Sutkinja Općinskog suda u Zadru Tatjana Domijan – Mrva u srijedu je donijela čak pet pojedinačnih presuda u tužbama protiv Ministarstva obrane vezanih uz slučaj smrti Marka M. koji je prije 26-godina ostao nepokretan nakon što je stradao u prometnoj nesreći kraj Posedarja u vozilu Hrvatske vojske ‘Ford Granada‘.
Musa je 9. lipnja 1997. godine u trenutku nesreće, čije okolnosti u presudi nisu poznate, bio na mjestu suvozača. Zbog teških ozlijeda ostao je 100 postotni invalid: zadobio je paraplegiju obje noge i parezu obje ruke.
Rješenjem Općinskog suda u Zadru od 8. ožujka 2002. godine obustavljen je kazneni postupak protiv vozača radi počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće zbog nastupanja relativne zastare, a Musulin je 2. prosinca 2019. godine preminuo u Kliničkoj bolnici Dubrava nakon što je 28.studenog u dobi od 67 godina hospitaliziran zbog lošeg općeg stanja, febriliteta i suhog kašlja.
Smatrajući da je su njegovu smrt u konačnici uzrokovale posljedice teške prometne nesreće, njegova supruga Marijana M. podnijela je pet tužbi protiv Ministarstva obrane, odnosno države jer je ranije pravomoćnom sudskom odlukom odlučeno o odgovornosti države za predmetni štetni događaj, koji je naposljetku rezultirao smrću Marka M. U postupku je, naime, utvrđeno da postoji direktna uzročno posljedična veza između ozljeda zadobivenih s trajnim posljedicama kod Marka M, a koje su dovele do njegove smrti u dobi od 67 godina.
Ministarstvo obrane RH je 17. travnja 1997. izdalo prometnu dozvolu za ‘Ford granadu‘ koje je potom ugovorom o darovanju Općinskog poglavarstva Općine Jasenice od 19. ožujka 1997. darovano 66. pukovniji.
U sudskom postupku je utvrđeno da je država ‘imatelj opasne stvari (automobila)‘ kao vlasnica vozila s obzirom da je registrirala sporno vozilo 17. travnja 1997. registarskom oznakom HV nakon što je Općina Jasenice ugovorom o darovanju od 19. ožujka 1997. darovala vozilo 66. pukovniji.
Sutkinja Općinskog suda u Zadru Tatjana Domijan – Mrva odbila je međutim tužbu u kojoj je supruga na ime troškova posjeta umirućem suprugu tražila iznos od 3.848,96 eura.
U tužbi je navela kako je zadnjih četiri godine do smrti supruga bila stalno s njime, te da stoga potražuje utuženi iznos na ime troškova svog dolaska od kuće u Hercegovini u Zagreb i natrag te boravka u Zagrebu, a što brojčano nije konkretizirala.
- U konkretnom slučaju sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi odlučne činjenice u pravcu utvrđivanja visine nastale štete, slijedom čega je o postojanju navedenih činjenica sud zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja primjenom odredbe čl. 221.a. ZPP-a, slijedom čega se tužbeni zahtjev tužiteljice ukazuje neosnovan – navela je sutkinja.
Pojasnila je kako je tri godine nakon nesreće Marko M. je sudski potraživao naknadu štete za prouzročene fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženja, te da su mu sudovi dosudili primjeren novčani iznos za pretrpljeni strah 40.000,00 kuna, za duševne boli zbog naruženosti 50.000,00 kuna, te za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 740.000,00 kuna.
Njegovoj supruzi je 2021. godine s osnove tuđe pomoći i njege, počev od 27. lipnja 2000. godine do studenog 2019. godine dosuđen iznos od 3.000,00 kuna mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom. U njegovoj četveročlanoj obitelji svakom je dosuđen i iznos od 220.000,00 kuna na ime duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta supruga, oca, odnosno sina.
U ostale presudama sutkinja je pak prihvatila zahtjeve supruge, te naložila državi isplatiti 3.928,60 eura za kupnju grobnog mjesta, kupnju i instaliranja nadgrobnog spomenika za Marka M. Prihvatila je i tužbu za kupnje žalobne odjeće u iznosu od 199,08 eura, te onu za prijevoz pokojnika do mjesta ukopa Čerina pokraj Ljubuškog, Republika Bosna i Hercegovina u iznosu od 398,17 eura. Za kupnju lijesa, pogrebnih svijeća, vijenaca i 33 svete mise država supruzi mora isplatiti 1.128,14 eura.