Tereza Begović, 83-godišnja majka Mie Begović izbačena je iz stana u zagrebačkoj Dežmanovoj ulici 7 u kojem je nastavila živjeti nakon tragične pogibije svoje starije kćeri Ene.
Stan je devedesetih godina Ena dobila od Grada Zagreba, a majka je od početka, narednih devet godina u njemu živjela sa svojom kćeri. Nakon njezine smrti, nastavila je živjeti u tom stanu kao zaštićena stanarka, sve donedavno, kad je vlasnik u pratnji policije upao je u stan dok je Tereza bila na zadnjem sudskom ročištu vezanom uz njezin dom.
Ispostavilo se naknadno da je riječ o stanu čiji vlasnici postoje, a ti su vlasnici stan u kojem je živjela Tereza Begović prodali novom vlasniku koji se s mamom nalazi na sudu i nastoji osporiti njezino pravo da kao zaštićeni najmoprimac u svojem domu živi do svoje smrti.
Nemoćnu staricu policija je izbaci na cestu poput psa, zabranjujući joj pritom da uzme svoje lijekove, odjeću i fotografije pokojne kćeri, ističe Mia Begović kao najveći apsurd cijelog ovog događaja navodi to što ova priča još nema sudski epilog.
- Mama je potom sva izvan sebe došla k meni, a ja nisam mogla vjerovati kad sam čula što mi priča. Pokušale smo potom obje porazgovarati s tim čovjekom koji je, ne čekajući da sudac donese presudu, završio spor nasilnim ulaskom u stan, ali osjećale smo se kao da govorimo zidu. Jedva smo ga uspjele namoliti da nam dopusti da uzmemo mamine lijekove. Uz lijekove, mama je dobila i doslovno dvije suknje i dvije bluze, a žao mi je što je po to morala ići sama. Naime, tog sam dana bila izvan Zagreba, na davno unaprijed dogovorenom službenom putu, a premda sam Josipa Radeljaka i njegovu kćer, svoju nećakinju Lanu, preklinjala da skupa s bakom idu po stvari, ni jedno ni drugo nisu se pojavili. Inače, u stanu je ostala mamina odjeća, ali i ono za nju mnogo važnije: Enine fotografije, nagrade, sve uspomene na Enu, koje je mama godinama skupljala i brižno čuvala. Nakon svih udaraca koje je moja mama preživjela u životu, mislim da ju je svih ovih godina na ovom svijetu držalo upravo to što je živjela okružena Eninim stvarima. Sada ni toga više nema, a ja stvarno ne znam hoće li ona moći nakon svega nastaviti dalje živjeti - ističe Mia Begović.
Što dalje?
- Samo bog zna. Početkom sljedećeg tjedna prvo moram u Vinogradsku bolnicu, da mi naprave novi mamin zdravstveni karton jer je stari ostao u njezinu stanu i do njega ne možemo. Pomoću tog kartona liječnik će mami prepisati lijekove. Što se pravne strane ove tragedije - jer za moju mamu i mene ovo je velika tragedija - tiče, kontaktirale smo odvjetnika koji će na sudu tražiti da se tzv. privremenom odlukom do okončanja sudskog procesa mama vrati u stan. Ta bi se odluka morala donijeti u roku od tjedan dana. Hoće li biti tako? Što sad želite da vam kažem na to? Da vam izjavim da vjerujem u naš pravni sustav? Ja, koja sam punih godinu dana čekala da ista ta privremena odluka stupi na snagu u mojem slučaju - kaže glumica, podsjećajući na nemili događaj iz 2012. godine kada je danima bila prisiljena kampirati pred svojim stanom u zagrebačkoj Masarykovoj ulici.
