Vijest da Pavao Vujnovac, jedan od najbogatijih i najutjecajnijih poslovnih ljudi u Hrvatskoj, planira gradnju luksuznog turističkog kampa u Petrčanima, na zemljištu u vlasništvu benediktinki, nije pretjerano impresionirala zadarske gradske vijećnike.
Odbor Gradskog vijeća za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i komunalnu djelatnost na sjednici održanoj u četvrtak odbio je prijedlog izrade Urbanističkog plana uređenja za područje Dragočaj, a odmah sutradan, u petak, odbijenicu je dao i nezavisni Enio Meštrović uz obrazloženje kako „bi to bila devastacija i jer su mještani Petrčana protiv”, podsjećajući da je Vujnovac ”devastaciju izvršio na Braču i Hvaru”.
Dodajmo ovome da je od pet članova Odbora za zaštitu okoliša, na sjednici bilo samo njih troje. Protiv izrade UPU-a za Dragočaj bio je samo predsjednik odbora Daniel Radeta (SDP), Davor Karlović (HDZ) je bio za, a Željko Krizman (NL Enio Meštrović) je ostao suzdržan. Ostali članovi odbora, Antonio Baus (AM) i Katarina Biloglav (DP) nisu se pojavili na sjednici.
Zadarska ”oporbena” politika tako je po drugi put u tri mjeseca odbila mogućnost da se na području predviđenom za turističke sadržaje kod Punta Skale grade turistički sadržaji. Konkretnije, da se na području od 20 hektara, na kojem je Prostornim planom Grada Zadra moguća izgradnja hotela visoke kategorije i vila s ukupno 1000 ležaja (zone T2 i T3), ne dozvoli prilika investitoru da predloži izgradnju kampa, dakle sadržaja daleko ispod maksimalno moguće izgrađenosti prema postojećim zakonskim uvjetima. Zašto?
Možda će o tome nešto više biti riječi na sjednici u utorak gdje će gradski vijećnici po drugi put glasati o prijedlogu tvrtke Infinity Resort Zadar. Iako je Radetin odbor bio protiv, to još uvijek ne znači da prijedlog neće proći na vijeću. Naime, na prošloj sjednici u srpnju, isti prijedlog nije prošao omjerom glasova 11 naprema 9 u korist SDP-a, Nezavisne liste i Akcije mladih, što znači da Vujnovčev projekt podržavaju HDZ, HSP i SU. Odnosno, da ovisno o momentu glasovanja i broja vijećnika u dvorani, prijedlog za izradu plana Dragočaj ipak može proći.
Šanse su, istina, minimalne, jer većina u Gradskom vijeću očito puše i na hladno kad su u pitanju turistički projekti i veliki investitori, o čemu će zasigurno još biti puno govora u sklopu dugoočekivanih izmjena i dopuna Prostornog plana Grada Zadra koje bi ovih dana trebale napokon ugledati svjetlo dana.
No dok čekamo rasplet te priče na nekoj od idućih sjednica Gradskog vijeća, zanimljivo je pogledati što to Zadru zapravo nudi Pavao Vujnovac, konkretno, zašto predlaže projekt daleko ispod uvjeta definiranih planom. Zašto ne želi graditi hotel i turističke vile visoke kategorije, sadržaj koji kronično nedostaje zadarskom turizmu, već luksuzni kamp s daleko manje ležajeva nego što ih imaju slični kampovi na našoj obali iste kategorije.
Pitanje smo postavili Damiru Kurtoviću iz Osijeka, direktoru tvrtke Infinity Resort Zadar, registrirane inače u Vukovaru, kao i gotovo sve druge tvrtke povezane s ”hrvatskim kraljem plina”.
- Kad smo otkupili projekt u sklopu njega je planirana izgradnja hotela s vilama, ali smo potpuno promijenili projektnu ideju i na tom području planiramo luksuzni kamp. U odnosu na prvotne planove, ali i mogućnosti koje nudi prostorni plan, značajno je smanjen prijedlog izgrađenosti. Naime, kamp će imati minimalne intervencije u prostoru, bez, kolokvijalno rečeno novog ”betona“, jer su predviđene mobilne kućice i zadržavanje postojećeg zelenila. No, ono što je najvažnija poruka lokalnoj zajednici, za razliku od sličnih projekata, naša obveza i intencija je potpuno urediti plažu koja će zauvijek ostati otvorena za sve posjetitelje, kaže Kurtović koji u utorak ipak neće biti na sjednici Gradskog vijeća, iako „želi i vjeruje u dobru suradnju s lokalnom zajednicom”. „Otvoreni smo za sva pitanja gradskih vijećnika te stojimo na raspolaganju za sva pojašnjenja” poručuje uz napomenu da su materijali dostavljeni gradskim vijećnicima s idejnim rješenjem projekta ne sadrže sve potrebne informacije o namjeri ulaganja.
