- Posljednjih dana živimo u ratnoj psihozi. Puno toga me podsjeća na početak rata u Sarajevu 1992. godine - kaže nam Goran Todić, rođeni Sarajlija s tri godine životnog staža pod opsadom.
Posljednjih 26 godina živi u Milanu, a stan u kojemu trenutačno boravi s obitelji svega je 15-tak kilometara od "crvene zone" prema Codgnu i Lodiju, u koje sve ulaze i izlaze nadziru policija i vojska.
Todića javnost u Italiji poznaje kao tjelohranitelja bivšeg premijera Silvija Berlusconija, njegove supruge Veronice i troje djece, dok ga je Hrvatska mogla upoznati kao sudionika prvog regionalnog Big Brothera.
- Ja sam bio stariji, ali moja supruga Lejla kada je krenuo rat u Bosni imala je svega 10 godina i počela je živjeti u podrumu. A sada živimo realnost kaosa, ludosti, panike. Drugačije ovo ne mogu opisati, jer takvo što u ratnom Sarajevu za četiri godine rata nismo doživjeli - veli Todić.
Njegov poslovni život konzultanta za posrnule tvrtke posljednjih dana posve je stao.
- Sve je nekako bilo normalno do petka. U subotu sam se probudio i otišao do supermarketa te zatekao posve ispražnjene police. Čitavih pet sati sam se vozio uokolo dok u jednoj trgovini nisam uspio naći par litara mlijeka za malog. Ljudi kupuju sve kao da se sprema sudnji dan. Zanimljivo, odreda je pokupovana najskuplja pasta, dok one najjeftinije još ima na policama. To znači da su neki i sada probirljivi - veli uz smijeh Todić.
Kaže da u svemu ima i tragikomedije, pa tako opisuje svoj odlazak u ambulantu i susret s obiteljskim liječnikom.
- Bila su me uhvatila leđa i trebao mi je recept za aulin, običan lijek protiv bolova. Uđem ja kod liječnika kojeg dobro poznajem, a on mi odmah zapovjednim tonom reče da mu ne prilazim bliže od dva metra. Nisam znao bi li se smijao ili plakao. Ako tako reagira čovjek od struke, kako neće onda običan svijet - zaključuje.
U nedjelju navečer Todićevi su dobili mail od vrtića koji pohađa njihov sin da se ustanova zatvara do daljnjeg. Ista je stvar i sa sveučilištem na kojemu je Goranova supruga magistrirala genetski inženjering i surađuje na istraživanjima koja se bave ponašanjem bakterija. Unatoč preporukama, on izlazi vani, dok žena i mali borave doma.
- Na ulicama nema ljudi, isto je u metrou, autobusima... Ljudi se ustručavaju zaustaviti i razgovarati jedni s drugima. Jutros sam, kao i sve ove dane, išao šetati psa. Kada sam se vraćao, na stepenicama zgrade susreo sam susjeda s kojim se inače srdačno pozdravim. Sada je bez iti jedne riječi pognuo glavu i prošao pored mene kao da me nema. Nešto čudno se uvuklo u ljude. Ja se jedino pitam što bi se događalo u slučaju neke veće nevolje, a ne jedne malo veće virusne prehlade, što Talijanima bezuspješno danima pokušava objasniti najveći ovdašnji znanstveni autoritet Maria Rita Gismondo - ne skriva svoje čuđenje Todić.
Ispričao nam je i jedan detalj iz svog prvog susjedstva:
- Milano je, među ostalim, poznat i po kriminalu, pa su tako neki u svemu ovome vidjeli priliku. U mojoj zgradi u četiri dana opljačkana su dva stana. Lopovi gledaju gdje nema svjetla pa navale. U trećem slučaju pokušali su provaliti dok su ukućani bili unutra.
Todiće, kako nam je ispričao Goran, zovu poznanici sa svih strana i nude pomoć. Među prvima je bila Ivana Vidić Jergović iz Splita.
- To me toliko dirnulo da vam ne mogu ispričati. Žena mi se prije javila i od rođenog brata koji živi tu u blizini. Za sada imamo svega i ni u čemu ne oskudijevamo. Supruga je prije svega ovog dobila ponudu za posao u Njemačkoj i morala bi tamo otići na razgovor, ali što ako Austrija zatvori schengensku granicu?! Neki govore i da bi Milano mogao postati "crvena zona", ali to je praktično nemoguće. Vjerujte da sam ozbiljno počeo razmišljati da unajmim brod i čekam negdje na moru dok sve ovo ne završi - poručuje iz Milana Goran Todić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....