Zvonko Šupe jedan je od najpoznatijih (bivših) direktora Turističke zajednice Zadarske županije, sigurno najspominjanijih i najviše krizitiziranih, koji je (za razliku od drugih direktora TZ Zadra) primjedbe primao stoički i izdržljivo, poput boksača teške kategorije među konopcima u ringu.
Šupe, za čijeg je mandata unatoč svim oponentima zadarski turizam procvjetao – to je neosporna činjenica - i vinuo se iz usputne pojave iza poslijeratnog zatišja u glavnu gospodarsku granu, danas je u (zasluženoj) mirovini. Poput pravog zaljubljenika u Zadar, svakoga dana prošeće po gradu, a nezaobilazan mu je đir rivom, od Pozdrava Suncu i Morskih orgulja do (još uvijek neobnovljenog) hotela Zagreb.
Iako se ispočetka nećkao da sudjeluje u našem serijalu o obnovi rive, Šupe je naposlijetku ipak pristao, iznijevši veliki broj konkretnih ideja kako obnoviti rivu i što na njoj napraviti, ogradivši se naravno da bi konačan sud o tome ipak trebala dati struka, kako arhitektonska tako i konzervatorska s obzirom da se radi o strogoj gradskoj jezgri i zoni zaštićene spomeničke baštine.
- Sve je u svijetu već napravljeno i izmišljeno, samo ta iskustva treba pažljivo i s mjerom primijeniti kod nas, te zadržati ono što je za nas karakteristično i posebno. Rivu bi trebalo naravno kvalitetno obnoviti i popločati, ali sačuvati što više prirodnog kamena i inkorporirati ga u pojasu sadašnjeg šljunka s drvenim pokrovom kakvog sam vidio u Tel Avivu gdje postoji pet kilometara promenade iznad plaže s drvenim popločanjem, kakvim bi se mogao pokriti pojas sa šljunkom na rivi. Ljudi šeću preko tog drvenog pokrova, osjećaju se jako ugodno, a i lijepo je za vidjeti. Istovremeno bi trebalo postaviti i dva ugostiteljska objekta, kao u Genovi ili Barceloni, vrlo pažljivo uređeni i uklopljeni u rivu, tako da imaju i prigodne štekate, uz svu potrebnu infrastrukturu, od vode i kanalizacije, do struje. Nešto u obliku nategnutih jedara, ali zapravo zatvoreno unutra. Jedan objekt može biti restoran, a drugi caffe bar, ali točno isprojektirani kako bi izgledali. Štekati koji se sada "prelijevaju" preko ceste, to nije niti dobro niti ukusno, vidi se da je to jedna improvizacija. A prije svega trebalo bi postaviti adekvatnu dekornu rasvjetu koja bi se ukomponirala sa stablima i zelenim površinama. Tako ja vidim uređenje rive, ali naravno s javnim, pa čak i međunarodnim natječajem, možda i pozivnim.
Može se i u Gradsku ložu postaviti kutija mjesec dana, pa da se tamo i građani mogu očitovati svojim mišljenjima i prijedlozima. Pa neka netko pametan kasnije sve to pregleda, složi i primijeni ono što je dobro. U načelu ja sam protiv bilo kakve gradnje, osim iza hotela Zagreb koji bi u svakom slučaju trebalo definirati i obnoviti jer je to ključna točka u obnovi čitave rive. Stabla pinije i raslinje trebalo bi sačuvati kao i otvoreni prostor prema Donatu. Na rivu bi ljudi zbilja trebali dolaziti, a dolazit će. Ja u Brazil dolazim ne zato što je ne znam kako fantastično uređen. To je također improvizacija, ali dolazim tamo jer je to spoj mora, sunca, grada, otoka, galebova... Svega što riva povezuje. Tu bi trebala postojati viša klasa lokala i uređenjem i uslugom – kaže Zvonko Šupe.
Na pitanje o produženju mula, kaže kako je apsolutno za to, ali ne da to postane puka lokacija izletničkih brodova.
- Treba produžiti mul jer nije tamo zaludu Austrijanac pratio godinu dana i bilježio kretanje mora, pa došao do zaključka kakav mul i zbog čega napraviti. Puno bi doprinijelo situacijama oko valova kad je jugo, tramontana i slično. Bitno bi bilo rivu obnoviti, ne na način kako se radilo prije 500 godina, već suvremeno, postavljanjem blokova kao u Gaženici, pa onda nadogradnjom na njih, da to bude trajno i čvrsto. Riva i Forum su se u povijesti tim nesretnim bombardiranjem „otvorili“ u prostoru, a onda smo imali sreću da se nije prekomjernom izgradnjom prostor okupirao novim zgradama. Turisti šeću tamo i ne mogu vjerovati da u staroj jezgri Zadra postoji tako velik otvoren, a bogat prostor. To zbilja treba na pravi način vrednovati – veli Šupe.
