Velika bura u javnosti, kao uostalom uvijek kad se spomene slučaj Tomislava Horvatinčića koji već više od godinu dana odgađa odlazak na odsluženje zatvorske kazne od četiri godine i 10 mjeseci, podigla se u javnosti i nakon emisije HTV-a "Otvoreno" emitirane u četvrtak, a u kojoj se govorilo o pravosuđu.
Najviše ogorčenja na društvenim mrežama izazvalo je pitanje suca Ivana Turudića postavljeno Zlati Đurđević, predstojnici Katedre za kazneno procesno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, i to nakon što je ona, govoreći o percepciji javnosti u slučajevima potput Sanaderova ili Horvatinčićeva, rekla da "takvi postupci protiv moćnih ljudi predugo traju i šalju krivu poruku da se nekome pogoduje". Turudić ju je pitao znači li to da onkološke bolesnike treba poslati u zatvor?
U jeku bujice ogorčenih reakcija građana na društvenim mrežama, mi smo se sjetili nekoliko starih, medijski nerazvikanih slučajeva u široj javnosti, a u kojima su okrivljenici, iako stari i jako bolesni, godinama bili iza rešetaka, uglavnom kao istražni zatvorenici.
No, prije nego krenemo detaljnije, važno je još jednom podsjetiti da Horvatinčić, po slovu zakona, nikako ne može otići na odsluženje kazne iako je pravomoćno osuđen za prouzročenje smrti dvoje ljudi sve dok Uprava za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa sucu izvršenja ne dostavi papir da se kronična bolest od koje on pati može liječiti unutar zatvorskog sustava. Drugo je pitanje zašto u njegovu slučaju nije bio nikad određen istražni zatvor.
I sa 83 iza rešetaka
Dakle, jedan od slučajeva u kojem pravosuđe nije marilo za bolest jest i slučaj 83-godišnjeg Petra Jurića iz Trogira, kojem se na splitskom Županijskom sudu sudilo zbog ubojstva Zagrepčanina Zlatka Mikulića (45) i ranjavanja Zlatana Stankovića početkom kolovoza 2007. godine u Trogiru. Da se ne bi krivo shvatilo, Jurić je svakako trebao završiti u zatvoru jer je ubio čovjeka "na pravdi Boga".
Stari partizanski borac koji je preživio i Sutjesku iza rešetaka istražnog zatvora na Bilicama proveo je nešto manje od godinu dana. Iako ga je dva puta u tom razdoblju splitski sud puštao na slobodu zbog njegova jako lošeg zdravlja, Vrhovni sud svaki je put ukinuo takvu odluku pravdajući da mu je mjesto iza rešetaka jer se radi o "rigidno strukturiranoj osobi sa sniženim pragom tolerancije i smanjenom sposobnošću podnošenja frustracije, a koja je i ranije dolazila u sukob sa susjedima".
Naposljetku je i Vrhovni sud uvidio da je počinitelj star i teško bolestan te je pušten na slobodu, gdje je i umro nekoliko godina poslije prije negoli je dočekao presudu. No, kako god je bio završetak priče, Jurić je proveo određeno vrijeme u istražnom zatvoru.
Recentni slučaj je slučaj Krunoslava Prelasa, 65-godišnjaka iz Omiša, koji je u istražnom zatvoru proveo maksimalne dvije godine zbog optužbe da je bio dio međunarodne zločinačke skupine koja je švercala oružje. Prelasu se još uvijek sudi na splitskom Županijskom sudu, a dok je bio u istražnom zatvoru nekoliko je puta od suda tražio da ga pusti na slobodu jer da su mu liječnici utvrdili da ima rak na grlu.
Dostavio je i liječničku dokumentaciju, no naloženo je vještačenje koje je utvrdilo da zaista ima nekakvu izraslinu, no da ona nije niti zloćudna niti ometa njegovu raspravnu sposobnost tako da je izašao tek nakon isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora.
Varanje sustava
S druge strane, u razgovoru sa sucima koji su zaduženi za izvršenja pravomoćnih zatvorskih kazni, odnosno slanje osuđenika na odsluženje, može se čuti da im je u posljednje vrijeme veliki zastoj stvarao naputak po kojem im je praktički naređeno da zbog opasnosti od širenja COVID-a ne šalju osuđenike na odsluženja.
Naravno, mnogi koji trebaju otići na neko vrijeme iza rešetaka imaju razna opravdanja, a jedno od najčešćih u zadnje vrijeme jest da su bili u kontaktu sa zaraženom osobom. Neki za to prilažu i medicinske nalaze, a sve to sud, da bi donio odluku, mora ispitati, što zahtijeva vrijeme.
- Ima stotine razloga zbog kojih se traži odgađanje odlaska na izvršenje kazne. Od toga da se baš tad kad treba ići u zatvor beru masline koje znače opstanak njegove obitelji, a nitko ih ne može obrati osim njega, do toga da se pozivaju na brigu o djeci, trudnim suprugama, starim roditeljima o kojima, eto, nema tko brinuti osim baš tog okrivljenika. Ljudi svašta pokušavaju, i to je normalno, da bi izbjegli zatvor, a na nama je da procijenima na osnovi vještačenja i dokaza što je točno i možda zaslužuje odgodu od par mjeseci, a što nije - govori nam jedna sutkinja splitskog Županijskog suda.
Sutkinja je spomenula i friški slučaj jednog državljanina BiH koji je bio osuđen ukupno na osam godina zatvora zbog raznih djela, među kojima i za organizirani kriminal, a koji je godinu dana donosio liječničke potvrde i mišljenja da se ne može liječiti u zatvorskoj bolnici te je tako odgađao odlazak u zatvor. I kad je sud napokon od Uprave za zatvorski sustav nedavno dobio mišljenje da se njegove boljke mogu liječiti u zatvoru te mu je određen datum kad se mora javiti u zatvor na izvršenje, taj je osuđenik "dao petama vjetra".
Pobjegao je u susjedni BiH i sad je za njim raspisana međunarodna tjeralica, no kako ima dvojno državljanstvo, najvjerojatnije je da će mu domaće pravosuđe moći staviti "soli na rep".
