Tvrtka PS IMMO neće dobiti skoro pet milijuna kuna od Grada Zadra na ime naknade štete za nerazvrstanu cestu u poznatom naselju stambenih vila na Punta Skali. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda od rujna 2020. preinačena je prvostupanjska odluka Trgovačkog suda u Zadru iz lipnja 2018. po kojoj je Grada Zadar bio dužan tvrtki u vlasništvu Zdenka Zrilića isplatiti 2.649.064 kuna plus zatezne kamate, te nadoknaditi 640 tisuća kuna sudskih troškova.
Odlučujući o žalbi Grada Zadra, kojeg je zastupao odvjetnički ured Dan Marinović, Denis Klarendić i partneri, Visoki trgovački sud je u potpunosti prihvatio prigovore koji osporavaju navode iz prvostupanjske presude. Štoviše, presuda sutkinje Ane Markač, prema stavu sudskog vijeća Visokog trgovačkog suda, bila je donesena na potpuno krivo utvrđenim činjenicama, te je PS IMMO-u naloženo da Gradu Zadru pokrije 352.393 kune sudskih troškova.
Cijeli slučaj zanimljiv je iz nekoliko razloga. Tužbu protiv Grada Zadra 2015. godine pokrenuo je Zdenko Zrilić, bivši savjetnik Hypo banke, za kojeg su gradske i političke strukture u Zadru oduvijek imale posebno razumijevanje, poglavito kad su u pitanju bile njegove brojne građevinske investicije, teške na desetke milijuna eura.
Podizanje tužbe protiv Grada dodatno je sugeriralo da odnosi između Zrilića i gradske uprave nisu više tako bajni, no kad se pročulo za prvostupanjsku presudu, koju je Grad izgubio, drvlje i kamenje sručilo se na odvjetnički ured Dana Marinovića i odluku da baš on zastupa Grad Zadar, navodno samo zbog utjecajnog roditeljskog backgrounda, što se očito pokazalo pogrešnim.
Naime, pravomoćna presuda u korist Grada Zadra dolazi u rujnu 2020., a šest mjeseci kasnije Zrilić nije više suvlasnik PS IMMO, jedne od desetak tvrtki s krakovima od Klagenfurta do Lihtenštajna kroz koje je realizirao svoje projekte na području Zadarske županije, poput naselja stambenih vila na Punta Skali.
Prema pravomoćnoj presudi, PS IMMO je od Grada Zadra htio naplatiti nešto što mu očito ne pripada, i to za prilično veliki novac. U tužbenom zahtjevu Zrilić je tražio od Grada da mu na ime izvlaštenja za 2601 četvorni metar nerazvrstane ceste nadoknadi 4.740.750 kuna, tvrdeći da je riječ o cesti u javnoj upotrebi i njegovom vlasništvu. Grad Zadar je međutim osporavao pravnu osnovu potraživanja tvrdeći da sporna cesta ne služi javnoj uporabi nego isključivo korisnicima turističkog naselja Punta Skala, zbog čega je na njoj postavljen i rampa. Riječ je inače o staroj cesti izgrađenoj još početkom 80-ih godina za potrebe tadašnjeg nudističkog naselja i nikad nije bila u širokoj javnoj upotrebi.
Zrilićevi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri, tvrdili su da PS IMMO-u po zakonu pripada naknada ako mu se zemljište oduzima za potrebe javne prometnice. Nakon što je sudski vještak tijekom postupka izvršio procjenu, vrijednost zemljišta je umanjena više od dva milijuna kuna pa se Zrilić nevoljko morao složiti da zahtjev za naknada štete nije više 4,7 nego 2,65 milijuna kuna.
Grada Zadar je osporavao da se prometnica nalazi u javnoj uporabi jer od kada je izgrađena za potrebe naselja na Punta Skali, do danas, nije bila dostupna većem broju korisnika. Naprotiv, Grad je tvrdio da je PS IMMO proširio postojeći put za izgrađeno apartmansko naselje i njegove korisnike te je isključivo ostao u privatnoj a javnoj potrebi. Osim toga, Grada Zadar je istaknuo da u vrijeme izdavanja uporabne dozvole za prometnicu na snazi nije bio Zakon o cestama s pravilima o nerazvrstanim cestama, o čemu ovisi visina tužbenog zahtjeva, te da izvlaštenje nikad nije provedeno, jer je PS IMMO ostao upisan kao vlasnik.
Sutkinja Markač međutim daje za pravo Zrilićevim navodima i u lipnju presuđuje u korist PS IMMO kojem Grad treba uz 2,65 milijuna kuna za teren isplatiti i zatezne kamate od dana pravomoćnosti uporabne dozvole 2010. godine, te 650 tisuća kuna sudskih troškova. Grad podnosi žalbu, ali PS IMMO na nju ne odgovara.
Na sjednici 7. rujna prošle godine, vijeće Visokog trgovačkog suda prihvaća sve prigovore Grada Zadra. Utvrđuju da je PS IMMO kao vlasnik zemljišta površine 5952 kvadrata tražio naknadu za nerazvrstane ceste, iako ona to nije bila, jer nije bila svima jednako dostupna.
„Nejasno je na koji bi način veći broj korisnika mogao koristiti cestu, ulaz na koju priječi nekoliko rampi osim ako nema ključ ili neku drugu mogućnost za nesmetan prolaz, a to znači da postoji određeni ekskluzivitet, a ne nesmetana pristupačnost prometnici” navodi se u obrazloženju i dodaje: „Nerazvrstane ceste evidentiraju se u katastru, a prema nalazu i mišljenju geodetskog vještaka u posjedovnom listu za spornu nekretninu dolazi upisna kultura put u površini od 5952 kvadrata dok je sporna prometnica znatno manje površine i iznosi 2601 kvadrata”.
Prema tome, navodi se u obrazloženju, očigledno je da je nekretnina, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, još uvijek nalazi u tužiteljevom vlasništvu i može biti predmet prava vlasništva. „Upis u zemljišne knjige dopustit će se samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njegovu valjanost. Za upis knjižnog prava, njegove promjene, ograničenja ili prestanak mora iz isprava biti vidljiv pravni temelj. Stoga je bespredmetno govoriti da su nastupili učinci potpunog izvlaštenja, jer postupak izvlaštenja nije ni proveden. Takve isprave nema pa nije niti moguć upis u zemljišnu knjigu” utvrdio je sud i zaključio da je Prvostupanjski sud „pogrešno utvrdio da tužitelju pripada naknada za izvlaštenu nekretninu prema odredbi čl. 8. zakona o izvlaštenju, kao što je i nepravilno primijenio odredbe Zakona o cestama kad je ocijenio da sporna prometnica unutar apartmanskog naselja Punta Skala predstavlja nerazvrstanu cestu”.
„Grad Zadar kao žalitelj osnovano ukazuje na nepravilno shvaćanje Trgovačkog suda u Zadru o procijeni navedenih zakonskih odredbi, zbog čega je, a s obzirom na to da je bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu”, navodi se u obrazloženju kojeg je potpisao predsjednik sudskog vijeća Draženko Deladio.