Osmero hrvatskih državljana koji se, zbog sumnje na pokušaj trgovine djecom iz DR Konga, drugi put nalaze u zambijskom zatvoru, u utorak su nestrpljivo očekivali dvije važne odluke: hoće li biti pušteni iz pritvora da se do okončanja sudskog procesa brane sa slobode te hoće li njihov slučaj biti prebačen s nižeg na viši zambijski sud.
Prva im je odluka, prema informacijama koje dobivamo, sad već od životne važnosti: više od dva mjeseca u zambijskom zatvoru ostavilo je traga, parovi su u sve težem zdravstvenom stanju, i psihičkom i fizičkom. Budući da su, tvrde naši sugovornici, ispunili sve uvjete koje je kao jamstvo tražio zambijski sud, ne bi trebalo biti razloga da ih se ne pusti.
Drugu odluku - da se njihov slučaj premjesti na sud višeg ranga - očekivali su s velikom zabrinutošću. To bi, naime, značilo i ozbiljniju kvalifikaciju djela koje im se stavlja na teret.
Hrvatska diplomacija pak, kako doznajemo, pokušava prikupiti što više valjanih presuda o međudržavnim posvojenjima djece iz DR Konga koje su donesene nakon što ih je DR Kongo 2016. zakonom zabranio.
To bi sigurno pomoglo osumnjičenim hrvatskim državljanima jer bi pridonijelo pobijanju temeljnog argumenta tužiteljstva koje tvrdi da su legalne odluke o međudržavnim posvojenjima nakon 2016. nemoguće i da je stoga osnovana sumnja da Hrvati imaju falsificirane sudske dokumente.
Američki slučaj
Jedna od njih mogla bi biti i odluka okružnog suda u Missouriju, u SAD-u, koji je, prema pisanju STL Todaya, ovaj mjesec odlučio da je odluka kongoanskog suda iz 2019., a time i cijeli postupak posvojenja danas petogodišnjeg dječaka iz DR Konga koji američki bračni par Trower vodi od 2018., valjana.
Kako proizlazi iz javno dostupnih pravnih dokumenata, Jill i Adam Trower željeli su posvojiti dijete te su preko licencirane agencije za posvajanje u SAD-u u travnju 2018. dobili informaciju o dvomjesečnom dječaku iz Kinshase, kojeg je nepoznata žena pronašla na smetlištu, u vrlo teškom stanju, i koji je smješten u kongoansko sirotište. Dva mjeseca kasnije pokrenuli su postupak posvojenja, koji je, kad je dijete iz države koja nije potpisnica Haaške konvencije, u SAD-u vrlo rigorozan.
Tijekom cijelog postupka i komunikacije s američkom administracijom, kako su naveli, nitko ih nije upozorio da je DR Kongo donio zakon o zabrani međudržavnog posvojenja, čak im je u jednom formularu Služba za državljanstvo i useljeništvo izrijekom napisala:
"Dozvoljava se posvojenje djeteta iz DR Konga". Paralelno su pokrenuli i postupak posvojenja u DR Kongu i u svibnju 2019. dobili sudsku odluku o posvojenju. No, godinu dana kasnije, u srpnju 2020., američka ih je administracija odbila s objašnjenjem da "konačno posvojenje nije dovršeno u skladu sa zakonima zemlje podrijetla djeteta" te da "tužitelji nisu uspjeli dokazati da dječak napušten kako je definirano američkim propisima".
Par je stoga podigao tužbu protiv američke administracije i, čini se, dobio. Ukratko, sud je tijekom postupka nedvojbeno utvrdio da je DR Kongo 15. srpnja 2016. donio amandmane na Obiteljski zakon kojima se, među ostalim, "obustavlja svako ispitivanje novih slučajeva međudržavnog posvojenja kongoanske djece" dok se ne osnuje javno tijelo za takva posvojenja.
Takvo tijelo, potvrdila je kongoanska izvršna vlast, nikad nije osnovano. Američka je administracija pribavila mišljenja triju kongoanskih ministarstava te Imigracijske službe, koji izrijekom tvrde da legalnih međudržavnih posvojenja nakon 2016. u DR Kongu nije moglo biti.
UN-ova Konvencija
No, posvojitelji su istovremeno u Kongu pokrenuli novi sudski postupak u kojem su tražili da se sudski utvrdi legalnost prijašnje odluke o posvojenju. Sud je zaključio sljedeće: da, Obiteljski zakon zabranjuje međudržavna posvojenja, ali DR Kongo je potpisnik UN-ove Konvencije o pravima djeteta i Kodeksa o zaštiti djece koji propisuju da "najbolji interes djeteta mora biti najvažniji u svim odlukama i radnjama koje se poduzimaju u njihovo ime".
Budući da je procijenjen najbolji interes dječaka, "presuda kojom se odobrava posvojenje u skladu je sa zakonima DR Konga", a dječak je postao "sastavni dio obitelji Trower".
Posvojitelji moraju osobno upoznati dijete
SAD ima propisanu vrlo složenu proceduru koju trebaju proći američki državljani ako žele posvojiti dijete iz države nepotpisnice Haaške konvencije.
Posvojitelji prvo moraju Službi za državljanstvo i useljeništvo SAD-a (USCIS) predati ispunjeni formular I-600A, u kojem na 16 stranica iznose cijeli niz detalja o sebi, kako bi administracija mogla potvrditi da su podobni da budu posvojitelji. Ako USCIS odobri taj formular, posvojitelji predaju zahtjev I-600, temeljem kojeg se traži da se dijete koje žele posvojiti proglasi njihovim "neposrednim rođakom" i, temeljem instituta spajanja obitelji, dovede u SAD.
Odobrenju ovog zahtjeva mora prethoditi pozitivan ishod tzv. I-604 istrage koju provodi veleposlanstvo SAD-a u zemlji iz koje se posvaja dijete, a tijekom koje se mora potvrditi da za konkretno dijete postoji valjana sudska odluka o posvojenju iz zemlje djetetova porijekla, da su posvojitelji "vidjeli siroče prije ili tijekom postupka posvojenja" te da dijete u svim aspektima ispunjava odredbe iz definicije "siročeta".
Takve istrage znaju trajati mjesecima, a u slučaju Trower trajala je godinu i osam dana - i imala negativan ishod.