Nakon što je Haag potvrdio kaznu doživotnog zatvora Ratku Mladiću, dio medija piše da je to bilo zadnje haaško suđenje koje se odnosi na bivšu Jugoslaviju. No to nije točno: još čekamo presudu za dvojicu visokorangiranih pripadnika Miloševićeva režima iz 90-ih – tadašnjeg šefa Državne bezbednosti MUP-a Srbije Jovicu Stanišića i njegova suradnika Frenkija Simatovića. Kako je poznato, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) završio je mandat 2017. godine, nakon čega ga je kao pravni sljednik zamijenio Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT), zadužen da okonča postupke koje ICTY nije stigao okončati. A na stranicama MICT-a jasno stoji da još traje suđenje Stanišiću i Simatoviću. Preciznije, suđenje je završeno, ali još nije donesena presuda. Taj sudski postupak vodi se pod službenom oznakom MICT-15-96, a riječ je o ponovljenom suđenju, budući da su u svibnju 2013. obojica oslobođeni krivnje.
Kao načelnik DB-a od 1991. do 1998., Stanišić je već od 1991. stvarao i naoružavao srpske paravojne formacije ("Tigrovi", "Škorpioni", "Beli orlovi", "Crvene beretke"...) koje su počinile brojne zločine tijekom rata u Hrvatskoj i u BiH. A terenski zapovjednik tih formacija bio je Simatović, osnivač zloglasne Jedinice za specijalne operacije (JSO).
Kuriozitet je da je Simatović po nacionalnosti Hrvat, podrijetlom iz sela Čibača u Župi dubrovačkoj.
Uhapšeni u akciji 'Sablja'
Obojica su uhapšeni 13. ožujka 2003. u Srbiji, u sklopu policijske akcije "Sablja", dan nakon ubojstva premijera Srbije Zorana Đinđića, te su ubrzo prebačeni u Haag: Simatović 30. svibnja, a Stanišić 11. lipnja.
U optužnici podnesenoj 10. srpnja 2008. navodilo se da su obojica bili suizvršitelji u udruženom zločinačkom pothvatu (UZP) "koji je nastao najkasnije u travnju 1991. i trajao barem do 31. prosinca 1995. godine", a čiji je cilj bio "prisilno i trajno uklanjanje većine nesrpskog stanovništva s velikih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini".
Optužnica je u pet točaka teretila Stanišića i Simatovića za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava počinjene na području Hrvatske i BiH progonom, ubojstvima, deportacijama i drugim nehumanim djelima. Prema optužnici, navedene zločine počinile su jedinice DB-a, odnosno postrojbe i paravojne jedinice "koje je DB stvorila ili je pomogla njihovu stvaranju". Prvo suđenje u Haagu trajalo je od 9. lipnja 2009. do 31. siječnja 2013., a tužiteljstvo je za obojicu tražilo doživotni zatvor. No Raspravno vijeće ICTY-ja, pod predsjedavajućim sucem Alphonsom Oriem, 30. svibnja 2013. donosi oslobađajuću presudu (uz izdvojeno mišljenje sutkinje Michele Picard), s obrazloženjem da "nije dokazano izvan razumne sumnje" da su optuženi imali namjeru ostvarivanja UZP-a, niti da su planirali i naredili te zločine.
Nakon što šokirano tužiteljstvo ulaže žalbu, Žalbeno vijeće ICTY-ja 15. prosinca 2015. poništava oslobađajuće presude i nalaže da se Stanišiću i Simatoviću ponovno sudi po svim točkama optužnice.
Doživotna robija ili oslobađajuća presuda?
Novo suđenje pred Raspravnim vijećem Mehanizma (koje čine predsjedavajući sudac Burton Hall s Bahama, tanzanijski sudac Joseph E. Chiondo Masanche i južnokorejski sudac Seon Ki Park) počelo je 13. lipnja 2017. godine. Do listopada 2020. saslušan je 51 svjedok tužiteljstva i 29 svjedoka obrane, a završne riječi iznesene su od 12. do 14. travnja ove godine.
U završnoj je riječi tužitelj Douglas Stringer ustvrdio da je i u ponovljenom postupku dokazano da su dvojica optuženih sudionici UZP-a, čiji je cilj bio "uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom", nasilnim i trajnim uklanjanjem nesrba s velikih područja Hrvatske i BiH.
"Od Škabrnje kod Zadra do Trnova kod Sarajeva paravojne formacije, koje su osnovali i opskrbljivali optuženi, počinile su monstruozne zločine, i zastupnici tužiteljstva to su nepobitno dokazali", rekao je Stringer, zaključivši da su Stanišić i Simatović krivi ili odgovorni za progone i zločine nad najmanje 340.000 žrtava, te je za obojicu zatražio doživotni zatvor.
Obrana je, pak, osporila sve navode tužitelja: britanski odvjetnik Wayne Jordash istaknuo je da sve optužbe protiv njegova branjenika Stanišića počivaju "na pretpostavkama, retoričkim tvrdnjama i konstrukcijama, a ne na valjanim dokazima". Sami optuženici nisu prisustvovali završnim riječima, jer im je odobrena privremena sloboda u Srbiji.
Kako je u travnju pisao Deutsche Welle: "Sudeći prema praksi Haaškog tribunala, čiji je u svemu nasljednik Mehanizma, teško da ćemo odluku, to jest izricanje presude, čuti ove godine."