništa imaju sve kuće i zgrade, a grade se uz to i posebno ojačana stepeništa u svim zgradama koja bi trebala izdržati udar rakete. Također, svaki kvart u Jeruzalemu ima svoj obrambeni sustav. Izrael u to ulaže velike novce. Sirene se oglašavaju samo stanovnicima određenih dijelova grada kada se uoče rakete, a oni bježe u skloništa dok ostatak grada funkcionira normalno. Time se minimizira panika i omogućava ljudima da se i dalje drže svoje dnevne rutine.
"Kad bi baš gledao kroz prozor za vrijeme uzbune, mogao bi vidjeti raketu na nebu kako ide prema tebi. Naravno, to se ne preporučuje da radiš", šali se.
Željezna kupola
Većina raketa, priča nam Aurelija, nikada ne dotakne tlo. Iron Dome, izraelski zemaljski obrambeni sustav protiv raketa, uništi ih u zraku. Smrtni su slučajevi od raketa rijetki. Najčešći stradalnici islamističkih raketa su stariji Izraelci koji se ne stignu na vrijeme skloniti.
Na pitanje planira li napuštati grad, odgovara zasad – ne. Jedino ako se Hamasu priključi Hezbolah, libanonska militaristička islamistička skupina, onda će sigurno svi pobjeći.
"To je eskalacija sukoba, to znači totalni rat. U tom slučaju uzimam djecu i vraćam se u Zagreb", jasna je.
Uvjerena je ipak da je izraelska vojska jača i profesionalnija. Ako izraelski premijer Benjamin Netanjahu odluči da vojska uđe u pojas Gaze, cijela bi situacija mogla biti brzo gotova. Netanjahu je u subotu u jutro rekao da je Izrael "u ratu", nakon što je Hamas ispalio 5000 raketa na izraelski teritorij.
"Izrael je pomalo militaristička zemlja. Može se reći da živimo u nekakvom stanju rata cijelo vrijeme, ali čovjek se brzo navikne. Najbitnije je da te ne ulovi panika", govori. Dodaje da je njezin sin, kad je jutros čuo rakete, počeo plakati, ali ne zbog uzbune nego jer se prepao da neće stići doručkovati.
Djecu se tu od jaslica, veli, trenira na ratne uzbune i traženje skloništa, muškarci odrađuju vojni rok od 32 mjeseca, žene 24, a svaki Izraelac do 40 godina jednom mjesečno odrađuje vojni trening. "Ako se digne velika frka, bit će dodatnih regrutacija, ali nadamo se da do toga neće doći", zaključuje.