Slobodan Kos iz Zadra nije običan vozač. Zapravo, Kos je profesionalni vozač kamiona i autobusa koji je do sada prevalio nekoliko milijuna kilometara, ali kad kažemo da nije običan vozač, to se odnosi na činjenicu da Slobodan sjedi, vozi i – misli o vožnji. Zapravo, razmišlja o ponašanju u prometu, greškama koje vozači učestalo ponavljaju i posljedicama koje se događaju zbog takvog ponašanja, uključujući prometne nesreće i ishode s velikom materijalnom štetom i stradavanjem sudionika u prometu.
Dosad je Slobodan Kos prikupio zavidnu arhivu prometnih grešaka koje je evidentirao fiksnom kamerom koja se nalazi u kabini njegova kamiona. Ne samo što snima prometne prekršaje i greške, on ih i analizira, sortira i raščlanjuje, pokušavajući dokučiti zašto se neprestano ponavljaju, koji im je uzrok i kako preventivno djelovati da se ne događaju.
Bez žmigavaca
Slobodan želi biti što bolji profesionalni vozač, ali isto tako želi pomoći i policiji da se sigurnost prometa poveća.
Prošloga ljeta privukao je pozornost u Zadru, kad je petnaest minuta kamerom snimao jedan rotor i došao do frapantnih podataka: čak 80 posto vozača ne daje žmigavce u rotoru, od čega stranci 58 posto, a najgori su – pokazalo se – bili taksisti! Za to mu je bilo je potrebno 10-ak sati truda, kamera na jednom rotoru u Zadru i petnaestak minuta snimanja, da bi se došlo do frapantnih podataka i statistike neuključivanja žmigavaca prilikom izlaska vozila iz rotora.
Njegova videoarhiva sadrži i puno više od toga, od čestih primjera ulazaka vozača "u škare" prilikom pretjecanja, do oduzimanja prednosti, krivih prestrojavanja, lošeg označavanja ceste, učestale greške vožnjom autocestom, divljanja vozilima, nepropuštanja pješaka, prekoračene brzine. Pri tome je došao do zanimljivih opažanja karakternih osobina vozača u Dalmaciji, kontinentalnoj Hrvatskoj, Istri, Slavoniji...
- Dubrovčani, Crnogorci, Hercegovci slično se ponašaju za volanom, na isti su način ludi. Makarani voze isto kao Zadrani, nikad stići, sporo... Sjevernjaci su opet drugačiji. Ima tih podjela po područjima, ali to nema veze s političkim granicama, više je regionalna podjela povezana s mentalitetom ljudi.
Opasna pospanost
- Bio mi je plan posnimati te situacije iz svakojakih kategorija, napraviti sve to u prezentaciji i ponuditi Ministarstvu unutarnjih poslova za doškolovanje nakon autoškole. Nije isto ako prijeđete 15 tisuća kilometara godišnje ili, kao ja, 50 tisuća. Vidim više, i to situacije iz kojih nikad nećete moći shvatiti što je tu opasno. Iskustvo je tu ključno, a to iskustvo treba prenijeti – kaže Kos, koji je nakon desetogodišnjeg "običnog" vozačkog staža profesionalac postao 2009. godine i vozio je do sada sve osim šlepera, po skoro svim europskim zemljama, tako da može uspoređivati i europska iskustva s hrvatskim.
- Slovenci označavaju ceste na drukčiji način nego mi. Naiđete na oštar zavoj, oni to označe na kolniku i napišu "oštar zavoj”, "pazi nagib" i slično. Ali vrlo korisno. Skoro sve prometne nesreće, njih 99 posto, uzrokuju neprilagođen način vožnje stanju ili uvjetima na cesti – kaže Kos.
Među profesionalnim vozačima postoji izreka, "kakav si karakter kao čovjek, takav si i vozač".