Za početak, riječ je investicije većoj od 30 milijuna eura na površini od 20 hektara, na kojoj bi se gradio luksuzni kamp s pratećim sadržajima. Kamp će imati minimalne intervencije u okoliš te bi trebao biti izgrađen na održivim principima uz solarne elektrane na krovovima.
U odnosu na projekt američkih investitora, koji su imali i problem s plaćanjem godišnje naknade koludricama, projet Vujnovca ima značajno manju izgrađenost. Predviđeno je 100 ležajeva po hektaru uz zadržavanje zelenila, a na 20 hektara prostora predlažu se lokacije za 246 mobilne kućice te još 370 kamp parcela. Ukupno, oko 600 jedinica s 2000 ležajeva što odgovara standardima luksuznog kampa koji su inače jako restriktivni po pitanju intervencija u okoliš.
Predstavljene vizualizacije sugeriraju da je predviđeno uklapanje smještajnih kapaciteta u postojeće zelenilo, a dio smještaja predviđen je u djelomično ukopanim građevinama. Takvim intervencijama čuva se priroda i smanjuje izgrađenost, kaže Kurtović, a u sklopu kampa nalazili bi se tri restorana, wellness, fitness, multifunkcionalna dvorana za animaciju, dječja igraonica, supermarket te četiri do pet različitih dućana za goste visoke platežne moći.
Kao najvažniju poruku lokalnoj zajednici, ističu investitori, poseban naglasak stavljen je na uređenje i pristup plaži, koja sukladno novom Zakonom o pomorskom dobru, ostaje otvorena za javnost. Dakle, za razliku od ranijih projekata, investitor će imati obvezu urediti plažu, ali ona ostaje otvorena za sve posjetitelje.
No sve to, očito, nije dovoljno dobro za većinu gradskih vijećnika koji investitorima ne žele dati ni priliku da izrade plan pa da ga kasnije eventualno promjene ili odbace, ako im nije po volji.
- Mislim da je riječ o strahu, strahu od investitora, strahu od svega novog. Zbog toga i nema stranih ulaganja u turizam, već se kao ulagači pojavljuju veliki sustavi koje su već prisutni u sektoru na domaćem tržištu – komentira Siniša Topalović iz ugledne konzultantske tvrtke Horwath HTL, koji već godinama ukazuje na potreba održivog planiranja novih turističkih sadržaja, ali i na nepovoljnu strukturu turističkih kapaciteta na našoj obali.
Na početku našeg razgovora Topalović je želio istaknuti da njegova tvrtka ni na koji način nije sudjelovala u planiranju i izradi idejnog rješenja za kamp Dragočaj.
- Iz onoga što sam vidio u medijima, a u usporedbi sa sličnim kampovima u Istri i na nekim otocima, mislim da je riječ o puno povoljnijem odnosu između površine i broja smještajnih jedinica. Naime, nedavno otvoreni kamp u Istri na 11 hektara ima 1500 jedinica, kamp na jednom otoku na 22 hektara ima preko 600 jedinica (320 kamp kućice, 230 mobilne, 30 glamping jedinca). Sve su to kampovi visoke kategorije, što znači da prijedlog za Petrčane ima povoljniji odnos u granicama luksuznog standarda - kaže Topalović.
Na pitanje zašto se javlja otpor prema velikim investitorima u hotele i kampove, a istovremeno se šutke prelazi preko izgradnje tisuća novih smještajnih jedinca u nekomercijalnim objektima i apartmanima svake godine, koje se pritom još uvijek ne oporezuje, Topalović odgovara:
- Da li igdje na obali, osim turizma, postoji bolja i kvalitetnija ekonomija razvoja lokalne zajednice? Veliki objekti zapošljavanju ljude, plaćaju poreze, generiraju turistički promet, dovode nove goste, u svakom su pogledu isplativi za lokalnu zajednicu te doprinose podizanju kvalitete destinacije. Pitanje je može li se to područje u Petrčanima bolje iskoristiti za lokalnu zajednicu. Tamo, sigurno, nitko neće graditi tvornicu. Pogledajte kako izgleda zadarska obala nakon sezone? Tužna slika, apartmani prazni, konzervirani, zatvorene trgovine...
Ovakvi kampovi su antisezonalni, ostvaruju bolje turističke rezultate u pred i posezoni. U svakom slučaju znatno bolje nego privatni smještaj. Kada se na jednoj lokaciji predloži izgradnja 500 jedinica nastane panika, a kada se na obalnom području svake godine pojavio po nekoliko tisuća novih apartmana, to malo koga zabrinjava. Veliki sustavi sa sobom donose regulaciju, infrastrukturu, brigu za okoliš, a apartmani brzo troše prostor, stvaraju dodatni pritisak na lokalnu infrastrukturu, od kanalizacije do prometnica. Potrebno je uravnoteženo pristupiti toj temi, a prilikom planiranja turističkih područja i sadržaja obavezno uključiti stručnjake iz turističkog sektora – poručuje konzultant Topalović.