Novi pročelnik Upravnog odjela za zdravstvo, dr. Marko Kolega, ovaj je važni županijski resor preuzeo početkom svibnja ove godine, a s njim i brojne probleme za koje se već godinama ne uspijeva pronaći odgovarajuće rješenje.
Od manjka liječničkih timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, razmještaja ordinacija neusklađenog s potrebama stanovništva zbog kojeg na Poluotoku imate 20 zubara, a na Crvenim kućama samo jednog, stanja u Zavodu za hitnu medicinu ili domovima zdravlja koji su nekad bili perjanica sustava, a danas su svedeni na prazne zgrade koje su nedovoljno iskorištene i propadaju.
Koliko su promjene nužne, najbolje pokazuju rezultati upravo provedene analize primarne zdravstvene zaštite u Zadarskoj županiji koju je zadnjih mjeseci pročelnik Kolega provodio sa svojim timom.
Što je pokazala analiza na terenu, kakvo je stanje i gdje su najveći problemi?
U 95 posto slučajeva zadovoljavamo standarde definirane mrežom, što je dobra stvar. Jasno, tamo gdje i inače ima malo liječnika, poput ginekologije ili pedijatrije, odlazak samo dvoje u penziju stvorit će veliki problem u sustavu. Ali, to su stvari koje treba planirati unaprijed jer danas je problem naći specijalizanta, a kamoli gotovog specijalistu.
S druge strane, baš kad je pedijatrija u pitanju, imate specifičnu situaciju. Kad gledamo samo brojke pedijatara i njihovih pacijenata po timu, mi smo premašili maksimum. Standard je 950, a maksimum 1190. A mi na 10 timova imamo 30 tisuća upisanih. Međutim, kad uzmete u obzir koliko je među djecom onih koji su puno stariji od sedam godina, kada bi zakonski od pedijatra trebali prijeći kod liječnika obiteljske medicine, tada ima dovoljno mjesta za upis novorođene djece. Analize nam pokazuju da je dvije tisuće djece starijih od sedam godine još uvijek upisano kod pedijatara, ali i unatoč tome, timova je malo.
Zato čekamo pet liječnika koji su na specijalizaciji, a konstantno tražimo i gotove specijaliste. Ista je situacija i s ginekologijom gdje imamo 11 timova dok bi optimalno bilo 13. Ali taj je manjak nešto slabije izražen jer dio pacijentica pokriju privatne ordinacije koje su izvan mreže. No, Dom zdravlja i daje raspisuje specijalizacije, natječaje, nadamo se da će biti rezultata.
Kakva je situacija u Zavodu za hitnu medicine Zadarske županije? Puno je pritužbi, pogotovo u ljetnoj sezoni, na organizaciju mrežu i manjak timova?
Hitna služba je najbolji primjer kako se stvari s vremenom moraju mijenjati. Kako je mreža unaprijed zadana i ne prati ekstremni porast stanovništva u ljetnim mjesecima, to smo do sada rješavali pojačanim timovima po turističkim mjestima. Preseljenjem te službe iz Mažuranićeve u Polikliniku, počeli smo rješavati taj problem. međutim, prostor Poliklinke ima i svojih nedostataka pa tako tamo fali pakirnih mjesta, centar grada nije idealna lokacija za izvangradske intervencije. Analizirajući stanje, došli smo do zaključka kako je dio zadarskih timova Hitne medicine potrebno izmjestiti izvan grada.
Gdje bi bila nova lokacija za Hitnu?
Ono što treba riješiti, i gdje su realno najveći problemi, je dostupnost hitne medicine izvan grada, na rubnim dijelovima županije, pogotovo za vrijeme turističke sezone. Hitna može paliti rotaciju koliko hoće, ali promet u gradu je takav da se drugi automobili nemaju gdje izmaknuti. Nekoliko je opcija trenutno na stolu: jedna je zaobilaznica na Bilom Brigu kojom bi se kvalitetnije riješila prigradska i udaljena naselja dok je sam grad dobro pokriven iz ispostave u Poliklinici. Kako će zaobilaznica na Bilom Brigu s vremenom također postati dio gradskog prstena, druga opcija je industrijska zona u Crnom. Na ovu lokaciju bi se preselio cijeli vozni park hitne službe i sanitetskog prijevoza sa popratnim sadržajem. Naime danas su garaže smještene u prostoru preko puta Elektre, koji nije primjeren niti funkcionalan. Bilo bi to sveobuhvatno rješenje na duže razdoblje.
Koliko daleko smo od realizacije ovih planova?
Određena suradnja između Županije, Grada Zadra i ostalih jedinica lokalne samouprave već je uspostavljena. Nadam se da bi, imajući u vidu zahtjevnost ovog projekta, kako prostorno tako i financijski, isti mogao biti realiziran u roku od pet godina.
Drugi problem je vozni park hitne i saniteta na koji često dolaze pritužbe i od samih djelatnika tih ustanova. U kakvom su stanju vozila?