- Čim vidim nečiji stil vožnje, znat ću otprilike i kakav je kao čovjek. Tko je svadljiv u životu, vjerojatno će biti i agresivan za volanom. I obrnuto. Ako često u životu "kasnuckate", unaprijed ste ušli u problem i u prometu. Ako ne shvatimo da je vožnja od točke A do točke B s maksimalnom koncentracijom, ne možemo to obaviti dobro. Možda ćemo poći 400 puta na posao i neće nam se ništa dogoditi, ali nismo svjesni jesmo li napravili neku grešku. Pogotovo to nije dozvoljeno profesionalnim vozačima. Ne smijem sjedati pospan za volan dok se ne razbudim. Jednom sam to napravio i nikad više, nije se ništa dogodilo, ali shvatio sam da je moglo. Najviše ljudi pogine na prometnicama, puno više nego u ratu. A to treba imati na umu – kaže Kos.
Vodičani i Imoćani
Zanimalo nas je kako tko u Hrvatskoj vozi?
- Sa Slavoncima nisam imao previše iskustva, jer se za turističke svrhe malo vozilo po Slavoniji, ali ono što sam primijetio je nestrpljivost. Smeta mu veliko vozilo ispred njega, hoće ga pošto-poto prestići. U Dalmaciji egoizam tuče vozače, hoće on biti prvi, splitsko područje posebno, tamo su "ludi" skroz. Splićani voze jako brzo... Zagrepčani su također brzi, ali su ujedno i oprezni, ali Splićani... Zagrepčani su najbolji vozači, imaju pregled jer ne mogu u Zagrebu voziti bez takvog pregleda situacije. Zadrani će, recimo, 40 godina ići u grad jednom te istom cestom bez obzira na uvjete. Zato u Zadru uvijek imate gužve na istim pravcima svakoga dana, dok alternativni pravci zjape prazni. Tek kad se nešto zatvori zbog radova, otkrivaju te pravce. Kod Dubrovčana nema opreza, on ide i on mora, kao i Crnogorci. Šibenčani kad iziđu iz Šibenika također su ludi. Oni su u Šibeniku osuđeni na vožnju maksimalno 30 na sat i čim se maknu na neku širu cestu, katastrofa. Vodičani su jako loši karakterom u prometu. Ako ti se nešto kao strancu dogodi, neće ti pomoći. Zapeo sam kamionom jer je parkirao automobil i nisam mogao proći. Njemu je trebalo tamo stati i kraj, misli se. Ali to je karakteristika za sve manje gradove, Zadar, Šibenik, Makarsku... Njega neće nitko dirati i stane gdje ga je volja, posred ceste. Sličan mentalitet je i u Imotskom. U zaleđu Zadra i Šibenika znaju se ponašati kao i kad voze traktor s njive. Neoprezna uključivanja, vrlo su spori... Ličana – nema, teško je i sresti nekoga u Lici. Riječani su dosta nestrpljivi, a Istrijani skloni kompromisu. Kad god sam bio u Rovinju, Puli..., puste veće vozilo da ne koči, što je u Dalmaciji nepojmljivo da će se promet ubrzati ako se propusti neko vozilo koje čeka i guši promet – kaže Kos.
- Ima tu i drugih podjela, kad vidim golfa peticu, alfu neku, stariji BMW, kad netko ušminka vremešni auto... Tu se pazim kod takvih vozača jer se često događaju neke rizične situacije. Ne kažem da je to tako u pravilu, ali takva su neka moja iskustva. Ako ćete platiti skupo neki auto koji i nema neki veliki komfor, postoji neki razlog zašto ste kupili nabrijaniji automobil – kaže Kos.
Nužna su svjetla
Pitamo ga i možda najškakljivije, "vječno" pitanje: tko su bolji vozači, muškarci ili žene?
- Muškarci su u većini definitivno boljih motoričkih sposobnosti, ali ako je žena dobra vozačica, onda je definitivno fantastična, i čak puno bolja od većine muškaraca. Kad se isparkiravaju s parkirališta, žene će pričati, ali će muškarci tipkati poruke, a ne zna se što je gore – kaže Kos.