Kad Zadar bude imao plaže od Borika do Punta Bajlo, onda se mogu donositi svakojaki propisi i zabrane vezane uz kupanje, ali činjenica je da mi imamo samo jednu ili dvije uređene plaže u samom gradu, kaže Šupe o pitanju kupanja na rivi.
- Ne mislim da je lijepo vidjeti mene tamo ili naše dide i babe da se tamo kupaju, ali strancima je to kupanje na rivi vrhunski doživljaj. Kad je poznati glumac Matt Dillon bio u Punta Skali zbog sudjelovanja na filmskom festivalu, pa kad je posjetio Morske orgulje i vidio da se ljudi tamo kupaju... nije mogao vjerovati. Rekao je "ja se ne vraćam više u Punta skalu", ovo je fantastično" i skočio u more! Prebacio se u hotel Bastion idućih nekoliko dana, nije više želio mrdati s Poluotoka. Čisto more, ne samo na rivi već i unutra u luci, to je jedna promocija u svijetu koje mi nismo svjesni. E sad, kako to regulirati, to je pitanje. Tko je taj tko će odrediti gdje se ljudi mogu kupati, ne znam, o tome treba razmisliti, ali je činjenica da imamo tako čisto more da se ljudi i na rivi mogu kupati. Što naravno ne znači da sad rivu treba nasuti pa napraviti plažu. To niti govora. Pa zašto imamo rivu – rezolutan je Šupe.
Na rivi postoji „botanički vrt“ kod Morskih orgulja, trava, raslinje, cvijeće, stabla… sve zeleno, ali zašto je od Bile kuće pa južnije – džungla? – pita se dalje Šupe.
- Da bi se hvalili da imamo lijepu rivu, moramo i tu travu zalijevati, a ne kad sunce zaprži, da izgori i požuti. To je ta ljepota koju imamo, a ne održavamo je. Jer inače što će nam, bolje onda betonirati. Ta hortikultura treba doći do izražaja, kao i pješačke staze koje su godinama nastale na tom prostoru. I bez obzira na sve silne projektante, obavezno dva ugostiteljska postaviti objekta na potezu između hotela Zagreb i Morskih orgulja. Veličine n eviše od tri kioska, ali kad dođete u inozemstvo pa vidite kako je to uređeno, na koji način i s kakvim ukusom… to nam treba na rivi – prenosi Šupe iskustva kakva je vidio na putovanjima po svijetu.
- Imam još jednu ideju. Na prostoru rive trebalo bi pronaći 100 kvadrata za ograđeni žičani prostora s podestom za najsuvremeniji – skate park! Ta djeca, egzibicionisti, oni se vole klizati da ih netko vidi. Sačuvali bi Forum i kamen kojim se skejtaju, a istovremeno bi im omogućili prostor gdje bi uistinu bili prava atrakcija. Zašto toj mladosti ne dati prostor na rivi da ih se vidi, a ne na Banini gdje ih nitko ne vidi? A ove balone, koji nemaju nikakvog ukusa ni stila i ne predstavljaju ništa, niti za djecu ni za građane, to nam je nepotrebno. Vidio sam takav skate park u jednom Monte Carlu, 25 metara od mora, ispod apartmana. I to odlično funkcionira.
Također mislim da bi se produženi mul u dva ljetna mjeseca kad je to klimatski moguće, mogao osposobiti za koncerte, od Glazbenih večeri u Donatu, do Jazz festivala iz Muzeja antičkog stakla. Publika bi sjedila kao na brodu i gledala koncerte, a glazbenicima bi to bio vrhunski doživljaj. Dok sam radio u Turističkoj zajednici, moja logika je bila da moraš slijediti turiste. Gosti su sami odredili Orgulje i put prema Orguljama. Nitko od njih ne ide preko Carine, već stazom koju su sami odredili. Tim gostima treba dati sadržaj na tom putu, ali umjereno. U MAS dolaze tri dana oni koji su ljubitelji jazza, a na mul bi došli svi ljubitelji, a i oni koji prolaze tuda zastali bi jer bi vidjeli da se tu nešto događa. S pravom binom, rasvjetom, djelomičnom ogradom jer da bi nešto bilo privlačno ipak treba biti ekskluzivno. Put prema orguljama je neosporan, sa ozelenjenim površinama i sadržajima bio bi senzacija – razmišlja Šupe.
