stdClass Object
(
[id] => 1148082
[title] => Fascinantna priča o 19-godišnjim blizancima koji su iz Hrvatske otišli u Irsku: spavali su na ulicama Dublina, a onda im se život preokrenuo...
[alias] => fascinantna-prica-o-19-godisnjim-blizancima-koji-su-iz-hrvatske-otisli-u-irsku-spavali-su-na-ulicama-dublina-a-onda-im-se-zivot-preokrenuo
[catid] => 305
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Slučaj blizanaca Jasmina i Alena Bobinca (1997.) iz sela Jurandvor na Krku, mjesta gdje je pronađena Baščanska ploča, svakako spada među najneobičnije imigrantske priče u Irskoj.
Dvojica 19-godišnjaka, koji se danas zovu Jay i Allen, 2015. godine su odlučila otići iz Hrvatske u potrazi za novim životnim prilikama i poslom, kojeg na Krku van sezone nije bilo, a pogotovo ne u njihovu selu.
„Bez radnog iskustva bilo je teško naći posao, nismo imali CV, nismo mogli dobiti PPS broj niti otvoriti bankovni račun. Jedno vrijeme bili smo u skvotiranoj kući i mogli smo ići na intervjue za posao, ali smo je morali napustiti, pa smo završili na ulici.
---
Što je PPS broj?
Rast broja imigranata u Irsku može se pratiti preko kretanja broja godišnje izdanih Personal Public Service Numbers (PPSN). PPS broj koristi se za pristup javnim uslugama, a ima ga svatko tko se rodio u Irskoj, radio ondje ili primao neku vrstu socijalne pomoći.
---
Spavali smo gdje smo stigli, po haustorima, u gradskim parkovima… Preko tjedna ispod nadstrešnice u St. Stephen Green parku u centru Dublina, a za vikend u Phoenix parku, nedaleko od rezidencije irskog predsjednika Michaela Higginsa, ali to tada nismo znali.
Onda smo jedan dan u gradu vidjeli zeleni bus-caffe „No Buck’s“ u koji su beskućnici mogli otići po besplatnu kavu i hranu. Tamo smo upoznali Aubreya McChartyja, vlasnika tvrtke za selidbe i skladištenje. McCharty je jedan od utemeljitelja humanitarne organizacije Tiglin, koja upravlja „No Buck’s cafeom“, objektima za privremeni smještaj beskućnika, te s dva centra za rehabilitaciju, muškim i ženskim, gdje se ovisnicima o drogi, alkoholu, kocki i slično pomaže u odvikavanju, te ih se kroz različite edukacije uče raznovrsnim životnim vještinama, osposobljava za pronalaženje posla i integraciju u društvo, osobito mladima koji izlaze iz sustava socijalne zaštite.
---
---
McCharty je ujedno predsjednik humanitarne organizacije Dublin Christian Mission (DCM) koja upravlja besplatnim restoranom za beskućnike Light House u centru Dublina, koji tjedno nudi i besplatnu odjeću, predmete za osobnu uporabu i vreće za spavanje.
Počeli smo part-time raditi za Aubreya na selidbama i u kuhinji restorana. Štedjeli smo, ali nismo imali dovoljno da iznajmimo stan, pa smo u prosincu 2016. dobili na korištenje sobu u tzv. transitional house. Paralelno s radom i volontiranjem u Tiglinu završio sam tečaj poslovne administracije, a kasnije sam upisao socijalni rad na Institute of Technology (IT) u Carlowu.“
Uz potporu Tiglina, prvi je Jay diplomirao na IT Carlow, a onda i Allen. Danas su obojica zaposleni u Tiglinu na puno radno vrijeme – Jay kao community employment manager, kojem se poslodavci mogu javiti žele li nekome od Tiglinovih štićenika dati šansu, a Allen kao socijalni radnik.
Jay je prošle godine dobio i nagradu irskog Crvenog križa „Young Humanitarian Award“ za svoj rad s ljudima u teškoj situaciji kojima je pomogao da unaprijede svoj život, a kasnije i priznanje predsjednice gradskog vijeća Dublina (Lord Mayor of Dublin) Hazel Chu za rad na prvoj liniji u doba Covid-19 epidemije.
---
---
Brata Allena nova Lord Mayor of Dublin Alison Gilliland odabrala je kao jednog od „Zimskih svjetala“, svjetleće reklame s njegovim likom kojom mu se odaje priznanje za rad u Tiglinu i Lighthouse Cafeu za beskućnike.
