Hrvatski građani koji su htjeli posvojiti djecu iz Konga pušteni su iz pritvora u Zambiji, sudac ih je oslobodio, ali su ponovno uhapšeni. Navodno zbog dojave iz Hrvatske. A ovo je poruka koja se širi i koju na svom Facebooku dijeli i Ivan Pernar, nekadašnji saborski zastupnik.
U poruci se tvrdi da je među onima koji su pokušali usvojiti dijete jedna osoba transrodna. Ta je cinkaroška poruka, u kojoj se otkriva identitet transrodne osobe, poslana zambijskoj policiji.
Čin slanja takve poruke osobito je prljav i odvratan kad se zna da je transrodnost, uz homoseksualnost, u Zambiji kažnjiva; otkriti takav podatak tamošnjim vlastima moglo bi značiti ozbiljno ugrožavanje transrodne osobe.
Događa se, navode i razne političke opcije, strašan linč Hrvata u Zambiji, pojedinci preuzimaju ulogu psihijatara, lupetaju gluposti i stvari koje nemaju veze sa znanošću.
D. B., Jedna od prijateljica hrvatskih građana koji su pritvoreni u Zambiji, poslala je apel Pernaru.
- Ubit će ih. Jednostavno će ih ubiti. Želiš li imati njihove živote na duši? Dajte ljudi molim vas se smirite. Pa ne možeš raditi akciju da zagovaras da nekoga UBIJU! Pa daj moooolim te - zavapila je ta djevojka i zatražila od Pernara da prestane.
Na svom FB profilu je dodatno pojasnila:
- Ovo je moj život sad. Molim Pernara na fejsu da prekine trud i akciju da mi muče i/ili ubiju prijatelje. U ovom svijetu smrti i rata i potresa. Čovjek se angažira da ubije ili do samoubojstva dovede drugog čovjeka. Što se radi u tim situacijama? Mislim i prijavu DORH-u će svi oni dobit, ali kako se živi s tom spoznajom? - napisala je FB-u.
A hoće li Pernar odustati? Očito neće. Naime, žali se što ga Sandra Benčić naziva drukerom, pa kaže da će i nju prijaviti.
- Ako je istina da su naši ljudi u Zambiji ponovno uhapšeni zbog dojave/prijave iz Hrvatske, i ako zbog toga budu osuđeni na zatvorske kazne i život im bude upropašten (a već je dobrano uzdrman) bit će to najveća, blago rečeno, podlost (ne računam domaće nasilje, pljačku, kriminal i sl.), zlo koje je neki Hrvat napravio drugim Hrvatima od... Nadam se da će se ti ljudi izvući, a ako ne... nadam se da ćemo mi kao društvo reći... jebo te, kakve gnjide žive među nama - napisao je M. S. na Facebooku.
I što se može dogoditi Hrvatima ako ih sudac pošalje na izdržavanje zatvora u Zambiji?
- Prenapučenost u zambijskim zatvorima je toliko velika da zatvorenici spavaju sjedeći; opskrba hranom je toliko neadekvatna da se hrana mijenja za seks; tjelesno kažnjavanje je uobičajeno. Za kaznu zatvorenici se ponekad danima stavljaju u mračnu ćeliju, goli, s vodom na podu, s minimalnom količinom hrane - stoji u izvještaju Human Rights Watcha.
A u tamošnjim zatvorima su saznali da je među uhićenim osobama transrodna osoba, ne možemo ni zamisliti kakvu bi torturu mogla proć. A tko im je dojavio? Pa hrvatski građani... Sramota do neba.
Neki drugi u cijeloj ovoj situaciju stvari nazivaju i ‘trgovinom djecom‘. No, s punim pravom su se pojedini novinari upitali - ma koji to trgovac djecom ide na hrvatski sud, kontaktira hrvatska ministarstva i institucije, policiju, prikuplja papire, ide imenom i prezimenom i na poslijetku toj djeci želi pružiti dom. To su ljudi, kažu njihovi prijatelji, koji nisu mogli dobiti djecu, pa su pokušali usvojenjem proširiti svoju obitelj. A prikazuje ih se kao zadnje kriminalce.
Zambija je među najkorumpiranijim državama na svijetu, čak su neke zemlje i otkazale humanitarnu pomoć toj državi dok ne srede stanje s korupcijom. A hrvatski građani su išli po "pravilu službe", što bi se reklo, kao i mnogi prije njih koji su djeci iz Afrike pružili siguran dom, poput Zadranke Tanje Budimir Gulan koja je usvojila petoro kongoanske djece.
- Da nisu išli pošteno nego da su potkupili babe, stričeve te djece, policiju i tko zna koga, e onda bi možda već bili u Hrvatskoj. A ovi su išli putem koji su i drugi naši građani išli. I naj...li su - stoji u jendom komentaru.
A sad se vratimo na transrodnost koju spominju Pernar i ostali.
Treba znati da transrodnost nije bolest, nego stanje u kojem osoba osjeća da se njezin spol i rodni identitet razlikuju. Raznim medicinskim postupcima i hormonalnim intervencijama spol i rod mogu se uskladiti; osoba, na primjer, rođena s odlikama muškog spola, koja se osjeća kao žena, može se podvrgnuti postupku koji će joj omogućiti dobivanje ženskih spolnih obilježja. Postupak je složen i drugotrajan, uključuje psihologe, psihijatre, endokrinologe, kirurge..., no slože li se stručnjaci da je moguć i odobre li ga, po njegovu završetku transrodne osobe mogu ostvariti posve normalan društveni i obiteljski život - veze, brak, odgajanje djece...
