Kakvu je ulogu u cijeloj priči oko pogodovanja investitoru vjetroelektrane Krš-Pađene imao aktualni ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić?
Prema službenim dokumentima koje posjedujemo (možete ih vidjeti u galeriji), nakon što je fotelju ministra gospodarstva u rano ljeto 2017. godine zamijenio onom okoliša i energetike, upravo je Ćorić bio taj koji je (su)potpisao rješenje kojim je investitore iz tvrtke C.E.M.P. oslobodio provedbe glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu.
Problem je, međutim, što je isto Ministarstvo samo četiri mjeseca ranije, točnije 20. ožujka, to izričito tražilo od tvrtke iza koje stoji moćni hercegovački poslovni čovjek Milenko Bašić. Tada je na čelu Ministarstva bio mostovac Slaven Dobrović.
– Ono što ja znam kao ministar da su stručne službe Ministarstva praktički bile jedinstvene u stavu da se za taj projekt, uz te promjene i uz te uvjete, nužno mora napraviti ova studija. Zato je, uostalom, ovakvo rješenje i izdano. Ja nisam imao razloga postupiti drukčije. Naravno da je investitor izravno i posredno inzistirao na tome da se to ne učini na takav način, nego na onaj po kojemu je postupio Ćorić – kazao nam je u telefonskom razgovoru bivši ministar Dobrović.
Također nam je kazao da su, zbog neudovoljavanja željama investitora, pritisci dolazili sa svih strana. Na konkretno pitanje je li to bila u petak uhićena Josipa Rimac, Dobrović je bio decidiran da nije.
– Operativno je taj teret nosio i primao razne delegacije moj državni tajnik u to doba Ante Čikotić. Ja o tome znam što i kako, ali Rimac nisam vidio u toj ulozi kod mene – još je dodao.
Jučer smo razgovarali i sa spomenutim Čikotićem i on nam je potvrdio da su postojali takvi pritisci.
– Kod nas je sastanke više puta tražio investitor Bašić. Bio je u Ministarstvu kod nas on osobno, kao i ovi iz Udruge za obnovljive izvore energije. Sve je bilo u legitimnim okvirima i objasnio sam mu da ne može dobiti ono što traži jer postoje zakoni i procedura. Da nije tako, danas ja ne bih bio tu, nego u Remetincu. A što se tiče pritisaka, nema od koga nisu dolazili. Dobivao sam dopise iz Ureda predsjednice, od načelnika Kistanja, iz Pupovčeva SDSS-a, odakle su tražili sastanke... – veli Čikotić.
Kada se usporede dva rješenja izdana u razmaku od četiri mjeseca, u oči upadaju dvije stvari. Jedna je već spomenuta, odnosno da investitor odjednom više nije trebao provedbu glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, nego tek postupak procjene utjecaja na okoliš uz primjenu mjera zaštite i program praćenja stanja, a druga stvar koja upada u oči jest tko su potpisnici.
I dok je u ožujku to imenom i prezimenom potpisala Vesna Montan, načelnica Sektora za procjenu utjecaja na okoliš i industrijsko onečišćenje, u srpnju na formalno istom dokumentu koče se potpisi ministra Tomislava Ćorića, državnog tajnika Marija Šiljega i načelnika Igora Vukovića, koji je zamijenio Montan.
– Koliko znam i koliko sam čuo iz prve ruke, ministar Ćorić nije mogao pridobiti stručne službe da same stave svoj potpis pa je odlučio izložiti sebe i potpisati. Onda je naredio ovim političkim kadrovima ispod sebe da isto učine – ističe Dobrović.
A zašto su Bašić i ekipa toliko željeli izbjeći provedbu glavne ocjene prihvatljivosti?
