Zašto je otišao Robert Škifić: zbog izbjegavanja "rata" s generalom Čermakom oko zadarske marine ili bitnog podebljanja vlastite imovinske kartice?

Zašto je ravnatelj Lučke uprave Zadar Robert Škifić podnio ostavku? Mada je sa sjednice Upravnog vijeća odaslano priopćenje na tu temu, time priča nije zatvorena jer Škifićev odlazak nije prestao intrigirati zadarsku javnost ni nakon toga, a novinari su naišli na zid šutnje kojega se ne uspijeva probiti niti „neslužbenim informacijama”.

U cijelom ovom slučaju, valja najprije spomenuti da je Škifićev odlazak povezan s najmanje nekoliko iznenađenja i to na različitim stranama. Sada već bivši ravnatelj Lučke uprave, čovjek pod čijim je prvim ravnateljskim mandatom luka Gaženica dobila turskog koncesionara, na novi je mandat izabran prošle godine. Već tada su i Upravno vijeće i Škifić znali da iste te godine ravnatelj puni 65 godina i stječe uvjete za mirovinu, ali tada to nikome nije smetalo.

Zato se čini čudnim da sada, nakon svega nekoliko mjeseci, Upravno vijeće u priopćenju među razlozima Škifićevog odlaska spominje i „stečene uvjete za mirovinu”, kao da je to neko iznenađenje. U potpuno neslužbenim kontaktima može se čuti da su Škifićevim odlaskom bili iznenađeni i u vrhu Zadarske županije i u Upravnom vijeću, pa su mu navodno i zamjerili što su mediji objavili da Škifić podnosi ostavku prije negoli je sjednica Upravnog vijeća završena. Osim toga, zvuči čudno da su članovi UV-a saznali za ostavku tek na sjednici u ponedjeljak, jer je ta informacija kolala Zadrom još od petka.

Čini se, ipak, da je korijen cijele priče u jednom drugom kudikamo važnijem iznenađenju kojega je i Škifiću i Upravnom vijeću priredio ministar Oleg Butković: za nedavnog posjeta Zadru Butković je pred novinarima prokomentirao pravomoćnu sudsku presudu kojom se državi konačno omogućava ulazak u posjed Tankerkomercove marine u gradskoj luci.

Mada Butković tada nije izrijekom naveo, makar ne javno, da će država svoj ulazak u posjed atraktivne gradske marine realizirati kroz Lučku upravu Zadar, upravo se to čini logičnim i uobičajenim načinom na koji država rješava svoje brojne „operacije” na pomorskom dobru. A „ulazak u posjed” Tankerkomercove marine će biti vrlo „osjetljiva operacija” u kojoj će ravnatelj Lučke uprave imati itekako važnu ulogu.

Podnoseći ostavku, Škifić je naveo da se „radovi na tekućim projektima odvijaju sukladno dinamičkim planovima”, ali odmah potom apostrofira „planirane nove, potencijalne projekte Lučke uprave Zadar” koje Škifić „nije u mogućnosti preuzeti iz osobnih razloga i stečenih uvjeta za punu mirovinu”.

Zato se čini logičnim pretpostaviti da se iza „planiranih, novih, potencijalnih projekata” krije upravo „operacija” ulaska u posjed Tankerkomercove marine i sjedanje za stol s generalom Ivanom Čermakom kako bi se, nakon pravomoćne presude u korist države, konačno raspetljao dugogodišnji spor oko atraktivne marine u centru Zadra. Čermak nije želio opširnije komentirati presudu, samo je kazao kako je i „dalje uvjeren da je sve što se događalo bila nepravda prema Tankerkomercu”. A to znači da general-poduzetnik neće tako lako odustati od svojih interesa u Zadru, pogotovo zbog toga što još nije okončan državni javni natječaj (otvoren 2014.!?) za dodjelu koncesije u marini, ali ni višemilijunski spor kojim Tankerkomerc, na račun svojih prošlih ulaganja u marinu, od države traži ogromno obeštećenje.

Ispalo bi da Škifić procjenjuje kako bi sudjelovanje u tom „ratu s Čermakom” za njega ipak bilo previše, pa se povukao svega nekoliko mjeseci nakon što je dobio drugi mandat.

Doduše, Škifić je članovima Upravnog vijeća govorio i o nedefiniranim „osobnim razlozima” kao jednom od motiva svog odlaska, a neki od njih to tumače također nedefiniranim, ali realiziranim privatnim poduzetničkim iskorakom kojim je Škifić sebi nedavno osigurao mirnu mirovinu i podebljao imovinsku karticu. Ta imovinska kartica, koju bi Škifić morao ispuniti pod uvjetom da je ostao ravnatelj Lučke uprave, gotovo sigurno će u četvrtak biti jedna od tema Aktualnog sata Županijske skupštine.