„Volim raditi s ljudima i raduje me kad napreduju. Ideja naših centara za rehabilitaciju je pomoći onima u poteškoćama da se pridignu i nađu smjer kojim žele ići u životu. Neki nisu imali puno prilika u životu, ali trebaju naučiti reagirati na priliku kad se ukaže. U razgovoru s njima pokušavam doznati što žele. Ako ne znaju, nastave raditi za pučku kuhinju i organiziramo im edukacije. Nekima treba više vremena da postanu zapošljivi, a među njima ima ljudi od 18 do 62 godine“, kaže Jay.
Jay je više javno eksponiran od brata, a u Irskoj je postao prava humanitarna zvijezda – daje intervjue, gostuje na radiju i televiziji i koristi svaku priliku za promociju Tiglinova humanitarnog rada. Irski su mediji impresionirani njegovim životnim putem, od imigranta beskućnika koji spava u parku do uzvanika na božićnom domjenku u rezidenciji irskog predsjednika.
---
---
Braća su, naime, upoznala irskog predsjednika Michaela Higginsa i prvu damu Sabinu Higgins, koja je kaže Jay, bila oduševljena njima, a lani mu je poslala i čestitku za Božić. Prije nekoliko mjeseci Higginsovi su posjetili jedan od Tiglinovih rehabilitacijskih centara, gdje su im i braća Bobinac bili domaćini.
O svom nekadašnjem životu u Hrvatskoj Jay je izbjegavao govoriti. Jednom je u radijskom intervjuu kazao kako potječe iz disfunkcionalne obitelji.
Otkad je otišao još nijednom nije bio u Hrvatskoj, jer kaže, nije bilo vremena. Često se tijekom razgovora ne može sjetiti odgovarajuće hrvatske riječi, pa koristi englesku.
„Vidjet ćemo što budućnost nosi. Cijeli moj život sada je ovdje, u Irskoj“, piše H-Alter.
Slučaj blizanaca Jasmina i Alena Bobinca (1997.) iz sela Jurandvor na Krku, mjesta gdje je pronađena Baščanska ploča, svakako spada među najneobičnije imigrantske priče u Irskoj.
Dvojica 19-godišnjaka, koji se danas zovu Jay i Allen, 2015. godine su odlučila otići iz Hrvatske u potrazi za novim životnim prilikama i poslom, kojeg na Krku van sezone nije bilo, a pogotovo ne u njihovu selu.
„Bez radnog iskustva bilo je teško naći posao, nismo imali CV, nismo mogli dobiti PPS broj niti otvoriti bankovni račun. Jedno vrijeme bili smo u skvotiranoj kući i mogli smo ići na intervjue za posao, ali smo je morali napustiti, pa smo završili na ulici.
---
Što je PPS broj?
Rast broja imigranata u Irsku može se pratiti preko kretanja broja godišnje izdanih Personal Public Service Numbers (PPSN). PPS broj koristi se za pristup javnim uslugama, a ima ga svatko tko se rodio u Irskoj, radio ondje ili primao neku vrstu socijalne pomoći.
---
Spavali smo gdje smo stigli, po haustorima, u gradskim parkovima… Preko tjedna ispod nadstrešnice u St. Stephen Green parku u centru Dublina, a za vikend u Phoenix parku, nedaleko od rezidencije irskog predsjednika Michaela Higginsa, ali to tada nismo znali.
Onda smo jedan dan u gradu vidjeli zeleni bus-caffe „No Buck’s“ u koji su beskućnici mogli otići po besplatnu kavu i hranu. Tamo smo upoznali Aubreya McChartyja, vlasnika tvrtke za selidbe i skladištenje. McCharty je jedan od utemeljitelja humanitarne organizacije Tiglin, koja upravlja „No Buck’s cafeom“, objektima za privremeni smještaj beskućnika, te s dva centra za rehabilitaciju, muškim i ženskim, gdje se ovisnicima o drogi, alkoholu, kocki i slično pomaže u odvikavanju, te ih se kroz različite edukacije uče raznovrsnim životnim vještinama, osposobljava za pronalaženje posla i integraciju u društvo, osobito mladima koji izlaze iz sustava socijalne zaštite.
---
---
McCharty je ujedno predsjednik humanitarne organizacije Dublin Christian Mission (DCM) koja upravlja besplatnim restoranom za beskućnike Light House u centru Dublina, koji tjedno nudi i besplatnu odjeću, predmete za osobnu uporabu i vreće za spavanje.