Zbilo se to nakon što se vratila iz Kostarike gdje je sudjelovala u snimanju reality showa. Njezin bivši suprug Željko Žnidarić tada je, iskoristivši njezino odsustvo, promijenio brave na vratima stana, a taj čin bio je kulminacija njihove brakorazvodne parnice. Ispred vrata stana uz uplakanu glumicu, kojoj je hranu donosila njezina majka Tereza, bili su i zaštitari koje je angažirao Mijin bivši suprug s kojim je u spornom stanu skupa živjela dok su bili u braku. Taj stan, koji je bio u Žnidarićevu vlasništvu, bio je stavljen pod zalog njegove građevinske tvrtke. Mia je u medijima isticala da su ga nakon rastave trebali prodati i podijeliti dobit. Premda su se prema pisanju nekih medija bivši supružnici naposljetku, daleko od medijske pozornosti, na kraju uspjeli dogovoriti, Mia, koja baš poput svoje majke danas, i sama te 2012. godine nije mogla doći do svojih stvari iz stana.
- Kad vam netko nešto otme, to je izrazito stresno, ali razumljivo je da ćete se braniti. Nećete zbog medijskog pritiska odustati od nečega što je vaše. Ne možete odustati od onoga što ste stvarali 25 godina. I kad su mi se događali gubici dragih osoba, išlo se na mene, tako da ovo nije ništa prema tome. S medijskim napadima na mene šalje se poruka da se ne treba boriti za svoje i odbacuje se činjenica da je netko jednostavno provalio i ukrao tuđu imovinu - rekla je tada glumica za Gloriju, ni ne sluteći da će se šest godina kasnije slična priča ponoviti i njezinoj majci.
Novi vlasnik stana u Dežmanovoj, Zoran Lazić: 'Mi imamo vlasnički list i preuređujemo. Stvari gospođe Tereze čuvat ćemo mjesec dana'
Nakon razgovora s Mijom Begović uputili smo se na Dežmanovu 7, u zgradu koja je smještena odmah preko puta Ministarstva državne imovine. Na adresi gotovo da i nema znakova da je itko od obitelji Begović ikada tamo živio - njihovo prezime nismo pronašli ni na portafonu, ni na sandučićima za poštu. Jedini trag bio je papir zalijepljen u hodniku, koji obavještava susjede da će se u sljedećem razdoblju stan na četvrtom katu “u kojem je bespravno stanovala Tereza Begović” adaptirati. Potpisnik je “vlasnik i posjednik stana Zoran Lazić”. Vrata stana, koji je usred ozbiljnih radova, otvorio nam je sin dotičnog Zorana Lazića, koji je prilikom izlaska iz stana u ruci imao vlasnički list, pokazujući ga i dodajući da je to sve što je potrebno da bi se objasnila novonastala situacija. Na njega upućuje i prilikom pitanja je li parnica oko cijeloga slučaja završena. - To je apsolutno nebitno. Vlasnički list je tu i to je sve - objašnjava. - Gospođa Begović je moju obitelj i bivše vlasnike stana tijekom svih ovih godina bespravnog boravka u stanu oštetila za oko 70 tisuća eura jer za život u njemu nije plaćala apsolutno nikakvu stanarinu - dodao je Lazić. Oštar je u svojim stajalištima te objašnjava da zakon o zaštićenim stanarima na koje se poziva obitelj Begović više nije na snazi. - Ne postoji ništa što bi moglo osporiti naše pravo na korištenje ovoga stana. Rekao sam, neka Mia Begović, ako želi, dođe kampirati ispred stana, osigurat ću joj i vreću - priča nam. Neistinitima proglašava i optužbe da Terezi Begović nije dozvolio da uzme svoje osobne stvari i uspomene. - Begović je pokupila ono najosnovnije iz stana - novac, nakit i rublje. Rekao sam im da imaju rok od sedam dana da dođu pokupiti sve svoje stvari. Ako se ne pojave, unajmit ćemo neko skladište na mjesec dana. Ako se i do tada ne pojave, bacit ćemo ih ili s njima napraviti nešto drugo - zaključuje Lazić. (piše Tena Šarčević)