Frizeri se vraćaju na posao, knjige narudžbi su pune, no boje se budućnosti: Za svibanj smo krcati. Ali što poslije? Nema svadbi, maturalnih, krstitki

Borisu Lukovnjaku telefon neprestano zvoni. Frizeri iz cijele Hrvatske zovu kako bi od predsjednika ceha pri Hrvatskoj obrtničkoj komori saznali koje sve mjere moraju poduzeti da bi u ponedjeljak 4. svibnja, nakon mjesec i pol dana, otvorili salone. Tek u četvrtak mogao im je i odgovoriti.

- Zapravo je sve jako jednostavno. Maske, rukavice i dezificijensi. Nema skafandera niti pleksliglasa - kaže nam Boris Lukovnjak.

Mjerama je zadovoljan, ali ljuti ga jer su donesene tek u četvrtak. Pet dana prije otvaranja na pitanja frizera bio je bez odgovora. Bilo je to, kaže, jako stresno.

- Iako je Capak još u ponedjeljak rekao da će frizeri dan kasnije, u utorak, dobiti smjernice za rad, do četvrtka, četiri dana uoči otvaranja, nismo znali kojih se epidemioloških mjera moramo pridržavati - rezigniran je međimurski frizer. Njegov je posao pri Komori zastupati interese frizera, kozmetičara i pedikera, ukupno 6200 ljudi. Funkciju predsjednika preuzeo je u najgorem trenutku, prije desetak dana u jeku korona krize. Dotadašnji predsjednik, splitski frizer Joško Tafra neočekivano je dao ostavku.

Dok za kozmetičarima i pedikerima nacija nije kukala, Hrvati su se izjasnili da im u krizi najviše fale baš frizeri. Rejting im je otišao u nebesa. Prije odstupanja, Tafra je bio centralna figura u svađi koja je podijelila frizere. Svemu je kumovao manjak informacija.

Splićanin je na svom, među profesionalcima vrlo čitanom profilu, objavio da do završetka krize, zbog dugotrajnosti procesa, neće raditi pramenove. Ova je izjava Lukovnjaku priskrbila lavinu telefonskih poziva. Tafra je dao ostavku, a njemu u naslijeđe ostavio objašnjenja da zapreke za izradu pramenova - nema.

- Zovu frizeri jer imaju pune knjige narudžbi za pramenove, a iz izjave predsjednika su zaključili da ih ne smiju raditi. Za to nema zapreke, ni stručne ni epidemiološke - govori Boris Lukovnjak, koji užurbano završava pripreme za otvaranje salona. Dok se on uglavnom bavi odgovaranjem na pozive, supruga Marina liči zidove salona.

Pomoćna prostorija u kojoj su se dosad radili tretmani njege kose poslužit će kao muška šišaonica dok kriza ne prođe. Stolac, ogledalo stiliziranog okvira od dva metra, priručna kolica za stvari, i to je - to.

Kako opstati?

Zahvaljujući manjku informacija, frizeri su bili u strahu da će na zaštitne mjere potrošiti za njih sada velik novac.

- Stožer nije izlazio s informacijama pa su grupe postale ‘leglo dezinformacija’. Zagrebačka frizerka objavila je video u punoj spremi. Između ostaloga tu je i vizir na licu, pleksiglas između stolaca, tu su jednokratni ručnici i ogrtači, a klijent može čak i birati boju zaštitnih rukavica. Sve se to može, ali ne treba imati. Ono što zapravo treba, a i dosad smo imali su dezinfekcijska sredstva. Što najbolje ubija bakterije i viruse? Vruća voda, i to svi znamo, a barem nju imamo bez dodatnih ulaganja - kaže.

Kada se zanemare dezinformacije i nagađanja, dođe se, kaže Boris Lukovnjak, do pravog i jedinog problema: - Kako ćemo opstati? Ukinu li se mjere HZZ-a jer smo počeli raditi, za dva mjeseca nas očekuje propast. Nema frizera koji za svibanj nije pun i traži se termin više. No kada se u svibnju svi isfriziraju, obojaju, ošišaju... što dalje? Lista će se ispucati. U lipnju nas čeka rupa. Nema vjenčanja, krstitki, maturskih zabava... svih onih događanja od kojih frizeri uglavnom žive između dva tretmana redovnih klijenata. Proljeće je naša špica, a isto to proljeće ove bi nas godine moglo stajati obrta - zaključuje Boris Lukovnjak.

Kod kozmetičara će biti preporuka da distanca među klijentima bude metar i pol, ali kod njih je obično slučaj da svaki klijent ima svoju kabinu pa im to nije problem. Epidemiološke mjere zapravo su u skladu s onim što su i dosad radili - dezinfekcija iza svake mušterije, zbrinjavanje infektivnog otpada kod kozmetičara, rad u rukavicama i korištenje jednokratne papirnate zaštite.

- Dosad smo maske nosili samo ako smo bili prehlađeni, a sada ćemo ih nositi stalno, a preporuka je i da klijenti nose maske - kaže nam Antonija Tretinjak, zagrebačka kozmetičarka.

Nova računica varaždinskog frizera: 'Broj mušterija će se prepoloviti, no cijene neću i ne mogu dizati'

Varaždinski frizer Tomislav Jagoić za Svjetski dan frizera, 30. travnja, na recepcijskom pultu u svom salonu, Hair by TJ, umjesto Knjige narudžbi ima kanistre s dezinficijensom vrijednim 400 kuna plus PDV. Knjiga je ispod pulta jer termina za svibanj više nema.

- Prvo moram i želim odraditi redovne klijente - govori Jagoić. Proteklih je dana, kaže, svakodnevno dobivao “nemoralne ponude”, klijenti s kojima je i privatno dobar zvali su ga na kavu pa ga dočekivali s mašinicama. Od 19. ožujka do 4. svibnja, imao je naručeno 160 osoba. Također, za svibanj je imao 50-ak naručenih krizmanika, maturanata, mladenaca... Radi se o najvećoj zaradi za sve frizere, no sve to sad otpada. Jagoić i frizerka Matea dosad su radili jednu smjenu, sad će raditi od 8 do 19 sati, s pauzom. U jednom je danu imao 15 do 20 klijenata, sad ima upisano 10 mušterija po danu.

- Klijenti koji dolaze u salon morat će potpisati, u skladu s GDPR-om, izjavu da su zdravi. Sami su ponudili donijeti svoje ručnike “ako treba” i maske - govori. Na maske je pristao, a za ručnike se dogovorio s lokalnom praonicom da ih svakodnevno navečer pokupe i ujutro dostave u salon. Ručnici i ogrtači za jednokratnu upotrebu, izračunao je, stajali bi ga - uz maske, rukavice i dezinficijense - 200 kuna dnevno. Cijene neće mijenjati.

- Situacija jest teška i neće biti sjajno, ali mi ćemo se, siguran sam, brzo oporaviti. Teže je ljudima koji su ostali bez posla ili rade za minimalac - kaže.