Počeli smo part-time raditi za Aubreya na selidbama i u kuhinji restorana. Štedjeli smo, ali nismo imali dovoljno da iznajmimo stan, pa smo u prosincu 2016. dobili na korištenje sobu u tzv. transitional house. Paralelno s radom i volontiranjem u Tiglinu završio sam tečaj poslovne administracije, a kasnije sam upisao socijalni rad na Institute of Technology (IT) u Carlowu.“
Uz potporu Tiglina, prvi je Jay diplomirao na IT Carlow, a onda i Allen. Danas su obojica zaposleni u Tiglinu na puno radno vrijeme – Jay kao community employment manager, kojem se poslodavci mogu javiti žele li nekome od Tiglinovih štićenika dati šansu, a Allen kao socijalni radnik.
Jay je prošle godine dobio i nagradu irskog Crvenog križa „Young Humanitarian Award“ za svoj rad s ljudima u teškoj situaciji kojima je pomogao da unaprijede svoj život, a kasnije i priznanje predsjednice gradskog vijeća Dublina (Lord Mayor of Dublin) Hazel Chu za rad na prvoj liniji u doba Covid-19 epidemije.
---
---
Brata Allena nova Lord Mayor of Dublin Alison Gilliland odabrala je kao jednog od „Zimskih svjetala“, svjetleće reklame s njegovim likom kojom mu se odaje priznanje za rad u Tiglinu i Lighthouse Cafeu za beskućnike.
„Volim raditi s ljudima i raduje me kad napreduju. Ideja naših centara za rehabilitaciju je pomoći onima u poteškoćama da se pridignu i nađu smjer kojim žele ići u životu. Neki nisu imali puno prilika u životu, ali trebaju naučiti reagirati na priliku kad se ukaže. U razgovoru s njima pokušavam doznati što žele. Ako ne znaju, nastave raditi za pučku kuhinju i organiziramo im edukacije. Nekima treba više vremena da postanu zapošljivi, a među njima ima ljudi od 18 do 62 godine“, kaže Jay.
Jay je više javno eksponiran od brata, a u Irskoj je postao prava humanitarna zvijezda – daje intervjue, gostuje na radiju i televiziji i koristi svaku priliku za promociju Tiglinova humanitarnog rada. Irski su mediji impresionirani njegovim životnim putem, od imigranta beskućnika koji spava u parku do uzvanika na božićnom domjenku u rezidenciji irskog predsjednika.
---
---
Braća su, naime, upoznala irskog predsjednika Michaela Higginsa i prvu damu Sabinu Higgins, koja je kaže Jay, bila oduševljena njima, a lani mu je poslala i čestitku za Božić. Prije nekoliko mjeseci Higginsovi su posjetili jedan od Tiglinovih rehabilitacijskih centara, gdje su im i braća Bobinac bili domaćini.
O svom nekadašnjem životu u Hrvatskoj Jay je izbjegavao govoriti. Jednom je u radijskom intervjuu kazao kako potječe iz disfunkcionalne obitelji.
Otkad je otišao još nijednom nije bio u Hrvatskoj, jer kaže, nije bilo vremena. Često se tijekom razgovora ne može sjetiti odgovarajuće hrvatske riječi, pa koristi englesku.
„Vidjet ćemo što budućnost nosi. Cijeli moj život sada je ovdje, u Irskoj“, piše H-Alter.
Fascinantna priča o 19-godišnjim blizancima koji su iz Hrvatske otišli u Irsku: spavali su na ulicama Dublina, a onda im se život preokrenuo...
Piše M. P.
2. prosinca 2021. - 23:21
Jasmin (Jay), Alen (Allen) i irski predsjednik Michael HigginsPrivatni album
Slučaj blizanaca Jasmina i Alena Bobinca (1997.) iz sela Jurandvor na Krku, mjesta gdje je pronađena Baščanska ploča, svakako spada među najneobičnije imigrantske priče u Irskoj.
Dvojica 19-godišnjaka, koji se danas zovu Jay i Allen, 2015. godine su odlučila otići iz Hrvatske u potrazi za novim životnim prilikama i poslom, kojeg na Krku van sezone nije bilo, a pogotovo ne u njihovu selu.
„Bez radnog iskustva bilo je teško naći posao, nismo imali CV, nismo mogli dobiti PPS broj niti otvoriti bankovni račun. Jedno vrijeme bili smo u skvotiranoj kući i mogli smo ići na intervjue za posao, ali smo je morali napustiti, pa smo završili na ulici.
Što je PPS broj?
Rast broja imigranata u Irsku može se pratiti preko kretanja broja godišnje izdanih Personal Public Service Numbers (PPSN). PPS broj koristi se za pristup javnim uslugama, a ima ga svatko tko se rodio u Irskoj, radio ondje ili primao neku vrstu socijalne pomoći.