Europski institut za ravnopravnost objašnjava kako je transrodna osoba - osoba kojoj se rodni identitet razlikuje od onoga pripisanog pri rođenju. Hrvatski psiholozi jasno kažu: "Transrodnost se ne može naučiti, kopirati niti umisliti, kao što se ne može niti spriječiti zabranama ili posramljivanjem".
Dakle, tim ljudima progresivno društvo treba pomoći, a ne sramiti ih se i skrivati ih. Dio hrvatske javnosti je pokazao da je po ovom pitanju prilično zaostao, te uopće i ne razumiju što je transrodnost.
Zagrebačko psihološko društvo objašnjava:
- Transrodnost je krovni pojam za životna iskustva osoba čiji se rodni identitet razlikuje od rodnog identiteta očekivanoga za spol koji im je pripisan pri rođenju. Transrodne osobe mogu na različite načine doživljavati i živjeti svoj rodni identitet i ovisno o tome im mogu ili ne moraju trebati različite intervencije. Nekima je dovoljno uskladiti rodno izražavanje (rodno izražavanje je način na koji osoba izražava svoj rodni identitet kroz odijevanje, frizuru, govor tijela i drugo), nekima prilagoditi ime i/ili oznaku spola u dokumentima, nekima kroz medicinske intervencije prilagoditi primarne i/ili sekundarne spolne karakteristike. Transpolne osobe su one koje žele prilagoditi ili su već prilagodile svoje primarne i/ili sekundarne spolne karakteristike vlastitom rodnom identitetu pomoću medicinskih intervencija. Rodno nebinarne osobe se rodno identificiraju van binarnih kategorija muškog i ženskog identiteta.
Kako znanstvena i stručna zajednica gleda na transrodnost?
Danas među znanstvenom i stručnom zajednicom postoji konsenzus da se rodni identitet osobe može razlikovati od očekivanog s obzirom na spol pripisan po rođenju, te oko važnosti afirmativnog i prihvaćajućeg stava prema transrodnim osobama i omogućavanja odgovarajuće sustavne podrške (World Medicine Association, 2015; American Psychological Association, 2015; Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osoba, 2012; American Psychiatric Association, 2017).
Kako se postupa s transrodnom djecom i mladima?
Već je ranije opisano da se transrodne osobe razlikuju u tome što im treba kako bi živjele u skladu sa svojim rodnim identitetom tako da je prvo važno istaknuti da nisu svim transrodnim osobama, pa tako ni djeci i mladima, potrebne medicinske intervencije. Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu (NN 132/2014) regulirano je što sve treba prethoditi donošenju odluke o prilagodbi oznake spola u dokumentima i/ili medicinskim intervencijama. Za maloljetne osobe to uključuje mišljenje/nalaz doktora medicine specijalista dječje i adolescentne psihijatrije, specijalista pedijatrijske endokrinologije, specijalista pedijatrije, kliničkog psihologa s iskustvom na području dječje psihologije te izvješće nadležnog centra za socijalnu skrb o osobnim i obiteljskim prilikama. Tek nakon svih obavljenih radnji i prikupljene dokumentacije Nacionalno zdravstveno vijeće donosi svoje mišljenje u svakom slučaju zasebno.
Ne rezultira svako preispitivanje vlastitog rodnog identiteta kod djece i mladih rodnom disforijom i postupcima prilagodbe spola, ali sputavanje i zatomljivanje istraživanja onemogućuje proces spoznavanja sebe kod djece i mladih, povećava stres i narušava mentalno zdravlje i cjelokupni razvoj. Sigurno i podržavajuće okruženje za istraživanje sebe, kao što je na primjer oslovljavanje željenim imenom i zamjenicama te prihvaćanje željenih oblika rodnog izražavanja poput odjeće, je nužan preduvjet da djeca i mladi koji propituju svoj rodni identitet mogu sebe stvarno razumjeti i upoznati (Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osoba, 2012; T‘Sjoen i sur., 2020). Transrodnost se ne može naučiti, kopirati niti umisliti, kao što se ne može niti spriječiti zabranama ili posramljivanjem.
Koliko su česti nasilje i diskriminacija?
- Veliko europsko istraživanje o iskustvima transrodnih osoba provedeno na uzorku od 6579 osoba pokazalo je da ih se više od polovice u posljednjih godinu dana osjećalo diskriminirano ili uznemiravano zbog svog identiteta te je oko polovicu doživjelo seksualno/fizičko nasilje ili prijetnju nasiljem (FRA, 2014). Posljedično, velik broj osoba zbog straha skriva svoj identitet pa tako jedna trećina izvještava da su fizičkom pojavom i odjećom izbjegavali izražavanje svojeg identiteta zbog straha od napada, prijetnji ili uznemiravanja, a polovica je izbjegavala određena mjesta ili lokacije te je gotovo petina izbjegavala otvoreno govoriti o svojoj transrodnosti čak i kod kuće. Prema praćenju neprofitne organizacije Transgender Europe u proteklih godinu dana ubijeno je 327 transrodnih osoba, pri tome većinom (95%) transrodnih žena (TGEU, 2022). Kakvo društvo gradimo i kako pružamo podršku te koliko afirmativno pristupamo rodnim identitetima, direktno utječe na živote transrodnih osoba.