Dubrovnik u subotu svečano obilježava 30. obljetnicu vojno-redarstvenih operacija „Oslobađanje juga Hrvatske“, kojima je 1992. godine deblokiran Grad i oslobođeno 1.200 kilometara, odnosno osam posto tada okupiranog hrvatskog teritorija.
Nakon otvaranja izložbe u petak u Muzeju Domovinskog rata na tvrđavi Imperijal na Srđu, program obilježavanja nastavlja se u subotu, kada će, nakon odavanja počasti poginulima u Domovinskom ratu, na Stradunu uslijediti mimohod ratnih zastava i postrojba koje su obranile i oslobodile jug Hrvatske, uz predstavljanje Počasno-zaštitne bojne.
Nakon svečane akademije u Kazalištu Marina Držića i letačkog programa akrobatske grupe HRZ-a „Krila Oluje“, u luci Gruž će se predstaviti taktičko-tehnički zbor s naoružanjem i vojnom opremom OS RH i MUP-a. Program završava svetom misom u katedrali Gospe Velike i koncertom pred katedralom.
U rujnu 1991. srpsko-crnogorski agresori pokrenuli su dugo pripremanu vojnu napadnu operaciju na krajnji jug Hrvatske. S područja Herceg Novog i Trebinja cilj im je bio blokirati Dubrovnik i izbiti u dolinu Neretve. Nakon niza provokacija, ratna djelovanja srpskih i crnogorskih postrojba počela su 22. rujna 1991. minobacačkim napadom na Đuriniće i Vitaljinu u Konavlima.
Komanda Vojnopomorskog sektora Boka obavijestila je dubrovački Krizni štab o uvođenju pomorske blokade, a 1. listopada više od 13 tisuća vojnika jugoslavenske vojske, uz pomoć srpskih i crnogorskih rezervista, kreće u opći napad na jug Hrvatske, uz značajnu potporu zrakoplovstva, više od 120 teških topničkih oružja, oko 100 tenkova te 50 oklopnih transportera.
Na crti obrane dugoj više od 200 kilometara, suprotstavilo im se 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika dubrovačkog Zbora narodne garde (ZNG), policije te dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane.
Već prvog dana napada Dubrovnik je ostao bez vode i struje, a s ciljem potpune informativne blokade agresor je zrakoplovima raketirao zgradu Centra za obavješćivanje te odašiljač na Srđu, čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Samo u prvom tjednu listopada 1991. poginulo je 27, a ranjeno 100 dubrovačkih branitelja i civila. No, neprijatelj je već u prvim okršajima doživio neočekivane poraze i gubitke od preko 150 poginulih i više stotina ranjenih, posebno na Čepikućama, Osojniku, Brgatu i u Prapratnu.
Zauzevši Konavle i Slano agresor je presjekao i posljednju kopnenu vezu s ostatkom Hrvatske. Do kraja listopada izbio je na same prilaze gradu Dubrovniku u kojem je, bez struje, vode i redovite opskrbe hranom, ostalo 50 tisuća ljudi. Dubrovački branitelji spriječili su ulazak agresora u grad i učvrstili crtu obrane.
„Konvoj Libertas“, međunarodni humanitarni koridor velikog broja većih i manjih plovila, krajem listopada probio je pomorsku blokadu Dubrovnika.
Organizirali su ga Fond za spas Dubrovnika Sveti Vlaho, Društvo hrvatskih književnika i Matica hrvatska. Konvoj brodova koji je predvodila Jadrolinijina „Slavija“ krenuo je iz Rijeke 28. listopada, a dan kasnije u Splitu se pridružuje tadašnji hrvatski premijer Franjo Gregurić, Stjepan Mesić, tadašnji predsjednik predsjedništva Jugoslavije, te brojni drugi političari, kulturni i javni djelatnici. Tijekom plovidbe konvoju se samoinicijativno priključuju turistički brodovi, koče, jedrenjaci, remorkeri i brojna manja plovila iz svih krajeva Jadrana, pa već drugog dana konvoj ima nekoliko desetaka raznih plovila.
Jugoslavenska ratna mornarica je 30. listopada topovnjačama kod Elafita zaustavila humanitarni "Konvoj Libertas", a nakon pretresa dopustila je uplovljavanje u dubrovačku luku Gruž idućeg jutra, gdje je konvoj dočekalo oko tisuću Dubrovčana.
Najteže dane Dubrovnik je pretrpio od 8. do 14. studenoga te naročito 6. prosinca 1991., na blagdan Svetoga Nikole, kada je na grad palo više od 5.000 topničkih projektila. Najsnažniji napadi tog dana usmjereni su na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ, ali i na dubrovačku povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Sustjepan i Nuncijata. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun. U jednom je danu život izgubilo 19 branitelja i civila, a 60 ih je ranjeno. Među njima od minobacačke granate na Stradunu je poginuo fotograf i novinar Pavo Urban (1968.), snimajući razaranja grada. Na samom mjestu pogibije, u neposrednoj blizini Orlandovog stupa, Urban je 6. prosinca snimio svoju posljednju fotografiju, kasnije nazvanu “Kamena prašina iznad Grada”.
Nekolicina hrvatskih branitelja u tvrđavi Imperijal u jednom trenutku tražila je od svojih suboraca iz grada da otvore vatru po samoj tvrđavi, jer su na njen gornji dio već kročili daleko brojniji agresorski vojnici. Taj se potez pokazao odlučujući jer je agresorska vojska bila prisiljena povući se uz velike gubitke.
Nakon višemjesečnog okruženja, u travnju 1992. pokrenuta je vojno redarstvena operacija „Oslobađanje juga Hrvatske“, s više operacija koje su u teškim vremenskim uvjetima i na nepristupačnom i zahtjevnom krškom terenu trajale do listopada 1992.
Najveći doprinos dale su 1. i 4. gardijska brigada, uz značajnu ulogu pričuvnih snaga i taktičkih skupina koje su držale bojišnicu i bile raspoređene na pomoćnim smjerovima napada. U tim operacijama poginulo je više od 240 pripadnika hrvatskih snaga. Oslobođeno je više od 1200 kilometara četvornih ili 8 posto okupiranog hrvatskog teritorija i omogućen povratak oko 20 tisuća izbjeglica.
Simbolički završetak operacije bila je velika vojna smotra u luci Gruž 29. listopada 1992., kada je prijavak predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu podnio general HV-a i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Janko Bobetko.