Spavali smo gdje smo stigli, po haustorima, u gradskim parkovima… Preko tjedna ispod nadstrešnice u St. Stephen Green parku u centru Dublina, a za vikend u Phoenix parku, nedaleko od rezidencije irskog predsjednika Michaela Higginsa, ali to tada nismo znali.
Onda smo jedan dan u gradu vidjeli zeleni bus-caffe „No Buck’s“ u koji su beskućnici mogli otići po besplatnu kavu i hranu. Tamo smo upoznali Aubreya McChartyja, vlasnika tvrtke za selidbe i skladištenje. McCharty je jedan od utemeljitelja humanitarne organizacije Tiglin, koja upravlja „No Buck’s cafeom“, objektima za privremeni smještaj beskućnika, te s dva centra za rehabilitaciju, muškim i ženskim, gdje se ovisnicima o drogi, alkoholu, kocki i slično pomaže u odvikavanju, te ih se kroz različite edukacije uče raznovrsnim životnim vještinama, osposobljava za pronalaženje posla i integraciju u društvo, osobito mladima koji izlaze iz sustava socijalne zaštite.
McCharty je ujedno predsjednik humanitarne organizacije Dublin Christian Mission (DCM) koja upravlja besplatnim restoranom za beskućnike Light House u centru Dublina, koji tjedno nudi i besplatnu odjeću, predmete za osobnu uporabu i vreće za spavanje.
Počeli smo part-time raditi za Aubreya na selidbama i u kuhinji restorana. Štedjeli smo, ali nismo imali dovoljno da iznajmimo stan, pa smo u prosincu 2016. dobili na korištenje sobu u tzv. transitional house. Paralelno s radom i volontiranjem u Tiglinu završio sam tečaj poslovne administracije, a kasnije sam upisao socijalni rad na Institute of Technology (IT) u Carlowu.“
Uz potporu Tiglina, prvi je Jay diplomirao na IT Carlow, a onda i Allen. Danas su obojica zaposleni u Tiglinu na puno radno vrijeme – Jay kao community employment manager, kojem se poslodavci mogu javiti žele li nekome od Tiglinovih štićenika dati šansu, a Allen kao socijalni radnik.
Jay je prošle godine dobio i nagradu irskog Crvenog križa „Young Humanitarian Award“ za svoj rad s ljudima u teškoj situaciji kojima je pomogao da unaprijede svoj život, a kasnije i priznanje predsjednice gradskog vijeća Dublina (Lord Mayor of Dublin) Hazel Chu za rad na prvoj liniji u doba Covid-19 epidemije.
Brata Allena nova Lord Mayor of Dublin Alison Gilliland odabrala je kao jednog od „Zimskih svjetala“, svjetleće reklame s njegovim likom kojom mu se odaje priznanje za rad u Tiglinu i Lighthouse Cafeu za beskućnike.
„Volim raditi s ljudima i raduje me kad napreduju. Ideja naših centara za rehabilitaciju je pomoći onima u poteškoćama da se pridignu i nađu smjer kojim žele ići u životu. Neki nisu imali puno prilika u životu, ali trebaju naučiti reagirati na priliku kad se ukaže. U razgovoru s njima pokušavam doznati što žele. Ako ne znaju, nastave raditi za pučku kuhinju i organiziramo im edukacije. Nekima treba više vremena da postanu zapošljivi, a među njima ima ljudi od 18 do 62 godine“, kaže Jay.
Jay je više javno eksponiran od brata, a u Irskoj je postao prava humanitarna zvijezda – daje intervjue, gostuje na radiju i televiziji i koristi svaku priliku za promociju Tiglinova humanitarnog rada. Irski su mediji impresionirani njegovim životnim putem, od imigranta beskućnika koji spava u parku do uzvanika na božićnom domjenku u rezidenciji irskog predsjednika.
Braća su, naime, upoznala irskog predsjednika Michaela Higginsa i prvu damu Sabinu Higgins, koja je kaže Jay, bila oduševljena njima, a lani mu je poslala i čestitku za Božić. Prije nekoliko mjeseci Higginsovi su posjetili jedan od Tiglinovih rehabilitacijskih centara, gdje su im i braća Bobinac bili domaćini.
O svom nekadašnjem životu u Hrvatskoj Jay je izbjegavao govoriti. Jednom je u radijskom intervjuu kazao kako potječe iz disfunkcionalne obitelji.
Otkad je otišao još nijednom nije bio u Hrvatskoj, jer kaže, nije bilo vremena. Često se tijekom razgovora ne može sjetiti odgovarajuće hrvatske riječi, pa koristi englesku.
„Vidjet ćemo što budućnost nosi. Cijeli moj život sada je ovdje, u Irskoj“, piše H-Alter.