Izazovi uključivanja azilanata u lokalne zajednice: razlikuje li se Dalmacija od ostatka Hrvatske?

U četvrtak 25. travnja 2019. u 18 sati u Gradskoj knjižnici bit će održano predavanje dr. sc. Margarete Gregurović iz Instituta za migracije i narodnosti u sklopu Javne sociologije. 

Već petnaest godina u Hrvatskoj se kontinuirano omogućava prihvat izbjeglica i njihova zaštita, a što se posebice pokazalo važnim posljednjih nekoliko godina zbog povećanog dolaska prisilnih migranata. Na koji se način lokalne zajednice uspijevaju nositi s prihvatom i integracijom azilanata pokušalo se utvrditi istraživanjem u okviru projekta „Podrška integraciji državljana trećih zemalja kojima je potrebna međunarodna zaštita“ Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.

Svrha je ovoga istraživanja bila utvrditi potrebe i izazove integracije državljana trećih zemalja kojima je potrebna međunarodna zaštita u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Empirijsko istraživanje je provedeno 2018. godine u dvije etape: prva se odnosi na anketno istraživanje stavova (N = 1.272), a druga na polustrukturirane intervjue i fokusne grupe provedene s 253 sudionika (aktera u sustavu integracije) i 26 azilanata porijeklom iz različitih zemalja.

Istraživanje je provedeno u 30 lokalnih zajednica koje imaju ili bi uskoro mogle imati iskustvo s doseljavanjem azilanata, a koje su grupirane u četiri regije: istočnu, središnju i sjeverozapadnu, primorsku i istarsku te dalmatinsku. Analize podataka prikupljenih anketom pokazuju da su sudionici u prosjeku neutralni u svojim stavovima prema azilantima, procjeni promjena u zajednici te izražavanju spremnosti na pomaganje azilantima.

Ipak smatraju da azilanti predstavljaju nešto izraženiju prijetnju posebice njihovoj kulturi, iako iskazuju blagu podršku pravima azilanata. Sudionici su u prosjeku najskloniji prihvatiti azilante kao kolege na poslu i kao susjede te smatraju da bi najbolje bilo da se azilanti integriraju u društvo, odnosno da uz zadržavanje vlastite kulture prihvate i kulturu domaćina. Usporedbom rezultata pojedinih regija dobiveno je da sudionici iz dalmatinske regije najnegativnije doživljavaju azilante. Potom slijede sudionici iz istočne, središnje i sjeverozapadne te na kraju iz primorske i istarske u kojima su ovi stavovi pozitivniji.

Na temelju analize podataka prikupljenih u intervjuima i fokusnim grupama rezultati su grupirani u četiri tematska područja: 1) iskustva u integraciji, 2) važnost dimenzija integracije, 3) procjena kapaciteta, te 4) utvrđivanje potreba lokalnih zajednica.

Rezultati upućuju na brojne izazove s kojima se lokalne zajednice susreću u procesu integracije izbjeglica te u radu na uspostavljanju odnosa između domaćeg stanovništva i novouseljenih azilanata. Pritom predstavnici jedinica lokalne uprave iz dalmatinske regije očekuju da država daje manje uputa, a da više izravno preuzme brigu o azilantima.

Općenito, procjena kvalitete izbjegličke zaštite na državnoj razini upućuje na relativnu nepripremljenost lokalnih zajednica za osmišljavanje, donošenje i provođenje integracijskih mjera za osobe pod međunarodnom zaštitom. Stoga, nerijetko proces integracije azilanata u lokalnim zajednicama karakteriziraju nedostaci unutar institucionalnog sustava koji rezultiraju otežanom participacijom ili društvenim, ekonomskim i političkim isključivanjem azilanata iz širih društvenih procesa.