„Obično drugovi misle da se njihov lični život tiče samo njih. To nije tačno. Partija mora voditi računa o životu svakog pojedinca."
- Tako je govorio Josip Broz Tito 1940. godine. Niz godina istraživao sam po arhivima u Zadru, Splitu i Zagrebu o vremenu komunističke vlasti, koja se nazivala narodnom, a bila je nametanje straha, jednoumlja i idolopoklonstva, te se stvorila potreba da se sav taj materijal sistematizira i predoči javnosti. Stvorila se potreba da konkretni dokumenti napuste arhivsku tišinu. Pokazao sam, bez ostrašćivanja i predrasuda, naličje jednog perioda kojem smo do sada uglavnom vidjeli samo lice – kazao je izv.prof.dr.sc. Zlatko Begonja, autor knjige „Okupacija duha – Ideološka indoktrinacija u Zadru 1945. – 1955.“ koja je u utorak predstavljena u zadarskoj Gradskoj loži. Uz autora Begonju, pročelnika Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru koje je izdavač knjige, o djelu su govorili kolege s Odjela izv.prof.dr.sc. Ante Bralić, te izv.prof.dr.sc. Mateo Bratanić, zamjenik pročelnika.
- Kad su partizanske snage ušle u Zadar u listopadu i studenom 1944. godine, Zadar je imao oko 2500 stanovnika. Gotovo 85 posto stambenog fonda bilo je uništeno u angloameričkom bombardiranju grada koje je trajalo od studenog 1943. Hrvatska historiografija još nije dala odgovor na pitanje zašto je Zadar uništavan, u tolikoj mjeri. Uspostavljanjem totalitarne komunističke vlasti počinju represije, o kojima Zlatko Begonja u knjizi donosi zanimljive podatke, ponekad groteskne – kazao je dr.sc. Ante Bralić, a jednu od groteski opisao je sâm autor knjige, navodeći „druga“ koji je 1946. bio isključen iz Partije, s obrazloženjem da je prestao imati ljubavne odnose sa svojom partnericom. Godinu kasnije, ovaj drug je vraćen u Partiju, a obrazloženje je glasilo da je „ispravio grešku“, naveo je Begonja, donoseći druge brojne primjere apsurdnosti režima i bavljenje privatnim životima. Osvrnuo se i na zgradu koju danas koristi županijska administracija na Poluotoku.
- U Zadru se 50-ih godina prošlog stoljeća intenzivirala gradnja vojnih infrastrukturnih objekata i time se mijenjala struktura stanovništva u gradu. U zgradi današnje Županije bio je Državni arhiv, ali već 1955. godine zgrada je dodijeljena komandi garnizona za potrebe JNA. Otvorenje je bilo 22. prosinca te godine, te je, citiram s otvorenja, „grad dobio još jednu značajnu kulturnu instituciju.“ Bila je namijenjena oficirima i njihovim porodicama, a predstavljala je središte kulturnog života Zadra – rekao je dr.sc. Begonja.
Zlatko Begonja odgovorio je na pitanje zašto je knjigu naslovio „Okupacija duha“, kazavši da je komunistička vlast nametnuta revolucionarno-boljševičkim metodama, da je cilj bio stvaranje novog čovjeka i da je knjigom dao doprinos promjeni uvriježenog načina gledanja na prošlost grada, te da je „okupacija duha“ potpuna kada se u mitove počne vjerovati kao da su činjenice.
Razdoblje koje je prethodilo periodu iznesenom u knjizi opisao je dr.sc. Ante Bralić, rekavši da je „lijepo počelo“: Zadar je 1910. godine, kada je bio glavni grad austrijske Kraljevine Dalmacije, imao 13.200 stanovnika. Od toga su 40 posto bili činovnici i njihove obitelji.
- Međutim, stvarnu vlast je u Zadru imala talijanska manjina, austrijski sistem je privilegirao bogatije slojeve društva. Tako je nastala klica koja će kasnije dovesti do krvavog razaranja. Nakon Prvog svjetskog rata vođeni su pregovori o kojima se u javnosti često iznosi pogrešan podatak da je Ante Pavelić predao Zadar Kraljevini Italiji, što nije točno. Zadar je Talijanima predao drugi Ante, Ante Trumbić, pregovarač Kraljevine SHS, Rapalskim ugovorom 1920. Zadar je Talijanima svojim potpisom predao Ante Trumbić, koji danas u Zadru ima ulicu, veliku ulicu koja se proteže paralelno s Ulicom Ante Starčevića. Tako je uskoro i došao fašistički režim, grad Zadar je svoje prve progone doživio u vrijeme fašističke Italije – istaknuo je dr.sc. Ante Bralić, podsjetivši da ustaške vlasti u Zadru nisu bile ni nakon kapitulacije Italije, da je 1943. vlast preuzela nacistička Njemačka, te da je prethodno, tzv. Rimskim ugovorom iz 1941., Ante Pavelić potpisom potvrdio da Italija dobiva dijelove Dalmacije.
Dr.sc. Mateo Bratanić detaljno je govorio o poglavljima knjige, o opisu ideologije koja na prvi pogled želi svih izjednačiti, no nastupaju likvidacije i progoni neistomišljenika, o „konceptu straha“ kojem je cilj bio ušutkavanje, „okupacija duha.“
- To je bilo trunjenje društva. Braća Luxardo su likvidirani u prosincu 1944. godine, a godinu kasnije im se sudilo. Kao da su živi, jer sudski postupak bio je jedini način da im oduzmu imovinu. I presuđeno je, mrtvim ljudima, jednom bratu izrečena je dugogodišnja zatvorska kazna, a drugi je osuđen na smrt vješanjem – naveo je dr.sc. Mateo Bratanić.
- Uz izvanredno detaljno opisane prilike, vrijednost knjige Zlatka Begonje su svakako i prilozi, u kojima su imena, faksimili, spiskovi likvidiranih lica, popisi ljudi koje je proganjala OZNA iako zakonski nije bila tijelo kaznenog progona… Ova knjiga prokazuje inicijatore najtežih vrsta zločina. Pored historiografske vrijednosti, knjiga je i poruka o značaju življenja u demokraciji i uživanja slobode.