Goran Perović Mungos, trgovac voćem i povrćem kojega su svojevremeno u Zadru napali kolege u Zadru s gradske tržnice zbog uvođenja fiskalne blagajne jer je podržao tadašnjeg ministra Linića u pokušaju uklanjanja šverca s tržnica – žalio se Ustavnom sudu na odluku Prekršajnog suda koji ga je zajedno sa sinom Lukom kaznio za remećenje reda i mira, potpuno jednako kao i one s kojima se toga dana sukobio.
Iako je platio kaznu za sebe i sina u iznosu od 600 kuna, Perović se, uvjeren da je toga dana samo poštivao hrvatske zakone i branio sebe i svoju imovinu, prethodno žalio Visokom prekršajnom sudu koji je njegovu žalbu odbacio. Imali su se pravo žaliti Ustavnom sudu RH, ali ta žalba nije odgađala izvršenje novčane kazne. Platio je stoga kaznu, ali smatra da je presuda – nepravedna i zbog toga je zatražio mišljenje Ustavnog suda. Mada ga postupak žalbe zbog koje je morao angažirati i odvjetnika košta najmanje pet puta više od kazne koja mu je odrezana, Mungos – kojemu je to ratni nadimak iz dana obrane Zadra u Domovinskom ratu – zajedno sa sinom Lukom smatra da su oštećeni i da je država nepravedno postupila u poznatom slučaju sa zadarske tržnice, pa je tvrdoglavo odlučan je u svojoj namjeri da istjera pravdu, pa koliko ga god koštalo. Jer ako je to i pravda, nije pravičnost, kaže, a ovom je odlukom još i kažnjen.
Ovakvom odlukom koja se dogodila na Visokom prekršajnom sudu svim građanima Hrvatske dato je na znanje da se nemaju što žaliti i braniti i da se moraju ponašati onako kako se od njih traži bez obzira jesu li u pravu ili nisu, jesu li zakoni sukladni s nekom pravičnošću ili su samo puka formalnost. U ovom slučaju nisu mogli biti svi krivi i tu se moralo primijeniti "solomonsko rješenje" - mačem preko svih. Ja sam se toga jutra samo pridržavao zakona koji su stupili na snagu, a bio sam zbog toga prisiljen braniti svoju obitelj, štand i svoj posjed kojim sam raspolaganjem.
Što se tiče osoba s kojima sam ja ušao u sukob, mi smo to između sebe sve riješili i tu nikakvog problema več odavno nemamo, ali ovdje je ostao zakon nedorečen i zbog toga sam zatražio da Ustavni sud to riješi. Nisam odustao iako sam u tome najmanje bitan ja, već su bitni drugi građani Hrvatske koji, ne samo u ovakvom slučaju, neće smjeti niti moći tražiti svoju pravdu. Ovim se poslala jedna negativna poruka da nitko ne može tražiti svoje pravo pred zakonom jer je napisan tako da je napravljen kao neka uravnilovka u kojoj su svi građani na istom nivou bez obzira tko je kriv, a tko nijec – kaže Mungos.
Njemu su tada dali podršku i Ministarstvo financija i Ministarstvo branitelja, da bi sve završilo prekršajnom prijavom za remećenje javnog reda i mira koja je u njegovom slučaju potpuno dvosmislena i nelogična.
- Da sam platio kaznu i pomirio se s tim da živim u jednoj neuređenoj državi prošao bih jeftinije, ali ovdje je stvar principa i ja – odusti neću. Ustavni sud može ocijeniti da su moja ustavna prava povrijeđena i vratiti sav postupak nazad i u tom slučaju uplaćena sredstva država bi mi morala vratiti nazad, ali vidjet ćemo što će odlučiti. Nisam prevelik optimist jer kako vidimo, u državi se čitavi zakoni mijenjaju radi jednog Todorića, a mali čovjek nikome nije interesantan. Činjenica je da sam se ja branio i da zbog toga nisam morao prekršajno odgovarati.
Da je to sud zaključio onda bi i puno drugim malih ljudi u Hrvatskoj moglo zaštititi svoja prava, a ne bi gubili vrijeme i novac dokazujući da su u pravu za nešto u čemu su već u pravu. Zbog čega sam ja kriv ako me netko napao, što sam trebao izgubiti glavu pa se onda žaliti, ne samo ja, već i moja supruga i sin? Policija se tu zaštitila prijavom protiv mene iako nisu osigurali skup niti poduzeli išta da me obrane od napada. Ne, ne odustajem, jer želim dokazati javnosti da sam toga jutra bio u pravu – zaključuje Mungos.