Psihologinja s višedesetljetnim iskustvom rada u centru za socijalnu skrb Valerija Kanđera objavila je na Facebooku dramatičan apel: u njezinu uredu nalazi se djevojčica od 6,5 godina s teškoćama u razvoju, bez roditeljske skrbi, koju nadležni centar nema gdje smjestiti jer su njezin primitak odbile sve ustanove i svi timovi za udomiteljstvo u državi!
Ustanove i udomiteljske obitelji za djecu pune su preko svake mjere, a resorno Ministarstvo rada i socijalne skrbi - koje je, kako saznajemo, o svemu obaviješteno još prošlu srijedu - očigledno i dalje nema rješenje, prenosi Jutarnji list.
Majka djevojčice je navodno u ustanovi zatvorenog tipa, otac na nepoznatoj adresi, a šira rodbina je poručila da ne može brinuti o djevojčici. Nitko nije došao po nju u 12 sati u vrtić koji pohađa četiri sata na dan. Od tada je u jednom zagrebačkom centru za socijalnu skrb. Gdje će s djevojčicom - ne znaju. Nemaju druge opcije nego sjesti u auto i odvesti je pred dom jer je u tom slučaju, nadaju se, neće moći odbiti.
Dramatični apel psihologinje Kanđere niže prenosimo u cijelosti:
- Djevojčica 6 i pol godina. Lice porculanski glatko, okrugle smeđe oči umiljate mace s najdužim trepavicama na svijetu, kike omotane ružičastim gumicama i osmijeh koji ne silazi s lica. Ministre, trebamo žurni, žurni smještaj ove prekrasne djevojčice! Tridesetijedna ustanova u Republici Hrvatskoj ne želi je primiti na smještaj. Nijedan tim za udomiteljstvo u Republici Hrvatskoj nije dao pozitivan odgovor o smještaju. Ravnateljica jedine ustanove u Zagrebu koja je dužna primiti dijete kroz smještaj u kriznim situacijama, izrijekom odbija prihvatiti djevojčicu. Najradosnijih očiju.
Kada smo je preuzeli iz dječjeg vrtića specijaliziranog za djecu s razvojnim teškoćama, odgojiteljica je plakala u nemoći, a moja socka i ja suze smo gurale nazad da se vrate tamo odakle su krenule. Ta meni je to već tkoznakoje izdvajanje, spašavanje! Trebalo bi biti spašavanje djeteta iz nezdrave i disfunkcionalne obitelji, a briga o djetetovoj dobrobiti i opet je samo floskula.
Naša prekrasnica ima autizam. I najljepši osmijeh na svijetu! Odgojiteljica i rehabilitatorica u vrtiću kažu da je najbolje dijete s autizmom kojim se bave, neagresivna je, vedra, dostupna vođenju. I ima najnježniji pogled na svijetu!
Evo, sada se nalazi u mojem uredu Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Koji je promijenio ime pa više nije Centar. Ali koji je centralizirao sve što se dalo centralizirati bez smisla i logike. To nam je dala reforma. I povećane koeficijente onima koji sjede u središnjoj službi, a ne rade izravno s korisnicima.
Evo, to je reformirano.
Ali nema smještaja za djevojčicu koja se upravo glasno smije u mojem uredu koji dijelim s još dva psihologa. Naša curka igra se svojim prstićima, razgledava okolo i glasno se smije negdje u svom svijetu u kojem je sigurno ljepše nego u našem.
U kojem joj ne možemo osigurati ne najvedriji, ne najpoticajniji nego ikakav smještaj.
Opet se javljam s vapajem, molbom, traženjem!
Opet sam ogorčena na reformirani, uzaludni sustav čiji dio već dugo ne želim biti.
Radno vrijeme nam je do 15:30.
Kamo ćemo onda s prelijepom djevočicom koju sudbina nije pomazila, a sustav se bahato poigrava?, napisala je Kanđera.