Predlaže ako se već hotel Zagreb ne obnavlja, a za vrijeme ove vlasti pitanje je hoće li se uopće i obnoviti, treba rivu oplemeniti takvim sadržajima na drugim mjestima. Pa čak i s jahtama koje bi se u doba ljetnog šušura vezale uz takvu rivu, što bi bio znak prestiža i ekskluziviteta.
- Na Hvaru plaćaju 200 eura ovome koji hvata cimu da bi dobio vez jer inače mora biti na sidru, a to onda nije taj doživljaj. A mi to ne razumijemo!
- Treba li naplaćivati Pozdrav Suncu i Morske Orgulje? - pitamo ga.
- Imali smo Pina i krešu u košarci i to se neće ponoviti idućih sto godina. Tako je i s Morskim orguljama koje su izazvale takvu senzaciju da će proći još puno vremena dok se tako nešto ne dogodi. To naplaćivati bila bi najveća tragedija i sramota. S tim instalacijama Zadar je dobio toliko toga da može izdvojiti za servis, jer uostalom u početku ta ugrađena oprema i nije bila toliko kvalitetna kao ova današnja. Tamo turisti dođu i upijaju taj doživljaj, jer im je to taj ambijent. Nas je to diglo strahovito, da je to nemjerljivo. To naplaćivati, bilo bi kao naplaćivati lift u zgradi. Kao da imaš bazen ispred hotela, normalno da ti taj bazen diže cijenu tog hotela i stvara prestiž.
Zadar se, nastavlja, Šupe, ne treba bojati toliko sezonalnosti, jer se na jednom Capriju u zimskom razdoblju također ništa ne događa.
- Tamo je Sofija Loren snimala filmove 50-tih godina i kad dođete tamo, osjetite taj neki ambijent koji je poseban. Ali od četiri kafića na njihovom trgu koji je manji od našega, stoji natpis - tutto chiuso, sve zatvoreno! Za koji mjesec bit će naravno sve u funkciji, ali zima je takva i kod njih i kod nas – ističe Šupe pa se opet vraća na – hotel Zagreb.
- On je ključan za rivu, uz to je spomenik našeg hotelijerstva i turizma, a godinama stoji zatvoren i to je zbilja žalosno. Čak je vremenom postao i opasan za prolaznike. Kad se obnovi i izgradi hotel Zagreb, krenut će i obnova rive, uvjeren sam u to. Što se tiče financiranja obnove rive, evo jedne usporedbe. Izgradnja dvorane i bazena koštala je oko 300 milijuna kuna. Kad se krenulo u to, bilo je zaprepaštenje. I ja sam bio zaprepašten, kad će se to vratiti? Danas je to isplaćeno. Ako rivu treba napraviti za 100 milijuna kuna, Grad se može zadužiti za taj iznos s kamatama koje su sad puno manje nego prije, da ne spominjem europske fondove i mogućnosti sufinanciranja. Grad može za 10 godina isplatiti rivu. Ako je isplatio dvoranu sa svim kamatama, Zadar može sve – zaključuje Zvonko Šupe.
KLJUČAN JE HOTEL ZAGREB
Obnova hotela Zagreb, koja se još nije dogodila, po njemu je ključna stvar u obnovi čitave rive.
- Kad je prije nekoliko dana bila velika bura, taman sam ugazio s rive na parking. Čujem na 4. katu lupa jedna škura i kako je lupala, tako se i otkinula po onome vjetru, pala i tresnula na pod. Da je pogodila auto probila bi ga, a da ne govorim da je slučajno pala po čovjeku. Neshvatljiva mi je ta situacija oko hotela Zagreb. Bez obzira čija je terasa, Grada Zadra ili vlasnika hotela Zagreb, to ne bi smjelo biti prepreka obnovi hotela jer se u svakom slučaju može regulirati korištenje koncesijom, najmom ili bilo kojim drugim načinom. Slušamo stalna obećanja kako će se krenuti u obnovu hotela Zagreb, ali ništa se ne događa, a kako stoji obnova hotela Zagreb, tako stoji i obnova rive – naglašava Šupe.