Najčešća greška naših vozača je – nerazmišljanje. I sve što ide uz to. To znači vožnja bez mozga. Treba predviđati situacije i to je umjetnost dobre vožnje, a umjesto predviđanja našim se ljudima vožnja događa, bez promišljanja što rade, ističe naš sugovornik.
- Nisu ljudi toliko krivi što ne razmišljaju jer takve stvari nisu vidjeli u prometu. Zato bi ta prezentacija bila važna, da se ureže ljudima u memoriju kakve opasnosti ih vrebaju, a da uopće nisu svjesni toga. Po gradu je oduzimanje prednosti posljedica tog nerazmišljanja, a i loše prestrojavanje, pogotovo tamo gdje su dva prometna traka u svakom smjeru. Uvijek se iste greške ponavljaju. Izvan gradova to je brzina. Kao prešaltavanje, s uredskog posla pa na banderu. Tamo se incidenti rjeđe događaju, ali su puno opasniji. Taj mrtvi kut, pa nepaljenje svjetala po danu. Sivi metalik auto ima istu boju pri oblačnom vremenu kao asfalt. Stopi se u jednu sliku bez upaljenih svjetala. Trebali bi uvijek držati svjetla na vozilima, zimi i ljeti, mada se lijepo kaže da u uvjetima smanjene vidljivosti valja upaliti svjetla, neovisno o vremenskom, odnosno klimatskom režimu – smatra Kos.
Na situaciju u prometu u zadnje vrijeme utječu fiksne kamere koje snimaju prekršaje, nakon čega čestitke u obliku kazni stignu na kućnu adresu.
- Još uvijek je to malo u odnosu na druge zemlje, kao što je Austrija. Tamo na autocesti nema šanse da vas vozilo prestiže ako vozite do ograničenja brzine, prekoračenja nema čak niti dok prestignete vozilo, jer vi ne vidite kamere koje vas snimaju. U Beču detektor kamera "poludi" od sviranja dok se vozite gradom, koliko tamo ima kamera - na svakom koraku. I nikad se nitko nije žalio na austrijsku kaznu. I naši se pridržavaju ograničenja u Austriji. A stranci čim dođu kod nas, po gasu – ističe Kos.
Talijani, po njegovu mišljenju, razlikuju se kao vozači po regijama.
- Negdje nema tolerancije niti za prekoračenje tri kilometra na sat. Oko Barija ne bih preporučio vožnju nikome. Zanimljivo je da kod njih stoji uredna obavijest na cesti da policija zaustavlja, isto kao i upozorenja za kamere. Slovenci su rigorozni u kažnjavanju, Mađari su u Budimpešti žestoki vozači, ali izvan nje nisu, u Srbiji se na jedan način vozi u Beogradu, a na drugi u drugim gradovima, u BiH slično kao i kod nas…
Problem je u glavi
Kao profesionalnog vozača, pitamo ga na kraju – što mijenjati da promet postane sigurniji i manje opasan?
- Jamčim da ću smanjiti broj prometnih nesreća i poginulih za minimalno 40, ako ne i 50 posto, ako bi mi netko dao vlast. Svaki postojeći vozač, ali i novi, išao bi na psihijatrijsko vještačenje, kao za korištenje vatrenog oružja ili tomu slično. I onda bih davao dozvole: ali uz ograničenja brzine za pojedince, zabranu kretanja državnim cestama ili autoputovima, itd. Uveo bih kamere u sva vozila, a u budućnosti bih ih uvezao u sustav da same javljaju prekoračenje brzine. Sud već sad priznaje fiksnu kameru u vozilu, a snimku vašim mobitelom ne. Psihijatrijskim vještačenjem moglo bi se otkriti tko su potencijalno opasne "ubojice za volanom", a kome nedostaje i inteligencije za upravljanje vozilom u nekim situacijama. Problem je u glavi, a najčešći uzrok nesreća je zakašnjela reakcija – zaključuje Slobodan Kos.
