Oksana Veber, umjetnica međunarodnog ugleda, porijeklom je iz Barnaula u Altaju, sibirskog grada na ruskoj granici s Mongolijom, Kinom i Kazahstanom. Akademiju likovnih umjetnosti završila je u Kijevu u Ukrajini, a Umjetničku akademiju u Brjansku u Rusiji. Oksana Veber je prvenstveno slikarica jakog kolorita s izborom tema od morskih pejzaža, posebno nadahnutih čestim boravcima na otoku Ugljanu, mrtvih priroda do dominantnog motiva ženskog lika. U svom širokom spektru umjetničkih interesa bavila se i vitrajem te je njezin afinitet za radom u mediju stakla rezultirao i suradnjama s Muzejom antičkog stakla u Zadru.
Oksana Veber stvara u Londonu, Pragu te na otoku Ugljanu, gdje je do sada imala više izložbi. Izlagala je na 24 samostalne te tridesetak grupnih izložbi diljem svijeta. U Muzeju antičkog stakla u Zadru prvi put je izlagala povodom obilježavanja Dana grada Zadra 2009. godine na samostalnoj izložbi slika „Ples sjena“ (23. 11. – 24. 12. 2009.). Inspiraciju je za ovaj ciklus pronašla upravo u stalnom postavu Muzeja, odnosno raznolikim oblicima antičkog stakla, koji se na njenim slikama nalaze uz sugestivne kolorističke pejzaže i meditativne ženske likove.
Svojim čestim dolascima na otok Ugljan i u Zadar, Oksana Veber je ostala vezana uz Muzej antičkog stakla te je, 10 godina nakon prve izložbe, u Noći muzeja 2019. godine predstavila svoje nove radove inspirirane zadarskim antičkim staklom na izložbi „Čarobno staklo“ (1. 2. – 11. 3. 2019.).
Muzej antičkog stakla u Zadru potiče suradnju s umjetnicima, posebno kroz svoje radionice za izradu staklenih predmeta, antičkih replika te suvremenih umjetničkih radova. Oksana Veber je u formi umjetničke rezidencije (artist in residence) u više navrata kroz 2019. godinu boravila u Muzeju antičkog stakla u Zadru istražujući tehniku staklene fuzije te realizirajući svoje slikarstvo u mediju stakla. Tehnika fuzije stakla je tehnološki postupak u kojem se višestrukom toplinskom obradom u pećima za fuziju na temperaturi od 800 - 850°C stapaju staklene ploče, oslikane ili posute pigmentima u prahu i granulama, u kalupima ili bez njih.
Oksana Veber inspiraciju nalazi u prirodi, posebno u dalmatinskoj obali, ambijentu, nijansama plave u moru i nebu. Sliku konstruira oko tijela ili lica žene, arhetipske ženstvenosti, uokvirujući je morem, jedrilicama, pticama, ribama, cvijećem, voćem, staklenim bocama…, uključujući i svoje uspomene, asocijacije te svakodnevno upijanje života. Kako često naglašava, svaki od tih portreta je dijelom i autoportret. Naslov izložbe „Stakleni budoar“sugerira upravo tu izrazitu ženstvenost likova Oksane Veber, intimnu atmosferu, popraćenu motivom poljupca, akta, voća, cvijeća, ali kao i do sada antičkih staklenih boca, čaša, zdjelica….
Slaveći univerzalni pojam žene i ženstvenosti, umjetnica daje poetične naslove svojim radovima, ali oni ipak nose jednu jedinu moćnu legendu: „Žena.“
Autor izložbe i teksta je Jadranka Belevski, viši kustos dokumentarist Muzeja antičkog stakla u Zadru.