Da, brojke su nevjerojatne. Većina naših vozila, prijeđe više od 100 tisuća kilometara godišnje. Zna se dogoditi da isto vozilo u jednom danu preveze po dvije ture pacijenata u Zagreb na pretrage ili terapiju. Za Split ne treba niti govoriti, tu su i svakodnevni prijevozi na dijalizu iz cijele županije. Ranijih godina ljeti smo “posuđivali “ vozila iz drugih županija koje nemaju takav pritisak u sezoni, ali ni to više nije moguće jer je i njihov vozni park već star. Zato smo ovaj problem krenuli odmah rješavati i na zadnjoj sjednici Županijske skupštine donijeli odluku o kupnji 12 novih vozila. Nakon toga, svake godine bit će potrebno zamijeniti još šest do osam vozila kako bi zadržali taj standard. Hitna i sanitet zajedno imaju 46 vozila.
U kojoj je fazi projekt preseljenja pedijatrijskih i ginekoloških ambulanti iz zgrade Doma zdravlja u Polikliniku? Puno je bilo prigovora liječnika na nove prostore, spominjao se čak i bojkot ukoliko se ne riješe neki evidentni nedostatci?
Planirani rok bio je studeni 2022., ali sada već mogu reći da će taj rok biti malo prolongiran. Treba istaknuti da su svi projekti napravljani sukladno zakonu i pravilnicima o radu primarne zaštite. Istina, da je bilo više komunikacije između korisnika i projektanta, možda bi neka rješenje bila funkcionalnija i pacijentima prihvatljivija. Bez namjere traženja krivca, ako se to uopće može tako nazvati, mislim da je vrijedno pričekati još nekoliko mjeseci u kojima bi napravili dodatne preinake s ciljem zadovoljstva kako liječnika tako i pacijenata. Važno je napomenuti da se u sklopu preseljenja ordinacija iz prostorija I.B. Mažuranić, osim pedijatara i ginekologa sele i medicina rada, tri ordinacije obiteljske medicine, dvije stomatološke ordinacije te cijela patronažna služba. Svi oni čine jednu cjelinu za svih trebamo osigurati adekvatni zamjenski prostor. Realno je za očekivati da će se cijeli postupak preseljenja završiti u prvoj polovici iduće godine.
Na koji način planirate rasteretiti bolnički sustav? Sasvim je jasno da će reorganizacija primarne zdravstvene zaštite u tome imati ključnu ulogu.
Za početak je važno istaknuti da je Zadarska županija jedna od najzahtjevnijih što se tiče organizacije primarne zaštite. Pokriva vrlo širok prostor od Like, zadarskog zaleđa pa sve do otoka zadarskog arhipelaga. Prije 30 godina Zadarska županija bila je ogledni primjer kako uspješno ustrojiti domove zdravlja i primarnu zdravstvenu zaštitu. Kako se godinama zanemarivalo i nedovoljno ulagalo u taj sektor, većina županija nas je dostigla, a neke i debelo prestigle. Poput Istarske koja, baš kao Zadarska, ima šest domova zdravlja. Nekad je u Gračacu bila bolnica, u njihovom domu zdravlja, kao i onom obrovačkom, bio je laboratorij, rentgen, općenito dijagnostika. Te prostorije i danas postoje, samo su u njima nema nikoga. Zato priča o disperziji i osposobljavanju svih segmenata primarne zaštite u domovima zdravlja nikad nije bila aktualnija. Medicina, pogotovo dijagnostika, danas je umrežena, strašno se napredovalo u svakom pogledu i više nije nužno da svugdje imate liječnika jer pretragu može odraditi i inženjer radiologije tehničar dok će se nalaz očitati u većem centru. U tom smislu već smo poduzeli neke korake: projekt Dom zdravlja u Obrovcu prijavit ćemo na energetsku obnovu čim se otvori natječaj, a to bi trebalo biti do kraja ove godine. Ostale zgrade domova zdravlja također će se obnavljati u skorijoj budućnosti. Cilj je ojačati njihovu ulogu te tako rasteretiti Opću bolnicu.
Kakva je budućnost zadarskog Doma zdravlja koji sada, de facto, funkcionira samo kao upravna jedinica?
Ono što se pokazalo kao neophodno je da se u samom gradu izgradi nova zgrada doma zdravlja s čitavom primarnom zaštitom. Nema razloga da se u toj zgradi ne nalazi cjelokupna dijagnostika: rentgenom, CT-om, mamografom, pa i magnetskom rezonacom. Ako ga imaju privatne poliklinike po gradu, nema razloga da nemamo dom zdravlja s takvom opremom. U takvoj zgradi bi se mogla organizirati i dežurstva u sklopu primarne zaštite pa se tako dodatno rasteretiti i smanjiti broj pacijenata koji sada dolaze izravno u Opću bolnicu Zadar. Kad bi domovi zdravlja ponovno profunkcionirali na takav način, to bi značajno ojačalo primarnu zdravstvenu zaštitu te posljedično rasteretilo bolnice. Rješenje najvećeg dijela sekundarne zdravstvene zaštite leži u jačanju primarne. Toga smo svi svjesni te je krajnje vrijeme je da se ta strategija počne i provoditi.