– Htjeli su je pošto-poto izbjeći jer dugo traje, a njima se jako žurilo i bili su u stalnoj utrci s vremenom. A kako bi se shvatile stvari, treba se vratiti u vrijeme malo prije toga. Cijeli proces, naime, bio je dosta kontaminiran od strane prethodne Vlade, one Zorana Milanovića, koja im je u kontinuitetu dosta izlazila u susret. Kako je tehnologija napredovala i cijena tehnologije se snižavala, oni su htjeli postaviti jače agregate od onoga što su dobili u dozvoli. Rekao sam im da izvole raditi po njoj i da ne mogu dobiti što traže jer to mijenja sve okolnosti. Radilo se o 900 milijuna kuna razlike u poticajima. Procedura je bila jednostavna i trebalo je ishoditi nove uvjete za ocjenu procjene – pojasnio nam je Čikotić.
Što se, pak, razlike između glavne ocjene i postupka procjene tiče, Dobrović kaže kako je prva jedna nadgradnja i bavi se ekosustavima, te ima širi pogled na stvari, dok procjena ima više partikularni pristup.
– Svakako, radi se o jednom više tehničkom, rekao bih i banalnom pitanju da bi se njime bavio vrh ministarstva, ministar i državni tajnik umjesto načelnika sektora. Šiljeg je i u moje doba bio državni tajnik u Ministarstvu, s tim da sam ja bio zadužen za energetiku, a on za ništa. Bio je osigurač HDZ-a. Poslije je došao na moje mjesto, s njim i načelnik Vuković, a oni su zajedno potpisali jer ministar nije htio sam. Tako je i udovoljeno investitoru koji je dobio dozvolu za jednu, a onda poželio drugu, jaču snagu. Sve zbog nemale razlike u poticajima – otvoreno će Čikotić.
Po njegovu mišljenju, da bi C.E.M.P. dobio što je tražio, trebalo je upregnuti cijeli aparat. Zato odgovornost vidi na više adresa.
– Kako se koja vlast mijenjala, tako su nova imena uskakala u priču. Utrka s rokovima trajala sve do prije koji mjesec, dok oni nisu sve izgradili. Prvi rok bio je od 2014. do 2017. da to naprave, a tek sada su učinili. Ipak, navjeća odgovornost leži na HERA-i. To je sramota što je radio regulator. Prvi dan sam tražio smjenu Tomislava Jurekovića, koji je u petak također uhićen. Smjena je čak izglasana u Saboru, ali je Gordan Jandroković tražio ponovno glasanje jer su se HDZ-ovci nešto zbunili. Jureković je HNS-ov kadar i tada sam vidio da ništa od suradnje nema kada nisu u stanju smijeniti čovjeka koji je politički kadroviran i koji ide kontra logike, zakona i svega drugog. On je godinama nastavio jašiti jer je imao političko zaleđe – reći će Čikotić.
Odgovor iz Ministarstva
U Ministarstvu zaštite okoliša i energetike rečeno nam je kako su svi postupci vezani uz procjenu utjecaja na okoliš i prirodu transparentni.
“U posljednjih 15 godina u RH je provedeno više od 70 postupaka procjene utjecaja na okoliš za zahvate vjetroelektrana, a od toga je 19 zahtjeva odbijeno. Vezano za izmjene zahvata za vjetroelektrane, za VE Krš Pađene provedena su tri postupka: procjena utjecaja na okoliš 2006. te dva postupka screeninga (2009. i 2017.). Razlozi poništavanja rješenja koje spominje gospodin Dobrović rezultat je postojeće sudske prakse kojom je utvrđeno ukoliko je zahvat s 55 vjetroagregata bio prihvatljiv za okoliš (PUO 2007.) te ukoliko je povećanje broja vjetroagregata s 55 na 71 bilo prihvatljivo za okoliš (OPUO 2009.) da ne postoje dokazi da bi smanjenje broja vjetroagregata sa 71 na 48 (OPUO 2017) trebalo rezultirati drugačije nego što je to bio slučaj u ranijim postupcima. Odluka Ministarstva potvrđena je i putem dvije presude, na Upravnom sudu u Splitu te u žalbenom postupku Visokog Upravnog suda”, kažu, među ostalim, u Ministarstvu.