Mario Vuksan poslao nam je svoj odgovor na brojne medijske napade koje je doživio nakon objave teksta 12. APOSTOL Mario Vuksan: Po putu u New York pljuju kvazi-intelektualci, histerični agresivci iz oporbe, medijski smetlari i reketari, Sinovčićeva potrčkalica... na portalu Zadarski.hr. Prenosimo ga u cijelosti.
Očekivano je bilo da će moje javno pismo o tzv. aferi New York, o neistinama koje su iznesene na tu temu te o onima koji su ih sustavno javno objavljivali, izazvati reakcije spomenutih. Davno su prošla vremena kada su se iznesene činjenice dokazivale ili opovrgavale argumentima pa je bilo za očekivati i, recimo, od jednog Hrvoja Bajla, tako da krene ‘ad hominem‘, sa salvom najodvratnijih izmišljotina i gadljivih uvreda. Tom su nedovršenom tipu ionako konstrukcije, laži i bezočne difamacije glavni alati sramotnog ”novinarskog opusa“ sa samog dna kaljuže. Ta boleština ide dotle da razapinje na tom svom internet smeću osobe koje su se usudile lajkati moj tekst, a u zvijezde kuje polutantske novinare, one koji po meni pljuju. Super! Bolno je i simptomatično i to da takav otrov olako prolazi i da to malo-pomalo postaje standard javne komunikacije.
No, lako za Bajla, ima sudova pa ćemo se jednom tamo opet naći. Sve da je u tisućitoj točno sve ono što je objavljivao ovih dana ostaje ovo: Pijan čovjek se otrijezni. Glup?! E, tom nema pomoći! Kao ni pokvarenom.
Nastavio je i naš dragi i pošteni Jure Zubčić (SDP) svoju revizorsku misiju i nakon što su izneseni svi podaci koje je tražio, i dalje mu nije jasno da netko, makar bio i novinar, treba za svoj rad biti i plaćen, i to je tema njegovih glavnih dilema. Informatori su mu osobe s kojim sam davno završio sve bitke, ali nema veze – Zubčić i ja se lijepo zabavljamo s FB komentarima pa neka tako i ostane. Ok je taj momak.
Javili su se i neki novi likovi, recimo taj neki Bunja sa Sveučilišta koji je prezentaciju u New York nazvao ‘hadezeovskim putovanjem‘, što javno zvoni kao Bajlov ‘kokainski put‘ iz iste teme. Kao da ne pamtimo da je baš rečeni Bunja kupio mrvice s HDZ-ova stola i obnašao prevažnu funkciju dožupana zadarskog.
Ali, zanimljivo je da se u cijelu ovu priču iznenada upleo jedan novi-stari lik. Ime mu je Antena Zadar. Doduše, ja ga pamtim i po inicijalima S.Š., pa ajmo ga tako i ovdje nazivati. Bilo bi nezgodno ‘u glavu‘ mu javno izgovoriti ime - Šenol Selimović - pa i on ga se srami pa ne potpisuje svoje tekstove.
I taj izvjesni S.Š. krenuo je u svoj osvetnički pohod s istom retorikom poput Bajla. S lažima i ispod pojasa, a sve da, kao, zaštiti svoju zlosretnu kolegicu Marinu Stelu Horvat, pardon Vlakić. I tako on krene s nekakvim mojim krimenom da sam onomad, 1993. ‘iz uniforme zasjeo na mjesto šefa Dopisništva Slobodne u Zadru‘. Što je točno. Da, iz uniforme i s bojišnice, eno tamo negdje u ladici je i potvrda ‘branitelj dragovoljac‘. Samo od sebe dođe se čovjek zapita: A u kojoj si ti to uniformi, S.Š., bio te ’93.? I koliko si pasoša imao u to vrijeme? Ja znam samo za četiri: jugoslavenski, talijanski, turski i hrvatski. Nek‘ se nađu, nikad se ne zna kako će taj prokleti tuđi rat završiti…
Sjećam se tog S.Š. iz tog vremena, pa šef sam mu bio, a najviše po tome da je radio sve da ne radi ništa i da su njegova lažna bolovanja trajala beskonačno. Otišao je S.Š. poslije mene iz Slobodne pa se kasnije pogubio po nekim beznačajnim medijima tražeći svoju novinarsku veličinu po medijskim katakombama. Pola karijere je proveo na plaći gazde bez osnovne škole.
I taj i takav lik se usudi govoriti javno o nama ‘slučajnim novinarima‘ te određivati tko za kakav posao stvarno kvalificiran. Ok, ja sam idealan za Konzumovo skladište, Nevešćanin za kožaru, a ti, S.Š., onda za mjesto iz kojeg nisi nikad trebao ni otići – kiosk s kokicama ispred Jazina.
Pogodilo me iskreno jedino što je u svom difamirajućem tekstuljku S.Š. spomenuo mog pokojnog kolegu i prijatelja Jandru Širinića. Točno, zamijenio sam ga na šefovskom mjestu, zamijenio ne smijenio, učinili su to novi vlasnik i nove upravljačka i urednička struktura, a kad mi je ponuđen taj posao prvi čovjek kojeg sam pitao za savjet bio je baš Jandre. Dogovorili smo se sve u pet minuta, podržao me, s novim splitskim šefovima ionako ne bi mogao, bilo je kasnije lakše i njemu i meni… Ostali smo prijatelji do njegove smrti, a jedna od posljednjih želja mu je bila da mu pročitam oproštajni govor na ispraćaju, što se i ispoštivao i što zna bar tisuću ljudi koji su bili na Jandrinu sprovodu. Prema tome, ne bali Šenole Selimoviću!
I tako, s takvim se argumentima, razgovara o tzv. New York, pa više gotovo da nitko i ne zna zbog čega je ono ona zapravo i nastala. Eto, Paleka je smijenjen, HDZ traži neki novi kadar (zar ste mislili da će Partija kadrovska rješenja prepustiti nekom drugom?!), a onda ćemo tog nekog novog petka sve ispočetka.
Turističko vijeće koje je odobrilo i podržalo cijelu operaciju New York sada šuti, više ni HDZ-u ovo nije tema, bavi se budućim teškim izbornim godinama, treba, je li, ostati na vlasti, u tom mlinu neka stranačka skinuta glava nije ni važna, manje više… A nisu, baš u tim redovima, padale glave za teške, prave krimene, za krađe i rekete. Ma isto bi bilo da se HDZ zove SDP, Most, Akcija ili kako već, naučili smo to kroz sve ove godine
Pa, zašutjet ću i ja na ovu temu, dolaze neki novi megdani. Vidimo se u nekom novom New Yorku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....